One koji otkrivaju režisere stvaranja kaosa i raznih društvenih anomalija (o)lako se svrstava u red podupiratelja zavjera. To je klasični primjer zamjena teza. Piše Zlatko Miliša, profesor u trajnom zvanju, istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar.
> Miliša: Samoća oslobađa, a ne ubija
Teorije zavjera je jednostavno omalovažiti, a njene autore diskreditirati, ali taj način se ne umanjuje njihova važnost. Pojedinci koji otkivaju centre moći i globalističku agendu, uzroke podjela, konfliktnih stanja i porobljavanja, dužničkog ropstva, interesne skupine u medicini, farmaciji ili znanosti… se diskreditiraju kao teoretičari zavjere. Zaboravljaju se ili prešućuju povijesne činjenice da su padali vladari i društveno-politički poredci (i) zbog organiziranih urota.
Netočna je tvrdnja da su teorije zavjera neuvjerljive jer nemaju dokaza
Tehnološki prodor u prostor osobnih sloboda ide prema bigbrotherizaciji društva, nadziranja ljudi, ukidanju fizičkog novca… Orwelijanski scenarij izolacije ljudi, osobito posljednji sa širenjem straha od koronavirusa nadišao je sve ranije primjere. Sa strahovima se lako manipulira. To znaju režiseri upravljanja kaosa, a onda navodnim teoretičarima zavjere imputiraju da oni šire paniku i strah. To je klasični primjer zamjene teza. Koronavirus je paradigmatični primjer stvaranja kaosa, straha i podjela, a što se imputira teoretičarima zavjere.
Netočna je i tvrdnja da su teorije zavjera neuvjerljive jer nemaju dokaza. Ovo ću argumentirati s više primjera.
Teoretičari zavjere se slažu da se ništa ne događa slučajno. Ja smatram da je slučajnost izmišljena riječ, kako bi se njome prikrila važnost poveznica između činjenica, ljudi i događaja. Nema više sile, sudbine, slučajnosti ni konfuzije, jer postoje poveznice ili (isprva skriveni) razlozi za sve što nam se događa.
> Miliša: Opstrukcija vojnog roka i obiteljski odgoj
Priče o teorijama zavjere bi bile intrigantnije da ih nisu plasirale političke strukture
Oni koji stigmatiziraju teoretičare zavjere ne razmatraju njihove argumente i dokaze. Važno im je samo tko je nešto rekao ili napisao. U drugi plan stavljaju što je rečeno ili zapisano. U ovom kontekstu manje je bitno tko je autor “Protokola sionskih mudraca” od tamo opisanog, a danas aktualnog gospodarskog sloma. Danas je više nego razvidna i Le Boétieva “Rasprava o dragovoljnom ropstvu“, kao i Huxleyeva proročanska tvrdnja: “Savršena diktatura bit će poput zatvora bez zidova iz kojeg zarobljenici neće željeti pobjeći.”
Priče o teorijama zavjere bi bile intrigantnije da ih nisu plasirale političke strukture o unutrašnjem i vanjskom neprijatelju. Oni koji se predstavljaju kao vječite žrtve i vide s(v)e kao dio urote ne zaslužuju analogiju sa teorijom zavjera. Zadnje privođenje supruga gđe Kekin te reakcije Tomaševića i dijela oporbe po tko zna koji put potvrđuje da se oni prikazuju žrtvom političkog progona. Kada se privode političari iz vladajuće garniture onda je to (po njima) dokaz da su oni dio “zločinačke organizacije“.
> Miliša: Zašto i kako stvaramo kriva uvjerenja?
Deplasirano je teoretičare zavjere tretirati kao ‘ravnozemljaše’
Iako teoretičari zavjera otkrivaju načine upravljanja kaosom često imaju pojednostavljene interpretacije. One su dobivale svoje protivnike i zbog svih onih koji su vjerovali u konspirativne igrice dokonih bogataša, navodnih ubojstava poznatih osoba, a koje su stradale u prometnim nesrećama itd.
Deplasirano je teoretičare zavjere tretirati kao “ravnozemljaše” ili one vjeruju da svijetom upravljaju izvanzemaljci. Iz obilja dezinformacija tendenciozni kritizeri teorija zavjera odabiru takve i slične bizarne i stupidne primjere.
> Moralna drama oko upisa u vojnu evidenciju; Miliša: To je odličan primjer krivog roditeljstva
Teorije i/ili tvrdnje koje su se pokazale točnima, a prezentirane su kao iskazi teoretičara zavjere, a ovdje ću radi ograničenosti prostora navesti samo četiri primjera:
1. Strategija dužničkog ropstva i postojanja ekonomskih egzekutora
2. Nestajanje tradicionalne obitelji i braka po diktatu rodne ideologije
3. Diskreditacija liječnika i znanstvenika koji pišu ili govore o etički nedopustivom eksperimentiranju nad ljudima
4. Temeljne funkcije medija nisu obrazovanje i informiranje nego indoktrinacija i manipulacija.
Strategija stvaranja dužničkog ropstva i ekonomski egzekutori
U ovoj strategiji se uklapa teorija o režiranim krizama i ratovima. Ekonomski kolaps je dio strategije porobljavanja. Ovu strategiju je objasnio Josip Eugen Stiglitz, američki ekonomist, dobitnik Nobelove nagrade i bivši dopredsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj. Činjenično je dokumentirao kako i koje korporacije, banke te Međunarodni monetarni fond planiraju konfliktna stanja. Navodi plan porobljavanja sa strategijom “Četiri koraka do prokletstva”, a odnosi se za narode Indonezije, Ekvadora, Tunisa, jugoistočne Europe…
Scenarij je sljedeći: prvo snime i analiziraju gospodarsko stanje pojedine države koja će po razrađenom scenariju tražiti financijsku pomoć. U zemlju-žrtvu ulazi relativno malo kapitala, a najveći dio kapitala se slijeva u strane korporacije. Vlada zemlje-žrtve po direktivi svjetskih moćnika mora provesti privatizaciju gospodarstva, posebice velikih ključnih industrijskih poduzeća, što radikalno osiromašuje stanovništvo. Tada banke i MMF idu na tržišno određivanje cijena, čime se drastično ruši već ionako nizak životni standard, vidljiv po enormnom porastu zaduživanja i povećavanja kamatnih stopa.
> Miliša: Jednakost kao paravan za nejednakosti
Režirani sukobi i oduzimanje prirodnih resursa
Tada MMF zemlji-žrtvi, koja je na izdisaju, savjetuje da poveća cijenu hrane, energenata, smanji osobne dohotke i mirovine. Na kraju dolaze zadnji udarci – režirani sukobi i oduzimanje prirodnih resursa.
Ratovima ili radikalnim neredima zemlju-žrtvu bacaju na koljena. Takav scenariji vidjeli smo u Albaniji, Tunisu, Jemenu, Egiptu, Libiji, Alžiru, BiH, Hrvatskoj… Stiglitz je svojevremeno ironično komentirao strategiju porobljavanja: “Kakav je ovo neobičan svijet u kojemu siromašne zemlje financiraju najbogatije.” I Karen Hudes, dugogodišnja visokopozicionirana djelatnica Svjetske banke potvrđuje Stiglitzove tvrdnje uz dodatnu napomenu da je glavni cilj ekonomska kolonizacija (“lomljivih država) i kontrola od strane MMF-a i Svjetske banke.
Važne dijelove ove strategije potvrđuje John Perkins autor bestselera “Ispovijest ekonomski plaćenog ubojice” (Confessions of an Economic Hit Man), koji priznaje da je osobno nagovarao vlade posrnulih država da uzimaju nepovoljne kredite, a koje dugoročno neće moći otplaćivati. Navodi primjere kada Svjetska banka pozajmi novac zemlji koju planira porobiti. Kasnije se taj novac uz enormne kamate vraća američkim korporacijama.
> Miliša: Korizma je najbolje vrijeme čišćenja od samozavaravanja
Svjetske elite izazivaju ekonomske krize
Jean Zegler, švicarski sociolog, bio je posebni UN-ov izvjestitelj za hranu zemalja Trećeg svijeta. U knjigama “Novi gospodari svijeta” i “Imperij srama” objašnjava pojmove “organizirana oskudica”, “strukturalno nasilje” i “refeudalizaciju” (u svjetskim razmjerima), potpomognutim strategijom zaduživanja.
I Lindsey Williams u knjizi “Energy Non-crisis” potvrđuje tezu da svjetske elite izazivaju ekonomske krize. I ova knjiga dodatno objašnjava strategiju “koraka do prokletstva”, a svrstana je u red teorije zavjera.
I naš ekonomist Karino Hromin Sturm je prije više od tri desetljeća među prvima u svijetu otkivao tko upravlja svijetom, kada je i napisao doktrinu “Teorije dužničkog ropstva”.
Nestajanje tradicionalne obitelji i braka
S rodnom ideologijom nastoji se promijeniti priroda čovjeka, dokinuti obitelj i brak. “Roditeljima neće biti dopušteno odgajanje djece, žene neće biti domaćice, nego sve zaposlene, a monogamni će se brakovi s vremenom ukinuti” (R. Epperson u knjizi “Novi svjetski poredak“).
Svrstavaju li neki (i) ova Eppersonova predviđanja (i dalje) u teoriju zavjere?
Da je netko prije petnaest godina tvrdio da će “promjena spola” gotovo pa postati pomodarstvo rekli bi da je teoretičar zavjere. Ljudi okrenuti tradicionalnom vrijednostima su bili oduševljeni kada je D. Trump potpisao uredbu po kojoj SAD-e više ne priznaju rodnu ideologiju nego (samo) dva spola – muški i ženski.
> Miliša: Naša znanja i iskustva su rezultat učenja iz grešaka
Farmaceutska mafija i svjetska zdravstvena organizacija
Tvrdnja da farmaceutska industrija i Svjetska zdravstvena organizacija ugrožavaju zdravlje ljudi a priori diskreditira sve one koji upućuju na te pojavnosti.
Jan Willem Prooijen je psiholog koji je o teoriji zavjere pisao u knjizi “The Psychology of Conspiracy Theories. Routledge“. Njegova glavna teza je da su teoretičari zavjera skloni radikalizaciji, polarizacijama i zaključivanju bez znanstvenih dokaza. Upravo njegovo tumačenje je primjer simplificiranih zaključaka, jer nešto što nije dokazano (može se odbaciti), kao što su, na primjer cjepiva za COVID.
Štoviše, zavjet šutnje i konspirativnog okupljanja apologeta svih COVID mjera je primjer svjetske urote eksperimentiranja s ljudskim životima. Sva recentna istraživanja su pokazala da dugotrajna izolacija ljudi dovode do brojnih posljedica na (mentalno) zdravlje. Naravno, da se ovaj znanstveni dokaz ne navodi u knjizi gore spomenutog psihologa.
Brojni znanstvenici i liječnici su stigmatizirani kao teoretičari zavjere samo zato što nisu bili eksponenti službenog narativa, dok su (istovremeno) njihove kolege – apologete restriktivnih mjera, obmanjivali javnost. Liječnici i znanstvenici koji progovaraju o jednom od najmoćnijih lobija na svijetu – farmaceutskoj industriji, etiketiraju se kao teoretičari zavjere. John Virapen, koji je čitav radni vijek radio u farmaceutskoj industriji, u knjizi “Nuspojava: smrt” priznaje kako se posredno osjeća odgovornim za smrt stotina ljudi. Naime, godinama je podmićivao brojne liječnike da pacijentima propišu lijek njegove tvrtke.
> Zlatko Miliša: Opsjednutost zdravljem
‘Vladari istine’ u pandemiji
Diskreditiraju se svi koji ukazuju ne pogubne posljedice epidemioloških mjera. Omiljeni obiteljski liječnik u Zadru Damir Biloglav je javno kritizirao i preispitivao epidemiološke mjere. Svojevremeno je poručio da “ne vjeruje nadležnima koji se pozivaju na znanost, a isključuju iz dijaloga one članove zdravstvene zajednice koji se ne uklapaju u ovu njihovu službenu priču”.
Oni koji su izražavali skeptičnost prema obveznom cijepljenju proglašavali su se sljedbenicima teorije zavjere. Naši vladari “istine” (u vrijeme pandemije) ili “stožeraši” trebali bi biti trajno obilježeni i “zatvoreni u ljušturu vlastitih laži,” (prof. dr. Valerije Vrček).
> Miliša: Sigurnost je varljiva, a ponekad i opasna
Američki znanstvenik i liječnik William Thompson radi “pranja” savjesti sačuvao je računalne datoteke koje dokazuju krivotvorene studije o pozitivnim učincima cjepiva za djecu.
U svim navedenim slučajevima sudjelovali su njeni akteri ali su postali “pokajnici”. Da nije bilo tih priznanja i dokumentiranih priloga, njihove teze bi bile ogledni primjer teorije zavjera.
Sjedinjene Američke Države provodile su krajnje nehuman pokus na zatvorenicima u Gvatemali. Kako bi testirale učinak lijekova na njima, svjesno su ih podvrgavali raznim bolestima. Naknadno je (tadašnji) predsjednik Obama priznao skandal suradnje Medicinskog instituta SAD-a i vojne industrije. Kada su američkoj vladi predočene činjenice o tome medicinskom zločinu protiv čovječnosti službeni su mediji šutjeli o tome skandalu. Godinama nakon toga, današnji predsjednik SAD-a D. Trump nezadovoljan mjerama kod COVID pandemije je naredio izlazak SAD-a iz WHO-a.
Manipulativna i indoktrinirajuća funkcija medija
U svim knjigama se spominju tri funkcije medija – obrazovna, zabavna i informativna, a najvažnije se prešućuju – manipulativna i indoktrinirajuća. Na ovom portalu sam pisao o strategiji medijskih manipulacija. Ovdje samo podsjećam da je prvi korak te strategije zlouporaba znanosti.
Epidemija, egzodus, spaljena zemlja, katastrofe, ubojstva, izvanredna stanja, rat, nasilje, recesija, kolaps, beznađe… neke su od najfrekventnijih riječi u medijima. O vedroj strani života postoji “zavjet šutnje“. “Vlasnici medija polažu monopol nad istinom” (Stjepan Malović). Manipulativni mediji zaglupljuju i koloniziraju mišljenje masa. O tome piše K. Teylor u knjizi “Ispiranje mozga“. Poznati francuski sociolog Pierre Bourdieu 1999. godine je na kongresu u Parizu održao referat pod znakovitim nazivom – “Gospodari svijeta, znate li što radite?”
Brojni akteri porobljavanja su postali “pokajnici”, a neki su i dobro unovčili svoje nečastive djelatnosti sa svojim knjigama. Da nije bilo tih priznanja i dokumentiranih priloga, njihove teze bi se tretirale kao primjer teorije zavjera. Oprošteno im je jer su razotkrili neke svjetske prijevare, ali akteri posljednje svjetske urote s korona krizom nisu se pokajali, rijetko gdje im se i sudi, a njihove kritičare se i danas progoni ili stigmatizira.
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
> Miliša: Posljedice COVID-a na usamljenost, ovisnosti i mentalno zdravlje
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.