Miliša: Opstrukcija vojnog roka i obiteljski odgoj

Vraćanje obveznog vojnog roka je više nego potrebno za sigurnost zemlje, osobito glede rastućih krizna žarišta u svijetu. Služenje obveznog vojnog roka je simbolički čin vraćanja nacionalnog ponosa, a koji kontinuirano pada od Domovinsko rata.

Političari koji su birali civilno služenje vojnog roka

Od 2017. kada je započela inicijativa za obveznim vojnim rokom gotovo polovinu članova tadašnje Vlade, iz različitih razloga, nisu bili u vojsci. Zadnji koji nije služio vojni rok i koji je napustio sadašnju Plenkovićevu Vladu je Josip Dabro.

On je svoj fetiš prema oružju iskazao pucajući iz pištolja i kalašnjikova, a podučavao je i klinca u bacanju eksplozivne naprave. Radi toga je bio prisiljen odstupiti s ministarske fotelje, ali je ostao visokopozicionirani član (nekada respektabilne) stranke Domovinski pokret. Pored njega, Premijer i ministar Oleg Butković nisu odslužili vojni rok.
Ove činjenice smatram manje važnim, jer je po mom mišljenju, bilo krajnje vrijeme da se uvede obvezno služenje vojnog roka, ali ne u trajanju samo dva mjeseca. No, to je moje mišljenje.

Ivan Anušić, aktualni Ministar obrane je prelomio i (konačno) od ove godine predvidio provedbu obveze služenja vojnog roka. On je dragovoljac Domovinskog rata, k tomu još i maloljetni. Ovo potonje je važno u kontekstu argumenata koje ću u nastavku teksta navoditi…

Diskriminacija, militarizacija i diktatorska država

Otpor prema obveznom vojnom roku kod nekih su izazvao paranoične ili patološke izjave. Na Facebook stranicama Večernjeg lista nedavno su se oglasili neki psiholozi koji su oštro osudili obvezni vojni rok pod obrazloženjem da se mladići “ne bi trebali čeličiti u vojsci” i da je takav vojni rok “diskriminatoran” jer ima obvezu samo za muškarce.

Pitam ih koju bi kvalifikaciju dali da je odluka bila obligatorna za žene, kao što je slučaj u Švedskoj i Norveškoj, a skoro će biti u Danskoj i Nizozemskoj? Gdje su bili ti psiholozi kada se (najmanje) godinu dana služio vojni rok u ex Yugi?

>Sve je spremno za vojni rok? Pogledajte gdje će boraviti prvi ročnici

Interesantno je da nisu reagirali kada se djeca u noćnim satima ubijaju od alkohola i drugih opijata.

Izvjesni Hrvoje Marković sa svojim suradnicima pokrenuo je peticiju protiv obveznog vojnog roka, najavljujući ustavne tužbe i obraćanje Europskom sudu za ljudska prava. On i saborska zastupnica Ivana Kekin iz platforme Možemo tvrde da se odlukom o obveznom služenju vojnog roka stvara podloga za militarizacijom države, a Marković tome dodaje da idemo u smjeru nekih diktatorskih država! Njima kao i Katarini Peović domoljublje je “kost u grlu”.

Protivnici služenja vojnog roka će mladima sugerirati da se pozovu na prigovor savjesti. Međutim, odbijanje služenja vojnog roka ne možemo nazvati prigovor savjesti jer to znači “služiti vojni rok bez nošenja oružja. Kod nas se to izvitoperilo u tzv. civilno služenje vojnog roka” (dr. Marinko Ogorec)

Moralna panika samo zbog upisa u vojnu evidenciju

Nedavno je portal Narod.hr objavio tekst u kojemu je analizirana moralna panika koja se stvorila samo zbog upisa mladića u vojnu evidenciju. U njenom prilogu i ja sam komentirao da je to “paradigmatični primjer krivog roditeljstva”.

Ovu tezu ću ovdje šire objasniti. Od brojnih komentara na ovu temu koje je prenosio Večernji list izdvajam izjavu jedne brižne majke: ”Šokirao me poziv sinu koji je srednjoškolac. Da je punoljetan, ne bih rekla ništa, ali smatram da je ovo kršenje prava djeteta jer se pozivi maloljetnicima ne upućuju roditeljima koji su im zakonski zastupnici”.

>Miliša: Sigurnost je varljiva, a ponekad i opasna

Broji komentari, koji su preneseni na Facebook stranicama istog dnevnog lista podržavaju stav ove zabrinute make za svoje sinove, dok se (istovremeno) djevojke godinama dragovoljno javljaju.

Vojni rok i popustljivi roditelji

Činjenica je da da mladi sve manje vjeruju autoritetima. Smatraju da država, škola, Crkva, vojska, roditelji, itd., ne ispunjavaju njihovim željama i kreću u njihovo osporavanje. Tome u velikoj mjeri doprinosi ekspanzija popustljivog roditeljstva. Sinonimi za popustljiv odgoj jesu permisivni ili anarhistički.

U ovom stilu odgoja djeca se ne discipliniraju (pri tome ne mislim na batine, nego na vodstvo kroz odgoj), a njihovi klinci postaju neempatični i vječito nezadovoljni. Djecu stariji odmiču od obveza: “Pusti, dušo, ja ću umjesto tebe!” Popustljivi roditelji za djecu su spremni učiniti sve, pod izgovorom da ih time oslobađaju vlastitog mučnog odrastanja.

“Ipak, ma koliko se trudili poštedjeti ih udaraca, doći će trenutak kada neće biti tu da ih zaštite.” (Jorge Bucay u knjizi Put duhovnosti). U ovom stilu odgoja djeca postaju negacija svih autoriteta!

>Danska predlaže obvezni vojni rok i za žene: Zašto u Hrvatskoj to pitanje nije na tapeti?

Vojni rok može biti zadnja prilika za kompenzaciju obiteljskog odgoja kod nedostatka discipline, odgovornosti, poštovanja autoriteta, hijerarhije, timskog rada, socijalizacije – suživota s vršnjacima iz drugih krajeva Domovine, poboljšanje kondicije odnosno tjelesnih aktivnosti,.. Neobavljanje kućnih poslova, higijena ili urednost je također prilika da se i to ispravi služenjem u vojsci.

Helikopter roditelji  lebde iznad svojeg potomstva

Kako sam istaknuo, dizanje moralne panike podgrijavaju popustljivi roditelji koji djecu tretiraju kao mimoze i prolongiraju njihovo samostalno donošenje odluka. Odgovorno roditeljstvo ne znači udovoljavanje svim dječjim željama. Takvi “helikopter-roditelji” lebde iznad svog potomstva, tj. kruže oko razmažene djece kako bi ispunili baš svaku njihovu želju.

>Miliša: Naša znanja i iskustva su rezultat učenja iz grešaka

Oni sumanuto okreću krila i iznad odrasle djece, ne dozvoljavajući im sazrijevanje i samostalno donošenje odluka. U svakom trenutku su na raspolaganju svome pomlatku.

Takvi roditelji su kao “bageri” koji ruše prepreke ispred svog potomstva.

Odbijajući preuzeti odgovornost za discipliniranje ne štite vlastitu djecu. U takvom stilu odgoja djeca i mladi i ne mogu razviti psihološki imunitet, jer roditelji (kao da) ne žele da njihova djeca budu samostalna. Roditelji ne žele shvatiti da pomažu svom podmlatku onda kada im prestanu pomagati. Oni se iznad svojih granica žrtvuju i stvaraju za djecu i mlade. Nezadovoljna djeca odrastaju u nezadovoljne odrasle, koji potom odgajaju sljedeću nezadovoljnu generaciju. Zato je preuzimanje odgovornosti “mjera nečije snage i zrelosti” (A. Robbins)

Zaključno

Pronalaženje izlika za nesluženjem vojnog roka je izostanak poštovanja Domovine i izbjegavanje osobne i društvene odgovornosti. Zato se kao zaključnu misao treba podsjetiti apela Václava Havela: “Glavna zadaća sljedećega razdoblja bit će radikalna obnova ljudske odgovornosti”.

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr