Ova korizma nam je baš bila plodonosna. Od svih izazova koje nam je Bog postavio na put, meni su nekako najupečatljivije bile dvije smrti. Smrt brata iz zajednice i smrt moje bake. To me podsjetilo na sve moje (naše) propuštene prilike, propuštene ideje a time i grijehe propusta. Ovako kada razmišljam sada, poduži je to popis koji je ostao otvoren i koji nikada neću zatvoriti jer ljudi prema kojima sam imala propusta više nema. Prije nekoliko godina jedan stariji bračni par nas je više od nekoliko puta zvao na druženje uz kavu. Isprika su uvijek bila djeca. Stalno mi se negdje žurilo. Nekoliko tjedana kasnije on se ugušio komadićem hrane. Propuštena prilika. Netko bi rekao – tako je trebalo biti. Al kad Bog daje, daje s razlogom. Problem je ako ne promislim nad danim.
Uglavnom, smrti bližnjih budu opake jer nam uvijek bude na mislima – mogla sam ili trebala sam ili zašto nisam… Neke situacije ne možemo nazivati propuštenima zato jer to nisu odnosno zato jer uvijek ostaje taj morala trebala sam i zašto nisam… s kojima se mirimo s vremenom dok pravi propusti ostaju.
‘Budem sutra’
Osim smrti tu je i sutra. Ne znam koje mi je gore od tog dvoje. Jer i taj sutra jako često se ne dogodi. I najčešće kad kažem “budem sutra”, sutra se skroz izjalovi. Nema sutra ako živim s Bogom, samo je ovaj tren (prenosim riječi od dobre mi poznanice). Pa radije da izmolim da mi Bog da, da mi se da nešto što bi trebala nego da kažem budem sutra. Evo recimo ova kolumna… od šest dana koliko sam imala da napišem, čekala sam zadnji. Budem sutra. Danas je taj sutra napokon došao ali evo većina povraća i ima proljev. Između čišćenja i presvlačenja, kupanja i pranja veša napišem koju rečenicu i pitam se zašto je to baš tako. Pa prošla je korizma, dočekali smo uskrsnuće i samo nastavili sa crijevnom koju smo već odradili između one dvije smrti, ona dva ispraćaja. Korizma kao da se nastavila.
Sutra ću…
Sutra nam svašta nosi.
Sutra ćemo nazvati nekoga. No taj sutra nekad nije sutra već se taj jedan dan pretvori u nekoliko godina. Poziv ostane neodgovoren.
Sutra ću pomoć susjedu nešto, ne mogu danas. Preumoran sam. Prošlo je tjedan dana, susjed je napravio sam.
Sutra ću reći ženi da je volim. Danas nisam te volje. Sutra, tvoja žena više nije pored tebe.
Sutra ću biti bolja majka. Al sutra više nema djece u kući, sva su otišla.
Sutra ću…
Sutra ću…
Sutra ću…
Ono što mogu je danas. Danas ljubiti drugog. Danas pomoć. Danas oprostiti. Danas učiniti.
Pnz 8,1
Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas naređujem da biste živjeli i razmnožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obećao ocima vašim.
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.