Pojava novog virusa i brzo širenje zaraze, uznemirila je većinu ljudi, no pandemija koronavirusa ostavila je posljedice i na one najmlađe. Onemogućavanje kontakata i druženja, nove okolnosti i pravila koja djeca još ne mogu razumjeti te osjećaj straha i neizvjesnosti, pred roditelje, ali i odgojitelje u predškolskim ustanovama postavlja nove izazove.
Djeca su na novonastalu iznenadnu situaciju reagirala na različite načine, često se po prvi puta susrećući s određenim emocijama – od povučenosti, tjeskobe, razdražljivosti, veće osjetljivosti pa sve do povećane agresivnosti.
U ovom pandemijskom razdoblju mnogi su uzroci i razlozi doveli do povećanja agresivnosti kod djece, a među najznačajnijima su odnosi u obitelji, novonastale okolnosti u društvu te sve veći utjecaj medija.
Ključ je u dobroj komunikaciji
Ako je dijete izloženo agresivnom ponašanju onda ga se može učiti i alternativi agresivnog ponašanja. Agresivnost rađa agresivnost. Potrebno je puno strpljenja i upornosti za odgoj djeteta, ali istina je da se svako dijete može i želi naučiti izražavati svoju agresivnost na prihvatljiv način razgovorom i dogovorom.
Previše je uzroka agresivnosti u društvu bilo i prije pandemijskog razdoblja da bismo je mogli iskorijeniti, a kada bismo i uspjeli iskorijeniti sve društvene uzroke ostao bi onaj skriven duboko u našoj biološkoj osnovi – potencijal za agresivno ponašanje.
Čovjek kroz svoj život stalno dolazi u sukobe. Ti su mu sukobi prijeko potrebni za opstanak. Kroz sukobe on spoznaje svoju moć, on se bori za svoju dobrobit. Nemoguće je izbjeći sukobljavanja jer se svaki čovjek razlikuje i svijet bi bio predosadan kada bismo svi bili isti.
U današnje vrijeme pojačana agresivnost je svuda oko nas. Ne možemo je nazvati niti dobrom niti lošom jer ima i svoje dobre kao i loše strane. Ona jednostavno jest! Važnije od činjenice da će ona biti i ubuduće prisutna je što ćemo s njom učiniti, a to zavisi ponajviše od nas samih. Agresivnost se najviše uči u djetinjstvu, ali nije kasno ni za odrasle naučiti kako se s njom nositi. Jedan od najbitnijih čimbenika je naučiti međusobno kvalitetno komunicirati i prilagoditi se određenoj situaciji.
Najteži posao ostaje naravno na roditeljima, ali i na osobama koje najviše utječu na samu djecu i ta bi dva odgojna čimbenika trebala zajedno djelovati u usmjeravanju djeteta prema poželjnom ponašanju bez međusobnog optuživanja i traženja krivca.
Roditelji su u svakodnevnom životu neprestano okruženi stresnim situacijama koje ih mogu potaknuti na agresivnu reakciju. Izrazito je važno rano uočavanje potencijalnih oblika agresivnog ponašanja kod djece da bi se moglo na vrijeme pravilno djelovati u suzbiti ga. Zajedničkim djelovanjem roditelji i odgojitelji mogu mnogo pomoći u smanjivanju agresivnosti u komunikaciji. Kvalitetna komunikacija ključ je rješenja za mnoge nesporazume. Svako dijete može naučiti kontrolirati i izražavati svoje emocije na pravilan i društveno prihvatljiv način.
Uspješna komunikacija u sadašnjosti ovisi o riješenosti problema iz prošlosti što ukazuje da vrijedi pravilo da među osobama , bilo da je riječ o kolegama, bilo roditeljima mora vladati povjerenje i suradnja i na takvim temeljima trebaju počivati međuljudski odnosi.
U današnje vrijeme odgojitelji se ne drže strogo pravila i definicija već se prilagođavaju novonastalim situacijama kako bi bolje rješavali konfliktne situacije.
˝Svatko može biti ljut. To je lako. Ali biti ljut na pravu osobu, do pravog stupnja, u pravo vrijeme, s pravim razlogom i na pravi način – to nije lako.˝ Aristotel
LITERATURA
1. Storr, Anthony (1989): Ljudska agresivnost, Nolit, Beograd
2. Brajša, Pavao (1996): Umijeće svađanja: svađam se, dakle postojim,
C.A.S.H. , Pula
3. Essau, Cecilia A. , Conradt, Judith (2006.): Agresivnost u djece i mladeži,
Naklada Slap, Jastrebarsko
Željka Zovko, mag. praesc. educ.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
