Hod za život, obitelj i Hrvatsku održan je u subotu 10. lipnja po prvi puta u Metkoviću. Tom prilikom Ana Postrimovski svjedočila je o životu i kćeri koja ima 100% invaliditet.
„Moje svjedočanstvo govori o prihvaćanju života, života djeteta s poteškoćama u razvoju, odnosno djeteta koji ima 100% invaliditet. Nije mi lako izaći u javnost i ogoliti svoju dušu jer uvijek postoje strah od kritike, osude i manipulacije izgovorenih riječi. Neću svjedočiti o cijelom svom životu jer bi predugo trajalo, već samo o segmentima koji se tiču okolnosti rođenja mog djeteta.
Prije svega ovim svjedočanstvom ne želim nikome nametati određene stavove niti dijeliti životne savjete, samo svjedočim o sebi, o svom životu i putu kojim hodam kroz taj život.
Život koji vodim danas i život kakav sam nekoć vodila nemaju baš nikakve veze. Mnogi će reći ‘pa svi mi zamišljamo jedno, a na kraju ispadne drugo’ … Upravo tako, mi možda svojim mislima želimo sebi ono najbolje, odnosno mislimo da je takav život za nas idealan, ali ponekad nam stvarnost ponudi sasvim nešto drugo, nešto što nikad niti u najgorim ili najluđim snovima ne bi poželio niti neprijatelju, a kamoli sebi, a u pravo taj ili takav život ispadne dobar i ispravan put za nas.
Magistra sam ekonomskih znanosti s tim da sam diplomirala računovodstvo na Visokoj poslovnoj školi pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, zatim sam diplomirala bankarstvo na Libertasu te magistrirala na području računovodstva i revizije. Ostvarila značajnu karijeru na poziciji menadžera u računovodstvu kao i uspješnu suradnju s jednom od vodećih revizijskih kuda u Hrvatskoj. Objavila sam znanstveni rad na temu menadžmenta u računovodstvu te sam jedna od prvih suosnivača Udruženja hrvatskih računovođa pri Hrvatskoj Gospodarskoj komori. Trenutno imam računovodstveni ured u Metkoviću i troje zaposlenih.
‘Gospođo, ne brinite se, riješit ćemo ih se, budite bez brige’
Pa da se vratim na život koji sam imala prije rođenja moje Marije, djevojčice sa 100% invaliditetom. Živjela sam u velikom gradu koji poslovno nudi mnogo više u kontekstu obrazovanja i poslovnog napredovanja.
Prije rođenja Marije, mog djeteta s invaliditetom, sam već imala četvero zdrave djece koje su većinu vremena odgajale dadilje i vrtić s obzirom na to da smo suprug i ja uspješno vodili poslovne živote . Suprug je imao uspješno poduzeće koje se nalazilo u poslovnoj zoni Svete Nedjelje, a ja računovodstveni ured u Zagrebu. U svakom slučaju oboje smo bili prezauzeti sobom i vlastitom karijerom . Zbog nedostatka slobodnog vremena djecu smo rijetko viđali, najčešće vikendom ili dok spavaju….
S našeg stajališta djeci ništa nije nedostajalo, imali su dadilje, vrtiće, kućne pomoćnice, što se tiče materijalne potpore imali su sve što im je trebalo, bar smo tako mislili…
Međutim u 34. godini ostala sam u drugom stanju, neplanirano. Osobno to mi nije bio neki problem jer sam pomislila, jedno dijete više-manje nije problem …malo više dadilja, pomoć u kudi, veći stan….
Kao i uobičajeno nakon što sam otišla na pregled kod ginekologa, ginekolog mi je rekao da vidi ‘dvoje’ te da se radi o kompliciranoj blizanačkoj trudnoći.
Iznenađeno sam upitala doktora : ‘Dvoje!?’ Ginekolog je po mojoj iznenađenoj reakciji zaključio da je to neplanirano i smireno rekao: ‘Gospođo, ne brinite se, riješit ćemo ih se, budite bez brige.’
Život s Marijom traži odricanja, ali pruža veliku ljubav
Zbunjeno sam upitala ginekologa: ‘Koga ćemo se riješiti ?’, a na to ginekolog reče : ‘Pa… njih…njih dvoje’ …
Meni je u glavi zujalo ‘kako mislite njih, pa to su moja djeca…ne, nećete se vi, nikog rješavati…’. Tad sam otišla od ginekologa posve zbunjena, više sam bila zbunjena tom ravnodušnošću jednog uglednog ginekologa koji bi trebao voditi računa da na svijet porađa djecu , a ne da ih u samom začetku ubija…
Trudnoća je bila teška i komplicirana, rodila sam blizance od koje je jedno dijete rođeno s poteškoćama u razvoju odnosno sa 100% invaliditetom … Kad sam rodila manje-više svi oko mene su plakali, nije mi bilo jasno što im je ,pomislila sam da nisam rodila mačku, nego dijete. Nije mi uopće bilo važno što to dijete neće imati sve petice i biti doktor znanosti te promijeniti svijet otkrivajući neku novu planetu.
Život uz moju Mariju nije lagodan, lagan i poželjan, traži velika odricanja, ali pruža ljubav. Sve istinske ljudske vrijednosti o kojima težimo naučilo me moje dijete s poteškoćama, ono je promijenilo mene kao osobu, oblikovalo i povezalo moju obitelj, dijete koje mi je otvorilo oči i učinilo me boljom osobom, osobom koja ne prolazi pokraj ljudi kao stupova. Koja u svakoj životnoj situaciji pronalazi ljepotu i smisao života.
>Prvi Hod za život u Metkoviću okupio mnoštvo ljudi: Želimo zakon koji štiti pravo na život
Svojoj djeci želim dati primjer da iskazivanjem milosrđa i ljubavi prema čovjeku, posebno nemoćnom, bolesnom, potrebnom bez obzira na rod, vjeru, spol, boju kože i dob dobivaju onaj posebni element kojeg čovjeka čini čovjekom. Zato danas pred svima vama, ovdje ,želim posvjedočiti da je svaki život poseban jer svijet čini boljim mjestom za život.
Svaki čovjek ima jedinstvenu ulogu
Svaki čovjek od začeća ima svoje određeno mjesto u svijetu bez obzira na njegove intelektualne sposobnosti ili tjelesne mogućnosti. Svaki čovjek ima posebnu ulogu koja je jedinstvena za njega bez obzira na to što nama se ponekad učini da takav život nema smisla.
Moja starija kćer koja je peta godina logopedije u Zagrebu , volontira, pomaže djeci s poteškoćama u govoru i komunikaciji kroz razne udruge.
Druga kćer koja studira na trećoj godini za više medicinske sestre također u Zagrebu volontira pri mnogim udrugama te pomaže starijim i nemoćnima trenutno je u programu pripreme za odlazak u Ugandu, u Afriku u veljači 2024.
Ostala djeca su tinejdžeri koje ispred sebe imaju još dug put školovanja i odrastanja kako bi i oni postali korisni ljudi koji de svojim radom služiti izgradnji boljeg i plemenitijeg društva u kojem živimo.
Osim doprinosa moje djece koja već grade bolji svijet, osobno podupirem rad i nekoliko humanitarnih udruga koje pomažu potrebitim. Tajnik sam i suosnivač ‘Udruge Sunce moje malo’, koja kroz različite projekte pomaže djeci s poteškoćama u govoru i komunikaciji.
‘Marija je u svom svijetu zadovoljna i vesela’
Javno svjedočim da je život moje Marije u očima svijeta težak i bolan, a često i odbojan zbog zdravstvenog stanja u kojem se Marija nalazi, ali u mojim i njenim očima taj život je pun ljubavi, milosrđa, dobrote i radosti.
Moja Marija se veseli malim stvarima, čokoladi, pjesmi , lopti… Netko bi rekao gluposti. Nisu to gluposti to je njen život i Marija ga živi u punini , u malim stvarima koje nju istinski vesele. Marija je u svom svijetu zadovoljna, vesela, sretna jer je okružena ljubavlju i prihvaćanjem. Stoga nitko nema pravo drugome uskratiti priliku za život bez obzira na invalidnost, bolest ili lošu ekonomsku situaciju.
Uvijek postoji rješenje, bez obzira na to što mi to rješenje ne vidimo ili ga možda ne želimo vidjeti. Postoje razne Udruge, institucije, udomiteljske obitelji koje su upravo tu zbog nas da nam pruže potporu kad mislimo da smo sami i da nemamo izlaza. Nema bezizlaznog stanja, jer najgore stanje je nekome oduzeti pravo na život. Dopustimo život svima bez iznimke, jer je i nama netko dao priliku, priliku da živimo svoj život“, zaključuje Postrimovski.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
