Francuska se suočava s jednom od najtežih kriza u području zaštite djece nakon što je otkriveno da se oko 70.000 otvorenih predmeta vezanih uz seksualno nasilje nad maloljetnicima godinama nalazi u pravosudnom sustavu bez pravodobnog rješavanja ili s dugotrajnim zastojima u obradi.
Kriza je eskalirala nakon ubojstva 11-godišnje Lyhanne u jugozapadnoj Francuskoj, u slučaju koji je razotkrio niz ranijih propusta u postupanju prema osumnjičeniku koji je već bio višestruko prijavljivan zbog seksualnog nasilja nad djecom.
>Ubojstvo djevojčice razotkrilo sustav koji je ignorirao 70.000 prijava seksualnog zlostavljanja djece
Pariz: početak sustavnih prijava, premještanja osumnjičenih i navodi o dugogodišnjem zataškavanju
Prvi ozbiljniji val upozorenja o sustavnim propustima u zaštiti djece u Francuskoj počinje se intenzivnije bilježiti oko 2015. godine u Parizu, u gradskim vrtićima, školama i izvanškolskim programima koji djeluju u sklopu javnog sustava skrbi za djecu. U tom razdoblju počinju se gomilati prijave roditelja o seksualnom zlostavljanju, nasilju i neprimjerenom ponašanju pojedinih zaposlenika koji rade kao voditelji aktivnosti i nadzorno osoblje u produženom boravku i vrtićima.
Umjesto kaznenog udaljavanja osumnjičenih iz sustava, dio zaposlenika protiv kojih su postojale prijave ili sumnje, prema navodima roditelja i dijela medijskih izvješća, premještan je iz jedne škole ili ustanove u drugu. Na taj način su zlostavljači ostajali u kontaktu s djecom unatoč otvorenim sumnjama ili postupcima koji su već bili u tijeku.
Roditelji su godinama upozoravali da prijave ne dobivaju odgovarajući pravosudni ili institucionalni epilog, te da se informacije o ishodima često ne dijele s obiteljima. U pojedinim slučajevima roditelji tvrde da nisu bili obaviješteni ni o tome da je protiv istih osoba podneseno više prijava, niti o eventualnim disciplinskim mjerama.
Kako su se slučajevi počeli gomilati, 25 godina na vlasti ljevičari su u Parizu nastojali smanjiti politički pritisak tvrdeći da su brojke ”u skladu s nacionalnim prosjekom”. Istovremeno roditeljske udruge upozoravale su da se radi o sustavnom problemu koji se prikriva administrativnim premještanjima i nedostatkom transparentnosti.
>Seksualno zlostavljanje u pariškim školama: Skandal koji bi ljevicu mogao stajati izbora
Stotine osumnjičenih zaposlenika samo se premještalo iz jedne škole u drugu
Do danas se u različitim izvješćima spominju stotine zaposlenika koji su suspendirani ili protiv kojih su pokrenuti postupci. U jednom trenutku govorilo se o oko 200 suspendiranih djelatnika i desecima kaznenih postupaka vezanih uz sumnje na seksualno zlostavljanje djece u vrtićima i školskim programima.
Posebno zabrinjava tvrdnja roditelja da su neki osumnjičenici nakon prvih prijava dobivali tek opomene ili tzv. ”drugu priliku”, nakon čega bi nastavili raditi u drugim ustanovama. U više slučajeva, kako navode obitelji, nije bilo pravovremene komunikacije između gradskih službi, škola i roditelja, što je dodatno produbljivalo nepovjerenje u sustav.
U tom kontekstu dio javnosti i političkih aktera govori o dugogodišnjem sustavnom zataškavanju ili barem o institucionalnoj pasivnosti, pri čemu se odgovornost ne ograničava na pojedince, nego na način funkcioniranja gradskog sustava skrbi o djeci kroz više godina.
Taj niz optužbi, koji se postupno razvijao od 2015. nadalje, postao je jedna od ključnih pozadina šire nacionalne krize koja će kasnije eskalirati kroz nove slučajeve i dovesti do preispitivanja desetaka tisuća prijava na razini cijele Francuske.
Ono što najviše začuđuje je da je usred novootkrivenog skandala na ovogodišnjim lokalnim izborima u Parizu pobijedio socijalist Emmanuel Grégoire, zamjenik bivše gradonačelnice Anne Hidalgo. Prema navodima francuskih medija Grégoire je znao za skandal zlostavljanja još od 2015. godine, međutim nije ništa poduzimao iako je mogao.
>Koliko je stvaran uspon Nacionalnog okupljanja: Je li Francuska poplavila ili ne?
Širenje problema i institucionalna fragmentacija
Iz Pariza se tijekom sljedećih godina problem širi na druge dijelove Francuske. Prijave seksualnog nasilja nad djecom pojavljuju se u školama, vrtićima i izvanškolskim programima diljem zemlje. Istovremeno pokazuje se da sustav ne uspijeva uspostaviti jedinstven i brz mehanizam reakcije.
Stručnjaci upozoravaju da se slučajevi često ”gube” između različitih razina uprave – lokalnih vlasti, školskih institucija, policije i državnog odvjetništva. Tto dovodi do dugih zastoja u obradi i nedostatka kontinuiteta u praćenju osumnjičenih osoba.
U isto vrijeme raste broj prijava, dok broj specijaliziranih istražitelja i državnih odvjetnika ne prati taj porast. Sustav je, prema analitičarima, godinama u stanju kroničnog preopterećenja, u kojem se veliki broj predmeta zadržava u fazi predistrage ili administrativne obrade bez konačnih odluka.
>Attal u kampanji za predsjednika Francuske: Legalizirao bi surogatstvo jer s partnerom želi dijete
Slučaj Lyhanne bio je okidač koji je razotkrio razmjere sustavnog problema
U svibnju 2026. slučaj 11-godišnje Lyhanne postaje nacionalni prijelomni trenutak. Djevojčica nestaje nakon povratka iz škole u mjestu Fleurance, a njezino tijelo pronađeno je nekoliko dana kasnije.
Istraga pokazuje da je osumnjičenik u tom slučaju ranije bio višestruko prijavljivan zbog seksualnog nasilja nad maloljetnicima, uključujući ozbiljne optužbe koje nisu bile pravodobno procesuirane. U dijelu slučajeva postojali su i medicinski nalazi koji su potvrđivali sumnje, ali unatoč tome nije došlo do hitne reakcije pravosudnih tijela.
Slučaj je izazvao snažan politički odjek. Predsjednik Emmanuel Macron počinje govoriti o neprihvatljivim propustima institucija, dok ministar pravosuđa Gérald Darmanin situaciju opisuje kao ”neuspjeh države i pravosudnog sustava”.
Revizija 70.000 predmeta kao administrativno-pravosudni zahvat bez presedana
Nakon eskalacije slučaja pokreće se revizija oko 70.000 otvorenih predmeta vezanih uz seksualno nasilje nad djecom, s rokom do 14. srpnja. Radi se o jednom od najvećih simultanih pregleda kaznenih predmeta u novijoj francuskoj povijesti.
Prema službenom objašnjenju, cilj nije ponovno otvaranje istraga, nego pregled, klasifikacija i prioritetizacija postojećih predmeta kako bi se identificirali najhitniji slučajevi, osobito oni u kojima su žrtve i dalje maloljetne.
U praksi to znači sustavnu obradu tisuća predmeta dnevno, uz paralelno funkcioniranje redovnog pravosudnog sustava i zaprimanje novih prijava, što ovaj plan čini operacijom iznimnog opsega i logističke složenosti.
>Ubojstvo desnog aktivista bacilo svjetlo na Nepokorenu Francusku: Tko su i kakvu politiku vode?
Dugogodišnji problemi sustava
Reakcije pravnih stručnjaka, sudaca i odvjetnika ostaju podijeljene. Dio aktera smatra da je revizija nužna i tehnički provediva jer se radi o postojećim predmetima koji se mogu klasificirati i analizirati bez ponovnog otvaranja kompletnog postupka.
Međutim, sindikati sudaca i dio pravne struke upozoravaju da je rok iznimno kratak te da bi ubrzani pregled mogao dovesti do površnih zaključaka u dijelu predmeta, uključujući zatvaranje slučajeva bez dovoljno dubinske analize ili bez pokretanja potrebnih istražnih radnji.
Posebno se naglašava da dio prijava možda uopće nije uključen u brojku od 70.000, jer se još nalazi u policijskim postajama ili u ranijim fazama obrade, što dodatno dovodi u pitanje cjelovitost pregleda.
Naime, francuski sustav zaštite djece već godinama djeluje pod pritiskom rastućeg broja prijava seksualnog nasilja, dok kapaciteti pravosuđa i istražnih tijela ne prate taj trend. Organizacije za zaštitu djece upozoravaju da se velik broj slučajeva godinama ne rješava ili ostaje u fazi predistrage.
Dodatni problem predstavlja fragmentacija sustava, u kojem različite institucije nemaju jedinstvenu bazu podataka niti dovoljno koordinirane mehanizme praćenja osumnjičenih osoba, što otežava brzu reakciju u slučajevima ponovljenih prijava.
Društveni pritisak i sustav koji pokušava sustići vlastite propuste
Smrt Lyhanne i otkriće razmjera neriješenih predmeta izazvali su val javnih reakcija i prosvjeda. Roditeljske udruge i organizacije za zaštitu djece upozoravaju da se ne radi o izoliranim slučajevima, nego o dugogodišnjem strukturnom problemu koji uključuje više razina institucija.
U središtu javne rasprave ponovno se postavlja pitanje kako je moguće da sustav koji prima desetke tisuća prijava godišnje nema učinkovit mehanizam brze reakcije u slučajevima koji uključuju djecu.
Revizija 70.000 predmeta predstavlja dosad neviđen pokušaj da se sustavno pregledaju i preispitaju brojni slučajevi koji su se gomilali godinama. Međutim, unatoč političkoj odlučnosti i hitnosti, ostaje otvoreno pitanje može li administrativno-pravosudni zahvat u tako kratkom roku stvarno promijeniti funkcioniranje sustava koji je godinama djelovao fragmentirano, preopterećeno i bez dovoljno koordinacije.
U konačnici, cijela kriza otvara šire pitanje odgovornosti institucija koje su godinama zaprimale prijave, ali nisu razvile mehanizme koji bi omogućili pravovremenu zaštitu djece te može li se sustav koji je toliko dugo akumulirao propuste uopće reformirati brzinom kojom se to sada od njega očekuje.
>Kad antifa uđe u institucije: Smrt Quentina Deranquea je politički skandal Francuske
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.