Koliko je stvaran uspon ‘Nacionalnog okupljanja’: Je li Francuska ‘poplavila’ ili ne?

U Francuskoj su sredinom ožujka održani lokalni izbori koji su bili prema nekim analitičarima važan indikator političkih trendova uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine. S oko 50 posto ukupne izlaznosti, pokazali su da ljevica i dalje čvrsto drži monopol nad velikim gradovima, ali ukazali su na i blagi napredak Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen. No ipak ako se uzmu u obzir izborni sustav, specifičnosti ruralnih sredina i institucionalne reforme stvara se slika koja nije izravno prenosiva na nacionalnu razinu.

U ukupnoj slici izbora, kao pobjednici se izdvajaju različite političke snage. Ljevica uspijeva zadržati kontrolu nad Parizom i Marseilleom, ekstremna ljevica gubi Bordeaux i odlazi u ruke lijevog centra kao i dio drugih urbanih sredina, dok desni centar održava stabilnost u pojedinim regijama zemlje.

Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen pritom bilježi najveći rast po broju osvojenih općina, ali bez proboja u najveće gradove. Uspjeh RN-a temelji se na širenju u manjim i perifernim sredinama, gdje koristi nezadovoljstvo birača i jača lokalnu prisutnost, ali i dalje ne uspijeva osvojiti velike gradove zbog dvokružnog sustava i udruživanja ljevice i centra u drugom krugu. Njegov rast često proizlazi iz institucionalnih praznina i slabije konkurencije na lokalnoj razini, a ne šire ideološke potpore. Ovi faktori ograničavaju izglede RN-a na nacionalnoj razini.

Ključna poruka lokalnih izbora jest da Francuska ostaje duboko politički podijeljena. Veliki gradovi dominantno su orijentirani prema ljevici i centru, dok je periferija zemlje sve izraženije uporište Nacionalnog okupljanja.

Ljevica u Parizu već 25. godinu nastavlja kontinuitet vlasti

U glavnom gradu Francuske ljevica, okupljena oko Socijalista, Zelenih i njihovih saveznika, uspjela je zadržati kontrolu nad gradskom upravom. Parizom ljevica vlada već 25 godina, točnije od 2001. godine. Nova pobjeda potvrdila je činjenicu da ljevica zadržava svoj čvrsti utjecaj u glavnim urbanim sredinama.

Pobjedu je odnio 48-godišnji socijalist Emmanuel Grégoire. Podršku mu je tijekom kampanje pružila dosadašnja gradonačelnica Anne Hidalgo.

Grégoire je u kampanju ušao kao favorit, s prednošću u anketama od nešto više od 30 posto. Tijekom izbornog procesa usporedno se počeo profilirati kao politička figura koju se u širem europskom kontekstu uspoređuje s političarima poput Zohrana Mamdanija i Sadiqa Khana.

Pariz je unatoč zataškavanju pedofilskih skandala od strane gradske vlasti izabrao ljevicu

Kampanju za drugi krug dodatno je intenzivirao skandal vezan uz navode o seksualnom zlostavljanju djece u gradskim i državnim školama i vrtićima tijekom mandata ljevičarke Anne Hidalgo i njezina zamjenika (sadašnjeg gradonačelnika) Emmanuela Grégoirea. Afera zataškavanja i nepravovremene reakcije institucija izazvala je političke kontroverze, dok je desna oporba, predvođena Rachidom Dati i Sarah Knafo, iskoristila situaciju za pozive na reformu sustava skrbi o djeci u Parizu.

Prema dostupnim informacijama, suspendirano je oko 200 zaposlenika, dok se protiv 75 vodi kazneni postupak zbog sumnji na seksualno zlostavljanje djece u vrtićima. Unatoč tome, skandal nije presudno utjecao na biračko ponašanje. Odnosno nije uspio značajno mobilizirati desnicu, ali ni pokolebati jezgru lijevih birača, koji su u velikoj mjeri ponovno podržali kandidate iz istih političkih redova.

>Seksualno zlostavljanje u pariškim školama: Skandal koji bi ljevicu mogao stajati izbora

RN je u Marseilleu bio blizu, dok u Bordeauxu i Lyonu nije imao značajnijeg prodora

Kandidat Nacionalnog okupljanja (RN) Franck Allisio uspio je ući u drugi krug izbora u Marseilleu i osvojiti oko 40 posto glasova. Ovo je pokazatelj snažnog prodora stranke u drugom najvećem gradu Francuske. U završnici pak, Allisio ipak nije uspio preuzeti vlast. Nacionalno okupljanje očito se približilo preuzimanju vlasti u velikoj metropoli, no i dalje ne raspolaže dovoljno širokom koalicijskom podrškom i političkom infrastrukturom potrebnom za pobjedu u najvećim urbanim središtima.

U Bordeauxu Nacionalno okupljanje nije ostvarilo pobjedu. U Lyonu su kandidati Nacionalnog okupljanja bili vidljivi u političkoj utrci, ali bez realne šanse za osvajanje vlasti.

Ovo je pokazatelj da Nacionalno okupljanje i dalje ima ograničen utjecaj u lijevim i politički umjerenim urbanim sredinama, uključujući jugozapad Francuske. Tamo biračko tijelo pokazuje veću otpornost na njegov politički uspon, pa stranka ne uspijeva značajnije proširiti svoju podršku izvan postojećih biračkih uporišta.

>Lokalni izbori u Francuskoj: Zašto su važni?

Pobjeda Ciottija u Nici i stabilizacija ”plavog juga”

U Nici je ostvarena jedna od najvažnijih pobjeda desnog političkog bloka. Novi gradonačelnik je postao Éric Ciotti, predsjednik stranke Savez desnice za Republiku i saveznik Nacionalnog okupljanja.

Njegova pobjeda smatra se najznačajnijim institucionalnim probojem šire desne koalicije. Pokazuje kako Nacionalno okupljanje i srodne političke snage ne dolaze nužno na vlast izravno, nego kroz savezništva s dijelom tradicionalne desnice. Na taj način dobivaju utjecaj u velikim gradovima putem šire političke koalicije, a ne isključivo kroz vlastite kandidate.

Uspjeh Ciottija u Nici djelomično je i uspjeh Marine Le Pen te Jordana Bardelle, koji su dobili snažnog saveznika u lokalnoj vlasti. Premda se Ciottijev politički profil, uključujući zagovaranje ekonomskog liberalizma i simpatije prema Javieru Mileiju, ne uklapa u klasični narativ Nacionalnog okupljanja ”ni lijevo ni desno”.

U Toulonu i općenito na jugu Francuske, Nacionalno okupljanje ostvaruje značajan napredak u manjim i srednjim gradovima. Sve upućuje na konsolidaciju tzv. ”plavog juga”, ali bez širenja prema dominaciji u velikim metropolitanskim sredinama.

Sličan obrazac vidljiv je i u manjim gradovima u unutrašnjosti Francuske, gdje Nacionalno okupljanje povećava broj vijećnika i osvojenih općina. Riječ je prvenstveno o teritorijalnom, ”horizontalnom” širenju na više manjih sredina, a ne o ”vertikalnom” prodoru u velike gradove i ključne institucije.

Općenito gledano, Nacionalno okupljanje bilježi najjači rast u broju općina i lokalnih vijećnika te širi svoj utjecaj iz ruralnih područja prema srednje velikim gradovima. No i dalje ne uspijeva osvojiti nijedan od najvećih francuskih gradova poput Pariza, Marseillea, Lyona, Toulousea ili Bordeauxa.

>Napetosti u Francuskoj: Za ubojstvo desnog aktivista optužena krajnja ljevica

Izborni sustav kao ključni ograničavajući čimbenik

Iako RN bilježi rast, francuski dvokružni većinski sustav stvara mu “stakleni strop”. Stranka redovito osvaja visok postotak glasova u prvom krugu. No u drugom se protiv nje formira “republikanski front” (udruživanje ljevice, centra i dijela desnice). Zbog toga RN ima mnogo vijećnika, ali malo gradonačelnika velikih gradova.

Napredak RN-a na ovim izborima djelomično je posljedica specifičnosti francuskog lokalnog sustava. U gotovo dvije trećine općina, ponajviše u malim ruralnim sredinama, kandidirala se samo jedna lista čiji nositelji su već prije glasanja znali da će biti izabrani (jer nisu imali konkurenciju). Reforma iz 2025. dodatno je pogodovala tom trendu uvođenjem obveze rodno uravnoteženih lista za sve općine. Tako da mnoge male zajednice nisu uspjele sastaviti vlastite kandidature ukoliko se ne bi kandidirao jednak broj muškaraca i žena.

Primjer je općina Chalain-le-Comtal, gdje je 23-godišnji konzervativni kandidat stranke Identité-Libertés postao gradonačelnik bez protukandidature.

Stoga rast RN-a u ruralnoj Francuskoj nije nužno rezultat ideološke konverzije birača. On je vrlo često posljedica institucionalnih praznina koje stranka, sa svojom rastućom kadrovskom infrastrukturom, uspijeva popuniti. Na predsjedničkim izborima pak, gdje je izbor uvijek višestruk, ta prednost nestaje.

>Francuska: Nacionalno okupljanje i dalje vodi u anketama pred parlamentarne izbore

Još jedna zanimljivost koja je mogla RN-u ići u prilog, a ipak nije, je promjena izbornog sustava nakon više desetljeća u Parizu, Lyonu i Marseilleu. U novom sustavu birači izravno biraju gradska vijeća, ukida se praksa da okružni vijećnici automatski postaju gradski, a “premija većine” snižena je s 50 na 25 posto, čime opozicija dobiva veću zastupljenost.

Ovu reformu podržale su RN i ekstremno lijeva Nepokorena Francuska (LFI), jer kao stranke slabije u velikim gradovima imaju koristi od sustava koji smanjuje dominantnu poziciju pobjednika.

U kontekstu ovih promjena pobjeda ljevice u Parizu i Lyonu ima manju težinu nego prije, jer će opozicija imati više mjesta u gradskim vijećima. Istovremeno, činjenica da RN ni uz ovaj povoljniji sustav nije uspio osvojiti nijedan od tri najveća grada dodatno potvrđuje njegov institucionalni stakleni strop.

Marseille, Bordeux i Lyon i mali pomaci prema centru

Iako su uoči izbora postojala očekivanja da će Zeleni, koji su na izborima 2020. tijekom pandemijskog razdoblja osvojili niz velikih francuskih gradova, izgubiti dio podrške, to se tek djelomično ostvarilo.

U Marseilleu, u drugom krugu održanom 22. ožujka, pobjedu je odnio Benoît Payan iz lijeve građanske koalicije. Bordeaux je prešao iz dotadašnje zeleno-lijeve uprave u ruke Macronova centrističkog tabora. Macronova stranka Renaissance ostvarila je tako svoje prve veće lokalne pobjede osvajanjem Bordeauxa i Annecyja.

Međutim, u Lyonu su Zeleni, usprkos razočaranju dijela birača njihovim upravljanjem, uspjeli zadržati kontrolu. Grad ostaje pod vodstvom Grégoryja Douceta, dok je Bruno Bernard ostao na čelu šire metropolitanske vlasti.

Édouard Philippe, bivši Macronov premijer i jedan od ključnih ljudi predsjedničkog tabora, ponovno je izabran za gradonačelnika Le Havrea u Normandiji.

Taj je rezultat bio uvjet njegove potencijalne predsjedničke kandidature za izbore 2027., koju je unaprijed vezao uz zadržavanje vlasti u svom gradu. Ovom pobjedom dodatno je učvrstio svoju poziciju među glavnim favoritima za ulazak u predsjedničku utrku.

Lokalni izbori ne moraju biti slika predsjedničkih

Lokalni izbori u Francuskoj ne moraju biti ‘generalna proba’ za predsjedničke kako neki ocjenjuju.

Birači često glasaju drugačije na lokalnim izborima u Francuskoj nego na nacionalnoj razini, dajući prednost lokalnim licima i pragmatičnim rješenjima. Uspjeh ljevice u velikim gradovima ne znači automatski i njezin uspjeh na predsjedničkim izborima, kao što je pokazao Macron 2017. koji je pobijedio bez lokalne baze. To vrijedi i u slučaju RN-a. Uspjeh RN-a često je koreliran i s niskom izlaznošću, kroničnim problemom lokalnih izbora, koja pomaže stranci s visoko motiviranom, ali brojčano manjom bazom.

Fragmentacija ljevice dodatno komplicira sliku. Socijalisti, Zeleni i Nepokorena Francuska (LFI) surađivali su u više gradova, no ta je koalicija krhka, a nesposobnost ljevice da se ujedini na nacionalnoj razini otvara prostor desnici. Pobjeda socijalista u Parizu tako se može protumačiti kao povratak umjerene ljevice, a ne nužno i radikalne ljevice Jean-Luca Mélenchona.

>Ubojstvo desnog aktivista bacilo svjetlo na Nepokorenu Francusku: Tko su i kakvu politiku vode?

Izvor: narod.hr