U krajnje turbulentnom razvoju događaja ne europskom kontinentu, neki događaji prođu pored javnosti kao da se nisu dogodili. Tako je nedavni posjet Italiji britanskog kralja Charlesa III i kraljice Camille prošao je gotovo nezapaženo u međunarodnoj javnosti. Mnogima se to može učiniti, na prvi pogled, kao protokolarna posjeta britanskog suverena jednoj europskoj zemlji, ali oni pronicljiviji naslutiti će geopolitičke namjere uvijek sveprisutne Velike Britanije. Italija se Giorgiom Meloni na čelu premetnula u ‘poželjnu udavaču’ te najpoželjnijeg saveznika SAD-a u Europskoj uniji. Upravo ovog tjedna Meloni je u posjetu američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, a u Rim na Veliki petak dolazi američki potpredsjednik JD Vance.
Nježna i sadržajna poruka Italiji objavljena je na profilima britanske kraljevske obitelji na društvenim mrežama: “Dok započinjemo naš prvi posjet Italiji kao kralj i kraljica, veselimo se proslavi naše 20. godišnjice braka na tako posebnom mjestu i s tako divnim ljudima! Vidimo se uskoro, Rim i Ravenna!”
U prilogu su neke fotografije snimljene u vili Wolkonsky, rezidenciji britanskog veleposlanika, s članovima kraljevske obitelji smještenim pokraj drevnog Klaudijevog akvadukta. Romantične slike, ali daleko od beznačajnosti: britansko povijesno naslijeđe simbolično se preklapa s rimskim povijesnim nasljeđem. Ono što je stari Rim bio u antičko doba, to je Velika Britanija bila u svoje nedavno imperijalno doba – vladarica svijeta.
Stare ideje
Vrlo je znakovita činjenica da su brojni europski vladari u prošlosti imali gotovo konstantne želje obnove Rimskog carstva ili stvaranja ‘novog Rimskog carstva’: još od srednjovjekovnog Svetog Rimskog Carstva koje je trajalo skoro 1000 godina do 1806., preko Napoleonovog vladanja ‘jednom Europom’, pruskog Drugog Reicha koji nestao nakon I. svjetskog rata 1918., sve do modernog doba i pokušaja stvaranja Trećeg Reicha. Ne zaboravimo niti da je komunistička ideja, u svom završnom stadiju, bila stvaranje jedne Europe bez granica i klasnog društva, na principima ujedinjenja i zajedništva.
Pošteno govoreći, i Europska Unija se može sa više aspekata promatrati kao jedan oblik ‘novog Rima’.
Velika Britanija želi biti značajan geopolitički igrač
Što se tiče Velike Britanije i Rima, postoji jasna komparacija dvaju carstva: moć, utjecaj i najveću globalnu silu na poznati svijet imalo je Britansko carstvo, čija je teritorijalna imperijalna moć bitno opala tek u 20. stoljeću. Ali strateški utjecaj, središte financijske moći i filozofsko-duhovni utjecaj na Zapad i cijeli svijet, ostao je prisutan do današnjeg dana.
I taj utjecaj se naročito očitava posljednjih kriznih godina, od pojave iznenandnog Brexita i izlaska Britanije iz Europske Unije (samo naivni vjeruju da to nije bilo planirano), preko Covid planetarne krize koja je promijenila svijet, rata u Ukrajini, sve do tektonskih globalnih promjena koje je izazvala SAD na čelu s Trumpom.
Možda će vas zanimati
Giorgia Meloni je politički favorit SAD-a u Europi: Hoće li u EU doći do tektonskih podjela?
Trump je nazvao Italiju “vrlo važnom zemljom”. I pohvalio Meloni kao “fantastičnu ženu lidera”. Njegova pohvala poruka je europskoj politici.
Sada kada Trump povlači Ameriku “u sebe”, treba pažljivo promatrati staru i lukavu političku lisicu Veliku Britaniju. U Velikoj Britaniji je panika, oni zdušno brane Zelenskog, ne žele izbore u Ukrajini iz svojih razloga. Istovremeno, žele biti na čelu država koje bi ušle u potencijalni rat EU s Rusijom ili došle kao neka vrsta tampon vojnih snaga u Ukrajinu, što Rusija nikako ne želi. Britanci su duboko implemetirani u Ukrajini, jer znaju da ih to drži na životu i utjecaju na međunarodna zbivanja koja su u globalnim tektonskim promjenama.
Starmer pruža ruke na više strana
Tko pažljivo promatra vidi da se Starmer postavio kao vođa politike država Europske Unije u odnosu prema ukrajinskom ratu, premda je Velika Britanija izašla iz iste. S druge strane Starmer vrlo oprezno govori o politici SAD-a i pažljivo pruža ruku preko Atlantika svojem tradicionalnom savezniku, ne želeći pogoršavati odnose SAD-a i Velike Britanije. To niti ne čudi, jer je toliko puta Velika Britanija imala koristi, osobito u ratovima, od svoje nekadašnje kolonije, SAD-a.
I ne samo to: sada se ruka pruža prema Italiji, državi koju je Trump prepoznao kao jednu od ključnih u Europi.
Ime koje se snažno ističe u novim relacijama je premijerka Italije Giorgia Meloni.
Meloni kao saveznik Trumpa
Ona se politički formira kao favorit SAD-a unutar Europske Unije u izgradnji novih odnosa SAD-a prema Europi. To se dalo naslutiti već na inauguraciji Donalda Trumpa u siječnju, kada je Meloni bila pozvana kao jedan od rijetkih čelnika država EU. Tamo je imala i osobni susret s predsjednikom SAD-a, što je već tada bio znakovit diplomatski potez Trumpa.
>Meloni se sastala s Trumpom: Razgovarali o ratu u Ukrajini, trgovini…
Nakon toga, obraćajući se novinarima u Bijeloj kući prije sastanka s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, Trump je nazvao Italiju “vrlo važnom zemljom”. I pohvalio Meloni kao “fantastičnu ženu lidera“. Dodao je: “Mislim da Italiji ide jako dobro i da ima vrlo snažno vodstvo.”
Trumpova naklonost prema Meloni uklapa se u dinamiku u kojoj je zapadni politički krajolik obilježen neizvjesnošću i krizama vodstva. Dok se Macronova Francuska bori s rastućom domaćom nepopularnošću, a Njemačka pokušava zadržati svoj utjecaj u Europi, Italija se ističe svojim stabilnijim i odlučnijim državnim vodstvom.
Taj aspekt ne promiče ni Washingtonu koji talijansku vladu vidi kao pouzdanog i pragmatičnog sugovornika.
Velika Britanija ne želi biti po strani
A Velika Britanija to uočava i ne želi biti po strani, jer zna da Italija postaje politički i strateški važna država Europe, kao i Poljska. Dok se Njemačka i Francuska, liderice EU, koprcaju u problemima, nove države izlaze na europsku pozornicu.
Zbog toga se kralj Charles tijekom boravka u Rimu susreo se s predsjednikom Republike Sergiom Mattarellom i premijerkom Giorgiom Meloni. Ključni trenutak posjeta dogodio se kod obraćanja britanskog kralja talijanskom parlamentu: kralj Charles III je prvi britanski monarh koji se u povijesti obratio Italiji na zajedničkoj sjednici talijanskog parlamenta — čast koja je do sada bila dodijeljena samo suverenima Španjolske.
Na kraju, posjet je završio u Ravenni, sudjelovanjem na svečanosti povodom 80. obljetnice oslobođenja grada i odavanjem počasti grobu Dantea Alighierija.
Zanimljivo da je Ravenna puna simbolike – ona je jedno vrijeme umjesto Rima bila prijestolnica Rimskog Carstva. Ravenna je mjesto gdje je 470. godine, pred navalom Germana, preseljena prijestolnica iz Rima. To je bio drugi grad koji je postao prijestolnica Rimskog carstva.
>Politico: Giorgia Meloni najmoćnija je osoba u Europi
Znakovite riječi britanskog veleposlanika
Britanski veleposlanik u Italiji Edward Llewellyn nazvao je inicijativu “povijesnom” i “vrijednom za bilateralne odnose”. Tijekom brifinga za novinare, našalio se da je čak i njegov lokalni kuhar pizze govorio o kraljevskoj obitelji, što je dokaz topline talijanskog gostoprimstva.
Ali onda je podvukao bitno:
“Ovaj će posjet dati novi poticaj suradnji u ključnim područjima kao što su obrana, čista energija i kultura. Njihova će Veličanstva učiniti nešto nematerijalno, ali neprocjenjivo, jačajući bliskost između naših naroda na način na koji samo oni to mogu.”
Iza elegancije krije se britanska geopolitička strategija. Važno je vidjeti britansko isticanje želje za suradnje na vojnom planu, gdje se Velika Britanija postavila kao lider državama Europske Unije. Slijedeće je istaknuto želja da se nastavi sa zelenom agendom, koja je gospodarski već uništila puno toga u Europi, a od koje europske elite očito ne odustaju. Za razliku od SAD-a koji je tu zelenu politiku odbacio u ropotarnicu povijesti i kreće sa sveopćom gospodarskom i kulturnom obnovom zemlje. Treće je kultura, vjerojatno na tragu onih “kulturnih agendi” koje se aktivno provode u Velikoj Britaniji i EU, i to sinkronizirano, već dulje vrijeme. A te woke agende su nešto protiv čega se Meloni bori u Italiji.
Međutim, kad se bolje pogleda, vrijeme posjeta sugerira nešto dublje.
Italija – poželjna udavača s Mediterana
Dok se Italija priprema za skori put premijerke Giorgie Meloni u Washington — i dolazak u Rim novog američkog potpredsjednika JD Vancea, ključne osobe u Trumpijevoj osovini — čini se da prisutnost britanske monarhije želi poslati implicitnu, ali jasnu poruku: Ujedinjeno Kraljevstvo je ovdje i ne namjerava ostati po strani nove transatlantske ravnoteže.
Nakon Brexita, London se mora strateški repozicionirati, posebno na Mediteranu gdje Italija preuzima središnju ulogu zahvaljujući svojoj domoljubnoj vladi i rastućoj sinergiji s američkim konzervativcima. U tom kontekstu, kraljevski posjet poprima izgled sofisticirane operacije meke moći. Engleska želi podsjetiti Italiju na težinu povijesnog savezništva, ojačati kulturne veze i — zašto ne — obuzdati američku političko-kulturnu hegemoniju.
Raskrižje zapadnjačkih vizija
Rim tako postaje simbolično raskrižje triju zapadnjačkih vizija: anglosaksonske kulturno-ideološke hegemonije britanske monarhije, pragmatične suverenističke strategije Melonijeve administracije i trumpovskog realizma koji stiže iz Sjedinjenih Država.
Jedino Europska Unija stoji po strani i sve promatra u čudu, bez strateške perspektive i vodstva.
U ovoj triangulaciji London-Rim-Washington, kralj Charles napravio je svoj potez. Uz kraljevsku ljubaznost, naravno. Ali i s točnom željom da ostane relevantan, u vrijeme kada se prekraja geopolitika zapadnog svijeta.
A Italija postaje jako poželjna udavača u Europi, što je potvrdio i dolazak Meloni na ustoličenje Trumpa kao predsjednika SAD-a. Ona je bila jedini političar iz država Europske Unije prisutan na inauguraciji predsjednika SAD-a. I danas je jedini političar iz država G7, uz novog predsjednika Trumpa, koji otvoreno staje protiv globalističke agende koju je do sada godinama provodila osovina London-Washington-Bruxelles.
I stari, sveprisutni i lukavi London osjeća te promjene, te se pokušava pozicionirati u novoj raspodjeli karata za utjecaj, pa i vladanje, novim svjetskim poretkom koji se stvara. Kao što je činio stoljećima, doduše, u drugačijim okolnostima i povijesnim datostima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.