U središtu najnovijih mirovnih inicijativa i diplomatskih pregovora između Rusije i Ukrajine nalazi se jedan kritični teritorij – preostali dio Donbasa. Iako se na karti može činiti zanemarivim, ovaj strateški ključni pojas predstavlja mnogo više od samo komada zemlje. Za Putina, njegovo osvajanje ne bi značilo samo teritorijalni dobitak, već i otvaranje vrata za daljnja prodiranja prema srcu Ukrajine, uz istovremeno stvaranje opasnog globalnog presedana za međunarodni poredak.
Upravo zbog toga ovaj mali, ali vitalni komad ukrajinskog teritorija postao je ključna, ali ne i jedina prepreka miru, te jedna od najcjenjenijih meta u sukobu čiji korijeni sežu do 2014. godine, kada je Rusija, nakon aneksije Krima, potaknula i poduprla separatističke pobune u Donjeckoj i Luhanskoj oblasti, što je eskaliralo u otvoreni rat koji traje već deset godina, a potpunom invazijom u veljači 2022. prešao u najveći oružani sukob u Europi od Drugog svjetskog rata.
Možda će vas zanimati
Iza 'ponude za mir' krije se opasna zamka: Ovo su Putinovi uvjeti za kraj rata
Putin traži da mu Ukrajina preda Donbas, odrekne se ambicija da uđe u NATO, bude neutralna i da ne pušta zapadne vojnike u zemlju
Putin želi preostali dio Donbasa, ključni strateški teritorij iz kojega lako može prodrijeti u dubinu Ukrajine
Ruski predsjednik Vladimir Putin otkrio je što zapravo želi na summitu na Aljasci prošlog tjedna u zamjenu za mir. Traži da se Ukrajina odrekne ambicija da uđe u NATO, da bude neutralna i da ne pušta zapadne vojnike u zemlju. Osim toga, traži cijelu ukrajinsku regiju Donbas, koju čine oblasti Donjeck i Luhansk. Iako je Rusija, otkako je 2022. izvršila invaziju, već zauzela gotovo cijelu regiju, samo mali dio Donjecke oblasti još je pod ukrajinskom kontrolom.
Upravo je taj posljednji komadić teritorija, iako zauzima malen dio ukupnog rata, postao ključna tema mirovnih pregovora i glavna prepreka za njihov napredak, budući da Kijev odlučno odbija takav zahtjev. Prema izvještajima, Putinova pozicija je da Ukrajina treba predati cijele regije Donjeck i Luhansk. To bi značilo povlačenje ukrajinskih snaga iz njihovih sadašnjih pozicija, dok bi linije na drugim frontama bile zamrznute.
Za mnoge, uključujući i bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, predaja teritorija djeluje kao prihvatljiv kompromis. Trump je, navodno nakon sastanka s Putinom, promijenio svoj stav i sada podržava plan prema kojem bi Ukrajina prepustila dio svog teritorija kako bi se rat okončao. Međutim, Donbas nije običan komad zemlje. On je industrijsko srce Ukrajine s bogatim nalazištima ugljena i metala, čije bi potpuno zauzimanje Rusiji donijelo izuzetno vrijedne ključne resurse. Štoviše, regija ima i ključnu stratešku važnost u sukobu.
>Zelenski i Rutte: Jamstva Ukrajini slična će biti 5. članku NATO-a
Donbas je vrata koja štite Ukrajinu od daljnjih ruskih prodora
Preostali dio Donbasa, točnije područje koje Ukrajina još uvijek kontrolira (procijenjeno na 6.604,5 kvadratnih kilometara), predstavlja svojevrsna vrata koja štite središnju Ukrajinu. Riječ je o ukrajinskom “obrambenom pojasu”. Odnosno strateškom koridoru koji se sastoji od četiri grada i nekoliko manjih naselja (uključujući Kramatorsk i Slovjansk) pretvorenih u snažno utvrđene položaje.
Ova linija obrane, formirana oko gradova i utvrda, uključuje i dolinu rijeke Kazenyi Torec, koja je pretvorena u obrambeno uporište. Više od deset godina ondje se grade ukopi i obrambene linije, a okolni teren je oblikovan tako da odgovara topničkim položajima. Zbog toga ukrajinska vojska izvrsno poznaje svaki pedalj tog terena. To je jedan od razloga zašto Rusi do sada nisu uspjeli probiti obranu unatoč nedavnim uspjesima u probijanju linija.
Vojni analitičari, poput onih iz Instituta za proučavanje rata (ISW), procjenjuju da bi Rusiji, s njezinim trenutnim tempom napredovanja, trebale godine da zauzme te gradove. Ukrajina se, s druge strane, suočava s time da bi u slučaju predaje ovog teritorija morala graditi nove linije obrane na mnogo nepovoljnijem terenu. Osim toga, ruske snage i nemaju dovoljno ljudstva za izuzetno krvave urbane borbe koje bi ih čekale u gradovima poput Kramatorska ili Slovjanska.
Konačno, ako Donbas padne, Putinovim bi snagama bilo mnogo lakše provaliti dublje i osvojiti velike dijelove središnje Ukrajine u budućim napadima. Iako bi Trump i neki drugi mogli biti spremni prihvatiti ruska uvjeravanja da ne planiraju daljnja osvajanja, Ukrajina tim jamstvima ne vjeruje. To je razlog zašto su sigurnosna jamstva nakon rata u fokusu ukrajinskog predsjednika Volodymira Zelenskog i europskih čelnika. Zelenski ističe da ni ne može ”predati teritorij ili trgovati zemljom” jer to izravno zabranjuje ukrajinski Ustav. O eventualnim teritorijalnim ustupcima odlučivalo bi se tek na eventualnom budućem izravnom sastanku s Putinom.
>Rusija će pristati na sigurnosna jamstva za Ukrajinu samo ako na njih ima mogućnost veta
Povijesne pretenzije i opravdanja Kremlja
Regija Donbas također nosi posebnu povijest zbog koje Rusija polaže svoje pravo na nju. Dugo je bila jedno od područja Ukrajine u kojem se najviše govorilo ruski, a političke su se simpatije ondje ponekad okretale u korist Moskve.
Donjeck je bio dom i glavno uporište Viktora Janukoviča, bivšeg ukrajinskog predsjednika odanog Kremlju. Janukovič je svrgnut 2014., a upravo nakon toga Rusija je zauzela Krim.
Nemiri u regiji trajali su sljedećih osam godina, a pogoršavali su se tim više zbog oružja koje je dolazilo iz Rusije. Iako su ljudi iz Donbasa u velikom broju glasali za Zelenskog na izborima 2019., Putin je kasnije tvrdio da pokreće svoju tzv. “specijalnu vojnu operaciju” kako bi zaštitio njih. Priznao je dvije pobunjeničke oblasti – tzv. ”Donjecku Narodnu Republiku” i ”Luhansku Narodnu Republiku”, prije nego što je započeo veliku invaziju na Ukrajinu.
To krhko opravdanje razotkriveno je u roku od nekoliko sati, kada su ruske trupe nadirale daleko izvan tih granica. Iako je preostali komadić zemlje koji Putin traži malen, budućnost golemog područja bila bi ugrožena ako bi pao u ruske ruke.
Jedan bivši visoki dužnosnik Kremlja ranije je upozorio:
”Putin je djelovao oportunistički kada je pokrenuo invaziju, nije imao zacrtane teritorijalne ciljeve. Njegov apetit raste kad jednom okusi uspjeh.”
Teritorijalni ustupak Rusiji imao bi globalne posljedice
Formalno potpisivanje teritorijalnog ustupka Rusiji moglo bi imati globalne posljedice. Povelja UN-a izričito zabranjuje uporabu sile protiv teritorijalne cjelovitosti neke države. Iako međunarodno pravo posljednjih godina trpi udarce, norma protiv otimanja teritorija silom ”i dalje se u velikoj mjeri poštuje”.
Rusija je ovu normu već dovela u pitanje aneksijom Krima 2014. i podrškom proruskih separatističkih enklava u Gruziji, no međunarodna zajednica te je poteze uglavnom smatrala nelegitimnima. U suvremenom kontekstu, dogovor o predaji Donbasa bio bi bez presedana — predstavljao bi političko priznanje rata za osvajanje teritorija.
”Postoji važna razlika između de jure i de facto priznanja”, rekla je Tanisha Fazal, profesorica na Sveučilištu Minnesota. ”De jure priznanje bi značilo prihvaćanje jasnog kršenja zakona, dok de facto priznanje dopušta da zakon i dalje ima određenu težinu”.
Rusija nije jedina zemlja s dugotrajnim teritorijalnim pretenzijama prema svojim susjedima. Službeno priznanje ruskog preuzimanja Donbasa moglo bi stvoriti presedan kojem bi i druge zemlje mogle težiti.
Zemlje poput Venezuele, koje polažu teritorijalne pretenzije, mogle bi u tome vidjeti presedan. Ambicije Kine prema Tajvanu također bacaju sjenu na ovaj sukob. Iako bi Peking osporio tu usporedbu, njihov je službeni stav da Tajvan oduvijek pripada Kini i da SAD podržava lokalne separatiste. Unatoč tome, kineski bi čelnici vjerojatno pozdravili američkog predsjednika koji na ovakva pitanja gleda kroz prizmu trgovačkih dogovora.
>Napetosti u Tajvanskom tjesnacu: Što se krije iza kineskih vojnih provokacija?
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr/The Sun/ Vox/ Financial Times /Reuters
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.