Kina je u srijedu ponovno rasporedila ratne brodove oko Tajvana i izvela vježbe s bojevim streljivom u Tajvanskom tjesnacu. Vježbe su se fokusirale na blokadu, kontrolu i udarce na ključne ciljeve poput luka i energetskih postrojenja, a opisane su kao upozorenje. Tajvan i SAD osudili su vježbe kao provokaciju i moguće izazivanje sukoba.
Ovo nije prvi put da Peking koristi vojne vježbe kao sredstvo zastrašivanja.
U posljednje vrijeme Kina sve češće izvodi vojne vježbe u tjesnacu, uključujući bojevo streljivo i blokade. Time demonstrira moć i šalje poruku Tajvanu i njegovim saveznicima, posebno SAD-u. SAD, pak, redovito šalje ratne brodove kroz tjesnac u sklopu operacija “slobode plovidbe”.
Time potvrđuju da su to međunarodne vode, što Peking smatra provokacijom. Kina svojim postupanjem nagovješta i moguću eskalaciju sukoba. Premda su do sada njezini postupci služili više kao ”strategija odvraćanja” kako bi ”držali Tajvan u sigurnoj zoni”.
>Xi: Nitko ne može zaustaviti ujedinjenje Kine i Tajvana
Povijesni i politički kontekst
Kina smatra Tajvan dijelom svog teritorija još od završetka građanskog rata 1949., kada su nacionalisti (Kuomintang) pobjegli na otok i uspostavili Republiku Kinu, dok je komunistička Narodna Republika Kina preuzela kontrolu nad kopnom.
Peking nikada nije odustao od tvrdnje da će, ako bude potrebno, silom vratiti Tajvan pod svoju kontrolu. S druge strane, Tajvan se razvio u demokratsko društvo koje sebe sve više vidi kao zasebnu naciju, što podržava dio međunarodne zajednice, uključujući SAD. Iako službeno većina zemalja ne priznaje Tajvan kao suverenu državu zbog diplomatskih odnosa s Kinom.
Tajvan je imao različite povijesne promjene kroz stoljeća. Španjolci su 1626. godine uspostavili trgovačku bazu, no 1642. godine Nizozemci su istjerali Španjolce i uspostavili vlastita naselja. Nakon toga, 1683. godine dinastija Qing iz Kine napada otok i formalno ga anektira, čineći ga dijelom provincije Fujian. Nakon Prvog kinesko-japanskog rata (1894.–95.) Kina ustupa Tajvan Japanu, koji ga je okupirao i industrijalizirao.
Tajvan se vratio pod kinesku kontrolu nakon japanskog poraza u Drugom svjetskom ratu. Kineski građanski rat (1946.–49.) doveo je do gušenja pobuna na Tajvanu, poznatih kao Incident 228. Nakon poraza nacionalista pod Chiang Kai-shekom, vođa bježi na Tajvan s oko dva milijuna vojnika i intelektualaca.
Od 1949. do 1987. trajala je era vojnog stanja, tijekom koje je gušena politička opozicija, a oko 140.000 ljudi zatvoreno ili pogubljeno. U tom periodu nastala je i Kriza u Tajvanskom tjesnacu (1950.) kada su kineske komunističke snage bombardirale otoke Kinmen i Matsu. 1950-ih godina Tajvan je doživio brzi industrijski razvoj.
>Pobjednik predsjedničkih izbora na Tajvanu: Čuvat ću Tajvan od kineskih prijetnji i zastrašivanja
Nije prvi put da Kina provocira Tajvan
Ovo nije prvi put da Kina koristi vojnu silu kao sredstvo pritiska u Tajvanskom tjesnacu. Tijekom krize 1995.–1996., Kina je ispaljivala projektile u blizini Tajvana kao odgovor na posjet tajvanskog predsjednika Lee Teng-huia SAD-u. Kao odgovor na tu prijetnju, SAD je poslalo dva nosača zrakoplova u regiju. To je smirilo situaciju, ali istovremeno pokazalo ozbiljnost sukoba.
U 2022. godini, nakon posjeta Nancy Pelosi, tadašnje predsjednice Zastupničkog doma SAD-a, Kina je izvela opsežne vojne vježbe, uključujući simulaciju blokade Tajvana.
Ovaj incident u Tajvanskom tjesnacu nije izoliran događaj, već je dio dugogodišnje borbe za moć između Kine, Tajvana i njegovih saveznika.
Kina nastoji učvrstiti svoju dominaciju u azijsko-pacifičkoj regiji i pokazati svijetu da je spremna poduzeti konkretne korake kako bi ostvarila svoje ciljeve. S druge strane, SAD i Tajvan žele održati postojeći politički status, istovremeno očuvajući slobodu odlučivanja i djelovanja, bez utjecaja sa strane. Geopolitička napetost u tom području ima veliki globalni ekonomski i vojni značaj, jer svaka promjena u odnosima između tih zemalja može imati široke posljedice na međunarodne odnose i globalnu ekonomiju.
>Pelosi napustila Tajvan ostavljajući iza sebe trag kineskog bijesa
Posljedice moguće eskalacije
Ako se situacija u Tajvanskom tjesnacu nastavi pogoršavati, posljedice bi mogle biti višeslojne. Regionalna stabilnost mogla bi biti ugrožena jer bi zemlje poput Japana i Južne Koreje, koje ovise o sigurnom prolazu kroz Tajvanski tjesnac, mogle biti uvučene u sukob ili bi, zbog prijetnje, mogle pojačati vlastitu vojnu prisutnost. Japan, primjerice, već ima povijesno napete odnose s Kinom i snažan strateški interes u sprječavanju kineske dominacije u istočnoj Aziji.
Prošli tjedan The Guardian je izvijestio da Japan planira evakuaciju više od 100.000 civila s udaljenih otoka u blizini Tajvana u slučaju kineskog napada. Plan uključuje i izgradnju podzemnih skloništa te jačanje vojnih kapaciteta na otoku Yonaguni. Ove mjere dolaze uslijed pojačanog kineskog vojnog pritiska na Tajvan i rastuće zabrinutosti oko regionalne sigurnosti, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu i promjena u američkoj vanjskoj politici.
U slučaju eskalacije u tjesnacu globalna ekonomija mogla bi pretrpjeti ozbiljan udar jer bi sukob ili blokada Tajvanskog tjesnaca poremetili ključne opskrbne lance. Posebice u industriji poluvodiča. Budući da Tajvan proizvodi više od 60% svjetskih čipova, prekid proizvodnje i isporuke doveo bi do nestašica, rasta cijena elektronike i usporavanja globalne trgovine. To bi posebno pogodilo tehnološki sektor, automobilsku industriju i druge grane koje ovise o poluvodičima.
Što se tiče međunarodnih savezništava, NATO, iako nije izravno uključen, mogao bi podržati SAD kroz diplomatske ili logističke mjere. S druge strane, Kina bi mogla računati na podršku Rusije ili drugih saveznika poput Sjeverne Koreje, što bi situaciju učinilo još složenijom.
Zašto je Tajvanski tjesnac značajan?
Tajvanski tjesnac ima ključnu geostratešku lokaciju jer je uski morski prolaz između otoka Tajvana i kontinentalne Kine, širok oko 180 kilometara u najužem dijelu. Sjeverno od tjesnaca leži Istočnokinesko more, dok se južno prostire Južnokinesko more. Smješten je na raskrižju istočne i južne Azije, što ga čini ključnim za pomorske rute koje povezuju Tihi ocean s Južnokineskim morem. Tjesnac je također dio jedne od najvažnijih svjetskih pomorskih trgovačkih ruta. Kroz njega prolazi značajan dio globalne trgovine, uključujući transport nafte, prirodnog plina i robe između istočne Azije (Kina, Japan, Južna Koreja) i ostatka svijeta.
Procjenjuje se da oko trećine svjetske pomorske trgovine prolazi kroz šire područje koje uključuje Tajvanski tjesnac i susjedno Južnokinesko more. Kontrola nad tjesnacem ima i vojnu važnost jer omogućuje nadzor nad pomorskim prilazima istočnoj Aziji. Za Kinu je to ključno za obranu njezina istočnog primorja i projekciju moći u Tihi ocean.
Za SAD i njihove saveznike, poput Japana i Južne Koreje, slobodan prolaz kroz tjesnac važan je za održavanje ravnoteže snaga u regiji i sprječavanje kineske dominacije. Osim toga, ekonomski značaj Tajvana je veliki jer je globalni lider u proizvodnji poluvodiča, koji su ključni za tehnološku industriju. Sukob ili blokada tjesnaca mogli bi ozbiljno poremetiti svjetske opskrbne lance.
>Sjedinjene Države odobrile 80 milijuna dolara vojne pomoći Tajvanu, Kina zabrinuta
Odnos Sjedinjenih Američkih Država s Tajvanom
Sjedinjene Američke Države imale su ugovor o uzajamnoj obrani s Tajvanom od 1954. do 1979., smatrajući Republiku Kinu (ROC) legitimnom vladom Kine. Nixonova administracija 1970-ih težila je normalizaciji odnosa s Narodnom Republikom Kinom (PRC). I to radi pritiska na Moskvu, što je 1979. dovelo do prekida diplomatskih odnosa s Tajvanom i uspostave odnosa s PRC-om pod Carterom. Istovremeno je donesen Zakon o odnosima s Tajvanom, koji uređuje neslužbene veze i omogućuje prodaju oružja Tajvanu, čime je postao jedan od najvećih kupaca američkog oružja. Peking to osuđuje.
Američka politika “Jedne Kine” temelji se na priopćenjima (1972., 1978., 1982.), Zakonu o odnosima s Tajvanom i Šest jamstava (1982.). Priznaje kineski stav o jednoj Kini, ali ne obazire se na njega. SAD odbacuje silu, održavaju veze s Tajvanom putem Američkog instituta na Tajvanu, prodaju oružje za samoobranu i zadržavaju stratešku dvosmislenost o obrani otoka. S ciljem očuvanja mira u tjesnacu, ne podržavajući neovisnost Tajvana. Biden je najavio obranu Tajvana, ali Bijela kuća to demantira.
Trump je produbio veze s Tajvanom. Prodao im je oružje vrijedno 18 milijardi dolara, uspostavio de facto ambasadu i ukinuo ograničenja za kontakte. Biden je nastavio prodaju oružja. Pozvao je Tajvan na inauguraciju, provodio vojne vježbe i plovidbu tjesnacem te donio zakone za jačanje podrške. Uključujući zajmove i do 1 milijardu dolara godišnje za oružje. Trgovina se produbila Sporazumom 21. stoljeća i Zakonom o čipovima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.