9. kolovoza u utorak u Moskvi će se sastati ruski predsjednik Vladimir Putin i turski predsjednik Rejep Erdogan. Oči cijelog svijeta uprte su u taj najvažniji diplomatski susret godine i to sasvim opravdano.
Pax Putiniana, kako se sada naziva aktivno rusko uključivanje u novo političko preslagivanje svijeta i odlučujuća uloga Rusije u njemu. U tome veliku ulogu igra i susret Putina i Erdogana, te izrazito veliko približavanje Turske i Rusije u posljednje vrijeme.
Susret će se održati u Sankt Peterburgu, a ne u Moskvi što ima određeno simboličko značenje, ne samo kao rodni grad “ruskog cara” Putina, već i činjenica da je taj “najeuropskiji” ruski grad oduvijek bio i premosnica Rusije prema Europi. Tako i ovaj susret Putina i Erdogana baš u Sankt Petersburgu naglašava značenje koje Rusija i Turska imaju danas za Europu, a koje su imale i tijekom povijesti, pa je više nego jasna poruka Europi da mora i treba na njih računati u krojenju “nove Europe 21. stoljeća”.
Zanimljive su i najavljene teme susreta:
1. Sirijska kriza – to je bio i glavni uzrok neslaganja Rusije i Turske, jer je Ankara od početka podržavala oporbu, a Moskva službeni Damask i Assada. Primjetno je da je u posljednje vrijeme Turska počela preispitivati svoju politiku prema Siriji. Ovo je vrlo važna geopolitička točka, trenutno broj jedan u svijetu.
2. Ukidanje ruskih sankcija Turskoj i viznog režima – sankcije su bitno utjecale na tursko gospodarstvo.
3. Projekt „Turski tok“ – plinovod s ruskim plinom kojim se odbacuje „Južni tok“(preko Crnog mora na Bugarsku i dalje u Europu). „Turski tok“ bi išao preko Crnog mora na Tursku, pa preko sjeverne Grčke i Makedonije u Europu.
„Igra predsjednika Erdogana je potpuno predvidljiva. On se našao u izolaciji među zapadnim saveznicima, ali Turska ne namjerava prekinuti odnose sa NATO-om i Europskom unijom”, ističe Viktor Nadein-Rajevski, stariji znanstveni suradnik Instituta za međunarodnu ekonomiju i međunarodne odnose Ruske akademije znanosti.
„Turskom lideru je neophodan instrument za vršenje pritiska na saveznike, i Rusija mu je u tom smislu najbolje rješenje, utoliko prije što nije moguće ratovati istovremeno na nekoliko frontova – i protiv Zapada, i protiv Rusije, i na Bliskom istoku”.
I Moskvi je potrebna Ankara, iz sasvim praktičnih razloga. Nju Rusija može efikasno iskoristiti kao polugu u Siriji, gde je stav Turske i dalje umnogome presudan, i na Južnom Kavkazu (slaba točka Rusije u geostrateškoj igri zbog muslimanskog stanovništva i mogućeg prelijevanja ISIL-a u tu sferu), i najzad, u energetskoj sferi.
Oživljavanje projekta „Turski tok” može poslužiti kao dobro sredstvo pomoću kojeg će Moskva izvršiti pritisak na Europsku uniju, čije rukovodstvo ne žuri sa odobravanjem „Sjevernog toka 2” – plinovoda koji je također od strateškog značaja za Rusiju.
Kako god bilo, Rusija je prihvatila tursku ruku pomirenja nakon rušenja aviona, a pri tome očekuje da Turska korigira svoj stav prema Siriji. A Europu uskoro u na njenom tlu očekuje “novi Putinov aspirin” nakon posjeta Sloveniji, a to su zajedničke rusko-srbijanske vojne vježbe u blizini njihove NATO granice – Hrvatske.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
