Švicarska je poznata po mnogim stvarima. Džepnom nožu, nevjerojatnim željezničkim tunelima, mliječnoj čokoladi. Ta mala alpska utvrda jedna je od najbogatijih zemalja na svijetu te stabilna i politički i društveno.
Dio te stabilnosti proizlazi iz načina na koji se upravlja zemljom, piše Sean Fleming za Svjetski ekonomski forum. Iako bi to moglo zvučati kao floskula, švicarska politika nije slična bilo kojoj drugoj razvijenoj naciji. Iako većina zemalja ima jednog predsjednika ili premijera koji određuje politiku i preuzima odgovornost za odluke, Švicarci imaju drugačiji model. Članovi Federalnog vijeća od sedam članova zajednički donose odluke, a čak i naizmjence preuzimaju dužnost predsjednika.
Zajednička odgovornost
Svih sedam, iako imaju svoja područja posebnog fokusa i odgovornosti, jednaki su u statusu i obvezuju se da će raditi zajedno, međusobno slijedeći nepisano načelo kolegijalnosti ili konsenzusa.
Walter Thurnherr, savezni kancelar, kazao je na Svjetskom ekonomskom forumu da: „Snaga sustava leži u proceduri: nije samo jedan ministar je odgovoran, nego svih sedam. Svih sedam jedni drugima gledaju preko ramena te promatraju stvari iz drugačije perspektive.
“Svaka osoba ima pravo intervenirati u pisanom obliku, po mogućnosti nudeći kratke, konstruktivne i uvjerljive argumente. U kabinetu postoji samo sedam saveznih vijećnika i oni obično ostaju na dužnosti nekoliko godina. To osigurava kontinuitet, iskustvo i stručnost. ”
Savezno vijeće bira jednog od svojih članova na mjesto predsjednika na mandat od godinu dana i sastoji se od predstavnika glavnih političkih stranaka u zemlji, a to su trenutno: dva predstavnika Liberalne stranke, dva iz Švicarske socijaldemokratske stranke, dva iz Švicarskog narodne stranke i jedan iz Švicarske demokršćanske stranke. Oni služe četiri godine u Vijeću i gotovo nikada se ne pokušavaju izbaciti iz članstva prije isteka njihovog mandata.
Izravna demokracija
Osim toga, svaki je na čelu jednog od federalnih odjela: obrane; ekonomije; prometa, okoliša, komunikacije i energije; financija; vanjskih poslova; pravosuđa i policije te ministarstva unutarnjih poslova.
“To može biti nedostatak u smislu zastupanja interesa zemlje u inozemstvu”, kaže Thurnherr. “No, s druge strane, ured predsjednika ne ide jednog glavi, što je također prednost.”
Koncept izravne demokracije čvrsto se povezuje sa Švicarskom. Referendum je najočitiji i najvidljiviji primjer toga. Referendumi dolaze u tri oblika: obveznom, izbornom i narodnom obliku. Svaki građanin koji ima pravo glasa može pokušati promijeniti jedan aspekt ustava pokretanjem narodne inicijative.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/weforum.org
