Ristić: Amerika je postala zemlja političkih progona neistomišljenika partije na vlasti

Povijest je poput ponornice. Dugo imate osjećaj kako se ništa ne događa, reda se dan za danom, život ide svojim tokom. Izgleda kako nema ničeg novog pod kapom nebeskom. A onda, odjednom se sve uzburka i huči oko vas. Iz golog krša izbija gotova rijeka, za koju niste ni znali da postoji. Događaji vas preplavljuju, a vi ostajete u čuđenju pred izmijenjenim licem svijeta, pokušavajući shvatiti što se dogodilo, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju, uz dopuštenje autora, prenosimo u cijelosti.

Možda ovo današnje vrijeme najbolje svjedoči o tome kako povijest nema kontinuiran i monoton hod, već izbija kao serija neočekivanih događaja. Ili se to, pak, samo nama tako čini zbog kratkoće naših života? Svakako se mnogo toga događa i dok život teče usporeno, samo što mi to ne primjećujemo. Događaji se talože, njihov smjer se mijenja, a onda odjednom postajemo svjesni kako se promijenio čitav krajolik.

Amerika više nije uzorna zemlja slobode

Tko bi, recimo, do jučer povjerovao kako je u Americi – koja za mnoge još važi za “domovinu demokracije” – moguće da vlast prijeti uhićenjem lideru oporbe samo zato što je politički protivnik? Trump tu ne bi bio prvi. I drugi politički zatočenici trenutno čame u američkim zatvorima čekajući montirani proces oko događaja od 6. siječnja. Trump je samo dokaz kako je crvena linija represije režima odavno pređena.

Svi se mi još sjećamo vremena kada je Amerika držala propovijedi drugim režimima zbog represije nad političkim oponentima. Mnogim je disidentima širom svijeta ova vrsta američkog pritiska ponekad predstavljala jedinu nadu. Nije ni Amerika uvijek bila zlato, ali ovakav politički progon neistomišljenika nije bio zamisliv. To bi izazvalo negodovanje javnosti, a optuženi bi mogli očekivati fer suđenje.

>Ristić: Podjela na ljevicu i desnicu ideološki je konstrukt kojem je glavno obilježje sukob oko ideoloških pitanja

Kako god bilo, to više nije slučaj. Amerika je postala zemlja političkih progona neistomišljenika partije na vlasti, baš poput svih onih autoritarnih trećesvjetskih bantustana koji nikada nisu upoznali slobodu. Ali, za njih to nije bilo ni čudo. Razlika je u tome što je Amerika doista bila uzorna zemlja slobode, ali to više nije. Život piše romane. Pun iznenađenja tamo gdje bismo ih najmanje očekivali.

Na rubu nuklearnog armagedona

Nešto slično smo imali prilike vidjeti i povodom pandemije korone. Svi se mi smatramo prosvijećenima i ne prihvaćamo zdravo za gotovo istine koje nam servira vlast. Ali, pod koronom se pokazalo kako je većina ljudi bespogovorno poslušala naloge vlasti oko mjera za ograničavanje sloboda svih vrsta. A najveći je odaziv za dobrovoljno pokoravanje vlasti bio baš među onima koji se smatraju “najprosvjećenijima”.

Rat u Ukrajini pruža još jedan primjer kako niz koraka, koji nam se mogu činiti logični ili čak moralno opravdani, mogu dovesti čitav svijet na rub nuklearnog armagedona. Slušamo kako taktičko nuklearno oružje stiže u Bjelorusiju, ali i s druge strane možemo čuti kako zauzvrat Ukrajini treba dostaviti nuklearno oružje. Poput mjesečara, polako, korak po korak, samouvjereno glavinjamo, dok se ispred nas jednom ne ukaže ponor.

Nije da ne postoje ekvivalenti u povijesti za ovo čemu sada prisustvujemo. Jedna od najvećih zagonetki Prvog svjetskog rata je to kako je uopće izbio, kad su njegovi akteri bili uvjereni kako vuku racionalne poteze koji će drugu stranu natjerati na ustupke, bez želje da se uđe u otvoreni sukob. Jedna je strana na kraju i pristala na ustupke, samo što je prije toga Europa bila vraćena u kameno doba.

A možda i povijest nema nikakve zakonitosti. Možda je samo do nas i naše kratkovidosti. Izgovori nam ionako neće trebati kad iz nekog podruma na svom omiljenom androidu budemo vrtjeli snimke zalaska sunca i nebo puno gljivastih oblaka.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr/Večernji list