Sirija polako postaje zemlja koja tone u beznađe i kaos. Po starim oprobanim receptima rušenja sekularnih autokratskih vladara u arapskim državama s većinskim islamskim stanovništvom, pad Asada je samo prividno i trenutno donio neku vrstu slobode. Stvarnost Sirije je takva da tone u podjele, nerede, nemire, etničke i vjerske sukobe.
Državu je nakon Asada preuzeo, na radost Zapada (!), donedavni islamistički džihadist Al-Shara koji se preko noći, zbog potreba rušenja Asada, pretvorio u “mirotvorca i poštovatelja ljudskih prava”. Taj čovjek i njegova skupina se sigurno nisu nikada borili za ljudska prava i slobode, koje su proklamirane prilikom višegodišnjih pokušaja rušenja Asada. Potvrdio je to kasnijim pokoljima kršćana, alavita i Druza.
> Teško stanje u Siriji: Druzi pokušavaju zaštititi kršćane od džihadista
Kurdi uspostavili autonomiju na sjeveroistoku Sirije
Sirija je utonula u kaos, državne institucije su prestale funkcionirati, policija, vojska i pravosuđe nestali, a sigurnosni sustav raspao. Kao i svugdje na Bliskom istoku gdje su izvršena oružana rušenja sekularnih režima ili obojene revolucije, nakon toga pojavljuju se radikalne islamističke skupine koje žele uspostaviti šerijatske i islamističke zakone.
Tako ekstremistička skupina Hayat Tahrir al-Shama, na čelu s predsjednikom Sirije Al-Sharom, kontrolira oko 60% Sirije, uključivo glavni grad Damask. Ta skupina je počinila niz pokolja nad sirijskim kršćanima, alavitima i Druzima koji se većinom nalaze na jugu i zapadu Sirije.
Kurdi, koji žive u sjeveroistočnom dijelu Sirije prema Turskoj i Iraku su odbili predati oružje, u strahu da ih ne snađe ista sudbina od strane islamističkih fanatika. Dapače, iskoristili su pad Asadova režima da se konsolidiraju i de facto uspostave autonomiju u Siriji.
Takva situacija dovela je Siriju do granica pucanja, uključivo uz igre koje oko Sirije igraju lokalne i globalne sile.
Padom Asada svoj utjecaj u Siriji i na Bliskom Istoku izgubile su Rusija i Iran, a ojačale Turska i Izrael, čime posredno i Zapad.
> Sirija: Islamistički ‘privremeni’ predsjednik tvrdi da štiti Druze, dok ih njegove snage napadaju
Federalizacija Sirije?
Vlada u Damasku okreće svoje ruke prema sunitskom svijetu, pa će Sirija sa Saudijskom Arabijom potpisati 44 sporazuma ukupne vrijednosti gotovo šest milijardi dolara. Suradnja sa Saudijskom Arabijom jasno ukazuje na novi smjer bliskoistočne politike Rijada, koji se sve više udaljava od zapadnih stavova i okreće prema pragmatičnim ekonomskim interesima. Ovaj bi korak mogao dodatno umanjiti američki utjecaj na regionalna zbivanja, posebno po pitanju budućnosti Sirije.
Kurdi na sjeveru zemlje samo su dio velikog kurdskog naroda koji živi u više država, a najvećim dijelom naseljava ogromne dijelove Turske.
Alaviti i Druzi su se padom Asadovog režima našli na meti sunitskih islamista, te su se povukli u svoje enklave na jugu i zapadu Sirije.
Sve više se govori o mogućnostima federalizacije ili čak konfederalizacije Sirije na četiri jedinice: središnju sunitsku, južnu Druza, zapadnu alavita i sjeveroistočnu Kurda.
Možda će vas zanimati
'Bliski istok je beskrajno zapetljan': Havel objasnio tko su Druzi i zašto ih Izrael štiti
Druze štiti Izrael, a štitili su ih i alaviti, šijitska sljedba, dok su vladali Sirijom, premda su ti alaviti bili najnepomirljiviji neprijatelja Izraela.
Turska i Izrael vode igru oko Sirije
I sada tu dolazi do glavnih napetosti između igrača koji su odigrali ključnu ulogu u rušenju Asada: Turske i Izraela. S time da to nisu jedine dvije države uključene u “sirijski vrući kotao”. Bitno je naglasiti da je rat u Siriji 2011. imao višu dimenziju: postao je proxy-arena za mnoge države (Rusija, Iran, SAD, Velika Britanija, Francuska), što je produbilo razaranje i zakompliciralo mogućnost političkog rješenja.
I tako kreće novi nastavak sukoba na Bliskom Istoku.
Ovaj put imamo sukob Turske i Izraela, vjerojatno uz posredovanje SAD-a. Sada se čini mudro da je Rusija izašla iz unutarnjeg sukoba Sirije, te otišla u vanjski krug sukoba. Padom Assada izašli su van, ali unutra su sada Turci, Izraelci, i, naravno, SAD. Vojna strategija kaže ovako: ponekada je cilj sukoba da budeš u vanjskom krugu, a ne u unutarnjem krugu jer možeš imati više koristi. Tu vojnu metodologiju je u prošlosti jako puno koristila Velika Britanija, kroz diplomatske, obavještajne i ograničene vojne aktivnosti. I ne samo ona, nego i sve velike sile. Kada si u unutarnjem krugu, direktno sudjeluješ u sukobu, dok ovi iz vanjskog kruga pomažu, upravljaju, dogovaraju i iskorištavaju sukob u svom interesu.
Vratimo se na Tursku i Izrael.
> EU ukida sankcije Siriji: Vraća li se Ina na svoja postrojenja?
Sirija je važna točka u politici neoosmanizma
Na jednoj strani nalazi se Turska sa svojom strategijom neoosmanizma, koji je zacrtao političke i druge ciljeve Turske do 2070. godine. Sirija se nalazi u prvom krugu projekcije utjecaja i interesa Turske, prema planovima neosmanizma.
Za informaciju, neosmanizam je kao zadnju utjecajnu sferu, u trećem krugu, odredio nekadašnje granice Otomanske imperije do Beča, u što spada i teritorij naše Hrvatske. Bosna i Hercegovina se nalazi u višem, drugom krugu projekcije neoosmanizma, a to se jasno i vidi po tuskoj politici, kao i bošnjačkoj politici unitarizma, i želji da se stvori tzv. “Građanska BiH“, u stvarnosti većinska muslimanska sunitska država. Hrvatska se mora zbog svoje sigurnosti, ali i hrvatskog naroda u BiH, time jako pozabaviti.
Turska želi jedinstvenu Siriju u kojoj bi ona preko većinskih sunita imala najveći utjecaj.
Osim toga, široka autonomija za Kurde u Siriji, kao i federalizacija Sirije, bio bi još jedan korak u pokušaju Kurda da to isto naprave u Tuskoj, s krajnjim ciljem stvaranja kurdske države. A Turska to nikako ne želi.
Na drugoj strani je Izrael.
> Starešina: Stvarni cilj izraelskog napada je rušenje iranskog režima
Izrael želi slabu, nestabilnu i podijeljenu Siriju
Paralelno, otkriva se da Izrael provodi lobiranje u inozemstvu, prvenstveno u SAD-u, kako bi se stvorila nova vrsta sirijskog državnog entiteta, koji bi izgledao kao (kon)federacija. To bi uključivalo autonomne etničke regije, najvjerojatnije njih četiri.
Izrael vrši pritisak na Sjedinjene Države da održe Siriju slabom i decentraliziranom, ostavljajući čak mogućnost za Rusiju da održi svoju vojnu bazu u alavitskom dijelu Sirije, kako bi se suprotstavila rastućem utjecaju Turske u zemlji. Iako ruski ratni brodovi više nemaju izravan pristup pomorskoj bazi Tartus kao u vrijeme Asada, satelitske snimke ukazuju na trajnu pomorsku prisutnost u obliku barem jednog površinskog borbenog broda koji djeluje u blizini unutar sirijskih teritorijalnih voda. Od 6. lipnja 2025. to je bila fregata klase Steregushchiy.
Glavni cilj Izraela je da podijeli i oslabi Siriju, da okrene manjine, svjedno jesu li Druzi, Kurdi ili alaviti, protiv centralne vlasti u Damasku.
Budućnost Sirije neizvjesna
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan izjavio je da će Turska svaki pokušaj podjele ili destabilizacije Sirije smatrati direktnom prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti i da će u tom slučaju intervenirati.
„Izrael vodi politiku kojom želi oslabiti regiju i zadržati je u kaosu“, rekao je Fidan.
A budućnost Sirije ostaje potpuno neizvjesna.
Od demokracije, slobode i proklamiranih ljudskih prava, o čemu se godinama pričalo kada je trebalo rušiti Asada, ostalo je – veliko ništa.
> Trump se sastao s al-Šarom: Ukida Siriji sankcije i poziva na uspostavljanje veze s Izraelom
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.