Predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković neki dan je unio nemir među kolege u Europskome vijeću zahtjevom za veći utjecaj svoje Europske pučke stranke (EPP), koja je odnijela pobjedu na izborima za Europski parlament.
Plenković je zatražio da EPP-u, čiji je dio HDZ, pripadne polovica petogodišnjeg mandata predsjednika Europskog vijeća, koji je bio u potpunosti namijenjen socijalistima.
Ta je informacija “iscurila” sa sastanka šefova vlada, Plenković se tobože malo i ljutio zbog toga. Ali ne bi bilo iznenađenje kad bi se pokazalo da je informacija namjerno puštena u javnost.
Plenković može imati više razloga za inicijative unutar Europske unije
Plenković za tu inicijativu može imati više motiva. Prvi i najtransparentniji je onaj kojega je i spomenuo pred novinarima. EPP je pobjednik izbora za Europski parlament, po broju glasova udaljio se od socijalista i logično je, kaže, da mu pripadne i veći dio kolača moći.
>Plenković zahtjevom za više utjecaja spriječio dogovor o vodećim pozicijama u EU
Drugi razlog mogle bi biti Plenkovićeve osobne ambicije. On je najdugovječniji član Europskog vijeća, na čelu Hrvatske vlade već je osam godina i upravo je započeo novi četverogodišnji mandat. Prije toga bio je zastupnik u Europskom parlamentu, ondje je obnašao dužnost podpredsjednika vanjskopolitičkog odbora i voditelja izaslanstva za Ukrajinu. Ukratko, ima vrlo veliko iskustvo, u institucijama u Bruxellesu on nije bilo tko.
To bi bila izvrsna podloga za ono o čemu se govori već godinama, a to je njegova navodna želja da postane visoki dužnosnik Europske unije. Ne bi bilo iznenađenje kad bi to jednog dana i postao, ali personalna politika EU varljiva je i puna nepredvidljivih odluka.
Plenković je u ovom trenutku ionako moćan u EU, iako je čelnik jedne od manjih članica. Redovito sudjeluje u svim najvažnijim odlukama Unije, u nekima ima posebnu ulogu. Hrvatska vlada, kojoj je na čelu, među stabilnijima je u EU, što mu također daje dodatnu težinu.
Primjerice, prije pet godina, kad se odlučivalo o predsjedniku Europske komisije, Plenković je bio jedan od čimbenika koji su ishodili da na to mjesto dođe Ursula von der Leyen.
Naposlijetku, kao istaknuti član Europske pučke stranke, Plenković želi svojoj grupaciji priskrbiti što veći utjecaj.
Centralističke tendencije i suverenistički trendovi u Europskoj uniji
Težišta moći u Europskoj uniji sve se više prebacuju iz nacionalnih prijestolnica u Bruxelles, što ne služi nužno reprezentativnosti i transparentnosti političkog odlučivanja, ali učvršćuje zajedničke institucije i zajedničku politiku čini učinkovitijom.
No Europska unija, iako ima brojna obilježja države, nije država i u njoj se podjela moći ne odvija kao u državama. Zato i pobjeda ili poraz na izborima za Europski parlament ne znači nužno preuzimanje vlasti. Federalističko načelo političkog sustava EU podrazumijeva važnu ulogu sastavnih dijelova, država.
>Tko su i za što se zalažu kandidati koji žele na čelo Europske komisije?
Na izborima za Europski parlament uvjerljivo je pobijedila Europska pučka stranka, koja će u novom sazivu imati 189 od ukupno 720 zastupnika. Drugi su socijalisti sa 136 zastupnika, treći su konzervativci i reformisti s 83 mandata, a na četvrtom mjestu liberali s 81 mandatom.
Rast utjecaja Europske pučke stranke, ali i desnih opcija
Na ovim izborima došlo je do nove preraspodjele snaga. Pučani su dobili sedam mandata više nego na prošlim izborima, a broj mandata socijalista smanjio se čak za 18. Time se razlika između pučana i socijalista, nekadašnje desnice i ljevice, povećala na 55 zastupničkih mjesta.
Liberali nisu više treća snaga u EP-u, njihovo su mjesto zauzeli konzervativci. Osim toga, nije zanemariv ni broj od 58 zastupnika desnog kluba “Identitet i demokracija”. Sukladno tome, na lijevoj strani spektra smanjio se broj mandata, ne samo zahvaljujući slabljenju socijalista, nego i katastrofalnom rezultatu zelenih.
Europski parlament bira Europsku komisiju, međutim, Komisija nije vlada pa prema tome nema ni moć vlade po uzoru na klasične političke sustave. Europska je komisija izvršno tijelo, ali parlamentarna većina koja stoji iza nje nije ključna u zakonodavnom smislu.
EU ima dva zakonodavna tijela
Za razliku od većine država, Europska unija ima dva zakonodavna tijela, to su Europski parlament i Vijeće Europske unije. To znači, zakonodavne odluke Europske komisije zajednički donose Europski parlament i predstavnici vlada država članica.
Stoga ni parlamentarna većina u Europskom parlamentu nije ključna, niti je ondje presudna klasična podjela na desnicu i ljevicu. No, za razliku od situacija koje su se javljale ranije, kad je u EP-u prevladavala jedna struja a u državama članicama druga, sada EPP ima većinu i na jednoj i na drugoj razini.
>Skretanje u desno u srcu Europske unije: Predsjednik belgijske vlade dao ostavku
“U odnosu na 2019., kad nas je za stolom Europskog vijeća bilo 7 ili 8, sad je 12 šefova država i vlada iz redova europskih pučana“, rekao je Plenković
Stoga on smatra da se taj odnos moći treba odraziti i na utjecaj u institucijama. Ukratko, mišljenja je da mjesto predsjednika Europskog vijeća ne treba, kao što je to bilo dosad, u potpunosti pripasti socijalistima, nego njegov mandat treba podijeliti pola-pola između EPP-a i socijalista. Plenković ide korak dalje i traži veći utjecaj i u drugim tijelima, unutar EU i izvan nje.
“Treba sagledati širu sliku ključnih međunarodnih dužnosti koje su trenutno u bubnju, da tako kažem. I u NATO-u, i u Vijeću Europe, i u Europskoj investicijskoj banci. U cijelom tom kontekstu treba vidjeti kako se reflektira volja birača na europskim izborima i trenutno stanje vlada u pojedinim državama. Pozicija EPP-a je bitno snažnija nego prije pet godina”, naglasio je.
EPP trenutačno dominira, ali jačaju desne snage u Europi
Plenkovićeva inicijativa temelji se na rezultatima izbora za Europski parlament i na odnosima snaga unutar država članica. Pritom je uzeo u obzir sadašnje stanje, neposredno nakon europskih izbora. U tom kontekstu EPP ima razloga tražiti veći utjecaj.
Međutim, prilike su promjenjive. Odnos snaga u Europskom parlamentu potrajat će pet godina. Ali odnosi snaga u državama članicama teško se daju predvidjeti. Štoviše, u njima jačaju desne snage, koje konkuriraju prije svega EPP-u.
Stoga je teško za očekivati da će na kraju mandata EP-a i Europske komisije za stolom i dalje sjediti 12 šefova vlada iz redova pučana. Uspjesi desnih snaga na nacionalnim izborima izravno bi se odrazili i na sastav Europskog vijeća, zakonodavnog tijela EU zajedno s Europskim parlamentom.
Primjeri Mađarske, Poljske, Slovačke…
A već je vidljivo kakav nemir u institucije u Bruxellesu može unijeti samo jedan koji nije član koalicije pučana, socijalista i liberala. Predsjednik mađarske vlade Viktor Orbán zadaje velike glavobolje europskim kolegama svojim ustrajanjem na samostalnoj politici u skladu s nacionalnim interesima.
Na sličan je način crvena krpa europskoj većini bila i poljska vlada, dok nije smijenjena na prošlogodišnjim izborima nakon nemilosrdne kampanje koja se vodila i iz Bruxellesa.
>Zovko izabrana za potpredsjednicu Kluba zastupnika Europske pučke stranke
Sličnu ulogu mogla bi imati i Slovačka s nepredvidljivim predsjednikom vlade Robertom Ficom. Vlade u Nizozemskoj i Belgiji imaju također potencijal unošenja nemira u Bruxelles, a tko zna kako će završiti izbori koji ovih godina slijede u drugim članicama. Izvanredni izbori u Francuskoj mogli bi donijeti nova iznenađenja.
U Bruxellesu se upravo događa blago preslagivanje snaga, riječ je uglavnom o odnosu između pučana i socijalista, u korist pučana. No, riječ je samo o odnosima unutar te specifične koalicije sastavljene od pučana, socijalista i liberala. Ona je uspjela zadržati većinu u Europskom parlamentu, sa snažnom oporbom na desnoj strani spektra.
Razvoj događaja unutar članica mogao bi međutim poremetiti taj odnos. Skupina članica s desnim vladama dovela bi u najmanju ruku do pat pozicije unutar zakonodavnog mehanizma Europske unije.
Plenkovićeva inicijativa ne može na to utjecati, ona može samo u maloj mjeri promijeniti odnos unutar sadašnje vladajuće strukture.
Naposlijetku, izlaznost na europskim izborima u Hrvatskoj bila je samo 21,34 posto, što je daleko najniža razina u cijeloj Uniji. Primjerice, slijedeća članica po izlaznosti bila je Litva sa 28,35 posto. Takva izlaznost može biti podloga utjecaju, ali svakako ukazuje na raskorak između politike na jednoj i volje birača na drugoj strani.
Tekst se nastavlja ispod oglasa