Razmišljajući o čemu bih mogao pisati u vrijeme dok kod nas traje predizborna šutnja, izbor je pao na Italiju. Glavna politička zvijezda oko koje se trenutno u Italiji sve vrti je Matteo Salvini. Salvini je političar koji je svoju političku karijeru započeo kao aktivist milanskih lijevo-anarhističkih krugova. Njegov je politički instinkt ubrzo dobro prepoznao kako u tadašnjoj Ligi za Sjever nedostaje lijevo krilo, kako bi ova autonomaško-separatistička stranka mogla dalje rasti, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
Ubrzo im se pridružuje i postaje predsjednik stranačke mladeži, a potom i glavni tajnik stranke. Uspinjući se na stranačkoj ljestvici moći, gotovo orbanovski odbacuje svoja prijašnja ljevičarska uvjerenja i prihvaća retoriku desnog populizma. Kada preuzima stranku on joj briše regionalni predznak i pretvara u nacionalnu stranku, pa Liga Sjever postaju Liga, s ciljem da se stranka “približi svim desnim i nacionalpopulističkim snagama u Europi”. Umjesto dotadašnjih povika na Rim, on sada kritizira “briselsku oligarhiju”, a umjesto Roma i “južnjaka” kao glavni problem talijanskog društva ističe ilegalnu imigraciju.
To ideološko i organizacijsko rebrendiranje stranke dobro se poklopilo s migrantskom krizom, pa stranka sve više dobija na popularnosti. Poznat je po tome što na političke skupove nosi krunicu kao oblik provokacije, zbog čega često trpi kritiku iz krugova Crkve zbog zloupotrebe religijskih simbola u političke svrhe.
(…)
Iako je Salvini napravio glupost, čini se kako je ispao više sretan nego pametan, jer je ispalo kako nova vlast sad inzistira upravo na politikama na kojima je on izrastao. Uvode sve one mjere koje Salvini inače kritizira, od promjene imigracijskih zakona do popuštanja prema Bruxellesu, čime samo dolijevaju vodu na njegov mlin. Salviniju tako ne preostaje ništa drugo nego sjesti pod smokvu i čekati. I u međuvremenu nizati pobjede, pa je tako nedavno odnio uvjerljivu pobjedu na pokrajinskim izborima u Umbriji, tradicionalnom uporištu ljevice. O panici koja je zavladala među vladajućima dovoljno svjedoči slučaj tri senatora “zvjezdica”, koji su prebjegli Salviniju u oporbu. Strah od Salvinija je toliki da se spominje čak i promjena izbornog sustava. A sve zato jer postaje izvjesno da bi, uz pomoć postojećeg većinskog sustava, samostalno ili sa “Sinovima Italije”, mogao formirati vlast.
Možete li zamisliti što bi ukidanje većinskog sustava značilo u državi koja je u posljednjih 70 godina imala 66 vlada i koja jedva formira vlast po postojećenm sustavu? U tom slučaju bi Italija izvjesno ušla u razdoblje trajne političke nestabilnosti, što bi na kraju ugrozilo i samu demokraciju. Ispada kako se u strahu od dolaska Salvinija na vlast prave potezi koji u biti pomažu njegovoj sve većoj polularnosti. To samo govori koliko je desni populizam postao simptom, odnosno, samo izgovor za lijeve demagoge, koji su, u ime navodne borbe za očuvanje demokracije, spremni ići toliko daleko da ugroze i same ustavne temelje demokratskog poretka, zaključuje Borislav Ristić za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
