Unatoč tome što se čini suprotnim, mađarski premijer Viktor Orban i francuski predsjednik Emmanuel Macron dijele mnoga stajališta i politike, piše švedski ekonomist i autor Fredrik Erixon za ugledni britanski list The Spectator u članku pod naslovom “Orban i Macron, novi europski moćni par”.
Erixon piše da je u Europi koju karakterizira opadajuća moć Angele Merkel – a posljedično i Njemačke – Macron u Orbanu našao saveznika “koji je daleko utjecajniji nego što mu ljudi pripisuju”.
“Macron i Orban nisu politički blizanci. Ali Macron se, možda osjećajući u kojem smjeru puše vjetar, daleko odmakao od 2017. godine, kada je pozdravljen kao protuotrov za nacionalizam Brexita i Donalda Trumpa”, piše Erixon. “Baš kao što su Orban i njegova stranka Fidesz okrenuli leđa utemeljiteljskom liberalizmu i identitetu mladenačke pobune, u Macronu nije ostalo puno liberalizma”.
Erixon nastavlja svoj članak tvrdnjom da obojica “imaju monaški stav prema moći”, što znači da ni jedan ni drugi ne prihvaćaju ograničenja svojih ovlasti i obojica vjeruju da postoji “jedinstvena pravovjernost koju svi moraju poštivati”.
>Orban: ‘Sorosev cilj je preplaviti Europu migrantima, EU ne smije podleći’
Iako je Orban pobožni kršćanin, za razliku od Macrona koji je duboko ukorijenjen u sekularizmu, njihovi postupci protiv islama nisu toliko različiti, unatoč njihovoj individualnoj retorici.
“I Macron je iznemiren islamom te je postavio put da muslimanska praksa postane pitanje državne regulacije. Zatražio je od muslimanskih čelnika da pristanu na “povelju republikanskih vrijednosti “u sklopu širokog suzbijanja radikalnog islama”, piše Erixon.
Nadalje, ekonomske politike dvojice čelnika također su sve bliže jedna drugoj, jer i Pariz i Budimpešta “žele ublažiti stroga pravila o konkurenciji i državnoj pomoći”. No što je još važnije, unatoč preostalim razlikama Macron i Orban nisu politički blizanci, ali u Bruxellesu često završe na istoj strani.
Erixon zaključuje da su Orban i Macron puno postigli pregovorima o Brexitu, s obzirom na to da obojica žele oslabiti europska pravila o trgovini i konkurenciji te dodaje “Novi europski moćni otežat će Britaniji izgradnju obnovljenih veza s Bruxellesom. S izlaskom Britanije, nacionalistička ekonomska politika – svaka europska nacija za sebe – ponovno se potvrđuje”.