Vlade država članica Europske unije utvrdile su početkom listopada zajedničko stajalište o prijedlogu Europske komisije glede kriznog mehanizma u pitanju azila, što ne znači da će on zaživjeti.
Dogovor je bio nužan radi utvrđivanja pregovaračke pozicije s Europskim parlamentom, koji je najavio blokadu pregovora o paketu azila jer se članice Unije ne mogu dogovoriti o zajedničkoj politici.
Potpredsjednik Europske komisije Maroš Šefčovič rekao je da će dogovor o Paktu o migracijama i azilu biti među prioritetima Komisije u 2024. godini.
Središnji element reforme azila čini takozvana krizna uredba, putem koje je moguće u slučaju masovnog dolaska migranata produljiti vrijeme njihova zadržavanja dok se ne odluči o odobrenju azila.
Osim toga, njome bi se proširio i krug osoba koje podliježu strožim graničnim kontrolama.
Planirane nove odredbe o azilu sadrže brojne mjere za suzbijanje ilegalnih migracija. No njima se protivi Njemačka navodeći humanitarne razloge i potrebu zaštite prava migranata.
>Njemačka mijenja politiku: Migranti će od sada teže do azila
Njemački savezni kancelar Olaf Scholz, koji je još prije nekoliko mjeseci bio najavio dogovor o azilu na razini EU pa zatim shvatio da je do njega još daleko, u međuvremenu je odlučio prekinuti njemačku blokadu, tako da je sada samo preostala blokada Europskog parlamenta.
Međutim, još uvijek nije jasno kako bi dogovor trebao detaljno izgledati, tim više što je EU i dalje izložena snažnom migrantskom valu a i vlade članica signaliziraju različite pozicije u pojedinim pitanjima.
Na kraju krajeva, čak i u Njemačkoj sve su jača razmimoilaženja među partnerima unutar vladajuće koalicije u pitanjima azila i migracija uopće.
Osim toga, njemačka je vlada poručila kako je pristala na dogovor naprosto iz razloga da bi do njega došlo, iako ga smatra manjkavim.
Europski izbori mogli bi zakočiti reforme
Europska komisija, Europski parlament i predsjednici vlada okupljeni u Europskom vijeću nalaze se pod vremenskim pritiskom zbog približavanja europskih izbora, planiranih za lipanj 2014. godine.
Ukoliko do tada ne bi došlo do konkretnih zaključaka, dosadašnji dogovori mogli bi potpuno propasti, čime bi se nastavio niz već kroničnih izostanaka dogovora.
Između ostaloga, planovi novih pravila o azilu previđaju postroženje postupka azila za državljane takozvanih sigurnih zemalja i uspostava strogo nadziranih prihvatnih centara.
Ukoliko tražitelju u roku od tri mjeseca ne bi bio odobren azil, morao bi odmah napustiti Europsku uniju.
>U EU jača otpor kompromisu o azilu, čak i von der Leyen predlaže promjene
Dogovor predviđa i rasterećenje članica koje su najizloženije migrantskom valu, primjerice Italije i Grčke, što znači da bi druge članice trebale od njih preuzeti dio migranata. Članice koje ne žele primiti migrante obvezale bi se na novčana plaćanja.
Takozvani europski kompromis o azilu proglašava se postignutim svako malo već nekoliko mjeseci, a na njemu se radi već godinama. Posebice Mađarska i Protive se većini njegovih odredaba, a njima su se, barem kad je riječ o pojedinim dijelovima, u međuvremenu priključile i neke druge zemlje, primjerice Danska.
Razlike među članicama, ali i unutar njih
Rasprava o azilu otkriva neke temeljne razlike među članicama, a kad je riječ o Europskom parlamentu i među različitim političkim strujama unutar njega.
Pritom nije riječ samo o tome prihvaća li netko određenu mjeru ili ne, nego i o samom pristupu fenomenu migracija i stajalištu o tome koje su njezine posljedice i u konačnici o motivima određene politike.
Primjerice, dok unutar Unije raste spoznaja o tome da veliki broj useljenika unosi svekoliku neravnotežu i poremećaje u europska društva, na drugoj strani neke utjecajne članice, poput Njemačke, žele potaknuti useljavanje i nastoje ubrzati kompromis o azilu tvrdeći da on ograničava ilegalne migracije i time unosi red u sam proces.
Ukoliko unatoč redovitim najavama ove jeseni ipak ne dođe do konkretnog dogovora država članica o kriznoj odredbi, moguće je da će se ona staviti na čekanje i istodobno nastaviti pregovori o drugim odredbama pakta o azilu.
Riječ je o pitanjima koja su više tehničke naravi, poput uspostave banke podataka s otiscima prstiju i drugim mjerama skupljanja osobnih podataka.
Rasprave u Europskom parlamentu pritom više odražavaju odnose snaga glede reforme azila nego što bi bile mjerodavne.
Predlagač je Komisija, u odluci sudjeluje i Parlament, ali naposlijetku o njoj odlučuju same članice unutar Europskog vijeća.
Odluke Europskog vijeća najčešće su rezultat kompromisa, ali i pritisaka na pojedine članice kako bi prihvatile mišljenje većine.
>Mađarska i Poljska spriječile izjavu EU o migraciji; Orbán: Neće biti kompromisa
U ovom slučaju, najvećem je pritisku izložena najmoćnija članica, Njemačka, ali taj primjer ukazuje s kakvim su sve pritiscima izložene manje članice u brojnim drugim pitanjima.
Nadalje, rasprave u Europskom parlamentu ukazuju i na opće raspoloženje u europskoj javnosti, a u ovom slučaju signaliziraju da se ono postupno mijenja, što je naposlijetku vidljivo i u promjenama politike samih vlada.
Gdje je tu Hrvatska?
Kad je riječ o poziciji Hrvatske u pitanju azila, ona ne postoji, ali stječe se dojam da Hrvatska i nema prevelik izbor, osim što se može načelno prikloniti jednoj ili drugoj struji.
Ukoliko do kompromisa stvarno dođe i on bude formalno prihvaćen, to samo po sebi neće biti razlog navali migranata u Hrvatsku. U konačnici, oni odlaze u zemlje u kojima vide veće šanse, a Njemačka je u tom pogledu tradicionalno među najpoželjnijima.
U tom slučaju, Hrvatska bi plaćala u zajedničku blagajnu određene iznose za svakog migranta koji joj je dodijeljen a koji unatoč tome ovdje ne ostane.
Hrvatska vlada već je u niz primjera pokazala da slijedi liniju koja prevladava u Uniji. To je vidljivo ne samo u Vladinim odlukama, nego i u ponašanju HDZ-ovih zastupnika u Europskom parlamentu.
>Dr. sc. Mađarević: Migranti su namjerno usmjeravani prema Europi s ciljem da se geopolitički, društveno i ekonomski oslabi
Stoga se ne može očekivati da će Hrvatska u dogledno vrijeme odstupiti od te politike prilagodbe liniji najmoćnijih članica Unije i da će, po uzoru na Mađarsku ili Poljsku, izazivati blokade odluka.
Nervoza zbog izbora
Istodobno, prevladavajuće snage u Uniji već zadovoljno trljaju ruke zbog rezultata izbora u Poljskoj nadajući se da su se time riješile jednog neugodnog partnera, iako još nije potpuno sigurno da dosad vladajući PiS neće biti u stanju formirati novu vladu.
Užurbanost glede važnih reformi, među kojima posebno strši ona o azilu, razumljiva je i u kontekstu europskih izbora iduće godine, ali ne samo zbog toga što oni sami po sebi predstavljaju zastoj u odlučivanju, nego i zato što bi mogli donijeti novi odnos snaga u Europi i jačanje političkih čimbenika koji se protive sadašnjim trendovima u Bruxellesu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa