“Val migranata koji je na sličan način krenuo 2015. godine bio je izravno i namjerno usmjeravan prema europskim zemljama s ciljem da se geopolitički, društveno i ekonomski oslabi Europa. Za to je smišljen i javni narativ koji je bio humanistički i humanitarni. Smatram kako bi europske zemlje ovaj put trebale biti pametnije te odbiti uopće mogućnost primanja bilo kakvih „izbjeglica“, osim onih koji su već odavno najprogonjenija manjina na Bliskom Istoku, a to su kršćani”, rekla je za Narod.hr Elizabeta Mađarević, koja je doktor znanosti na području migracija.
Dr. sc. Elizabeta Mađarević je znanstvenica, autorica i diplomatkinja koja je tijekom svoje karijere sudjelovala u pregovaračkom procesu s Europskom komisijom za vrijeme ulaska Hrvatske u EU-u i procesima usklađivanja s EU zakonodavstvom, a naknadno se bavila pitanjima Mehanizma za izbjeglice i proširenja na EU susjedstvo. Kao znanstvenica objavila je desetak znanstvenih i stručnih radova na hrvatskom i engleskom jeziku, te sudjelovala na konferencijama koje su se bavile migracijama, hrvatskim iseljeništvom i vanjskom politikom.
> Elizabeta Mađarević i njezin odvjetnički tim za Narod.hr nakon otkaza u MVEP-u: Pitanje je dana kada će ljudi u zatvor zbog svojih stajališta
Članica je organizacijskog odbora Petog iseljeničkog kongresa u Mostaru 2022. Kojeg je organizirao Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva u čijem radu povremeno sudjeluje kao predavač i moderator. Sustavno se bori za akademsko poštenje i pravo na slobodu govora te izražavanje osobnih uvjerenja svih građana što je sine qua non uvjet demokratskog političkog sustava. O svojim iskustvima uskoro priprema i knjigu…
Za Narod.hr otvoreno govori o migracijama i problemima koje donose.
Narod.hr: S obzirom na to da ste prije četiri godine doživjeli medijski linč zbog dovođenja u pitanje masovnih migracija u Europi, kako se osjećate sada kada su se sva vaša predviđanja ispunila?
Nažalost, razina imigracije u Hrvatsku, kako legalne tako i ilegalne, se nevjerojatno povećala i sada je na povijesno najvišim razinama. Gorka je istina da su migracije postale gotovo sudbonosno europsko pitanje kako su mnogi stručnjaci i znanstvenici upozoravali prije i poslije mene čime su progoni na ljude poput mene tim apsurdniji. Na udaru je prije svega nacionalna demokracija kao politički sustav, a onda i socijalni i ekonomski temelji europskih država koji se posljednjih 30 godina sustavno uništavaju napredovanjem divljeg kapitalizma odnosno neoliberalizma uvezenog iz SAD-a. Europski model socijalne države se smišljeno ruši čemu pomaže i masovna imigracija.
Narod.hr: Upravo ste se kao znanstvenica najviše bavili sponom između suvremenih migracija i liberalne demokracije odnosno utjecajem imigracije na nacionalnu demokraciju i modela državljanstva. Kakvi su zaključci?
Ono što je temelj moderne demokracije jest razdjelnica između građana i stranaca, onoga koji pripada određenom demosu i time zadobiva građanska prava kao su-vlasnik političke zajednice, i onih koji ne pripadaju toj državi. Ta se granica u svijetu navodno globalnih i nužnih migracija briše te vlasti vode računa ne o interesima vlastitih građana već o interesima neoliberalnih globalnih elita za koje su (ne)zakoniti imigranti „sanjari“.
Pojednostavljeno rečeno, kao što bi politolog Peter Mair rekao, današnju demokraciju više ne čine građani i njihovo djelovanje, već suci i nevladine organizacije koji djeluju na diktat kozmopolitskih elita. Nacionalnu se demokraciju namjerno zaobilazi, a veliku većinu građana ignorira te im se uskraćuje ono što se obećavalo pri konstituciji moderne zapadne države, a to je mogućnost promjene kroz aktivno građanstvo i političke stranke. To je faza Crouchove post-demokracije u kojoj politička rasprava o važnim pitanjima više ne postoji, a ljude koji inzistiraju na njima demonizira se i uklanja iz javnog života.
> Havel objasnio pozadinu napada Hamasa na Izrael: Evo zašto je i Hrvatska u opasnosti
Pri tome veliku ulogu igraju neoliberalni interesi kapitala kojima snažna država i kohezivno homogeno društvo ne odgovaraju, te pod krinkom slobode tržišta traže nediskriminaciju koja skriveno podrazumijeva nebrigu za vlastite radnike i nacionalne resurse, a sve suprotno se proglašava nacionalizmom ili socijalizmom. Ne treba zaboraviti da je slično ozračje vladalo prije svjetskih ratova pa je izgradnja socijalne države bila bedem protiv nastalih nepravdi.
Pitanje imigracije je jedno od najvažnijih pitanja za zajednicu no ljude koji postavljaju pitanja proziva se populistima, ksenofobima ili rasistima. Ti ljudi paradoksalno postaju ono što je liberalni režim od utemeljenja Ženevske konvencije 1951. prepoznao kao političke izbjeglice koje, međutim, na Zapadu više nemaju utočište. Dakle, oni su prognanici u vlastitoj zemlji. Time je Zapad postao samo naličje onih totalitarnih režima koje je prozivao za nehumanost, kako svjedoče brojni intelektualci poput Solženjicina.
Narod.hr: Vlade međutim tvrde da su izbjeglice svi migranti koji dolaze tražiti bolji život u Europi iako su kršćani globalno najprogonjenija vjerska skupina, a izražavanje katoličkih uvjerenja nije problematično samo u Hrvatskoj…
Gledište da su izbjeglice svi koji bježe od rata ili žele bolji život pa čim prijeđu granicu podnesu zahtjeve za azil, je potpuno krivo i protivno je međunarodnom pravu. Ženevska konvencija i nastavni Protokol priznaju jedino individualne slučaje progona koji se moraju jasno dokazati. Kao što sam u nekoliko znanstvenih radova ustvrdila, ove masovne migracije nemaju veze s izbjeglištvom i presedan su u povijesti europskih migracija.
Mađarević: Kršćane se progoni pod izgovorom „govora mržnje“
Ako netko treba dobiti azil to su ljudi poput Asije Bibi, kršćanke kamenovane u Pakistanu koja je međutim godinama neuspješno molila zapadne vlade da joj daju azil. Na Zapadu se međutim progone sami kršćani pod izgovorom „govora mržnje“ ili vrijeđanja tuđih uvjerenja gdje zapravo ne postoji jasno pravno niti političko utemeljenje za to.
Naime, liberalna demokracija podrazumijeva pluralizam mišljenja što je u zadnjih 200 godina bila prosvjetiteljska egida no danas progresivci poništavaju upravo to zapadno nasljeđe. Tako je šerijat dopušten, ali ne i zagovaranje katoličke kulture koja je ishodište europskih vrijednosti. S obzirom da određene neoliberalne elite vode rat protiv katoličke kulture, tada je sve što ugrožava tu kulturu dopušteno.
Imigracija u Europu dio je iste agende, kao što uostalom tvrde europski intelektualci potpisnici Pariške povelje, ali i neki muslimani poput sirijsko-njemačkog profesora Bassama Tibija koji je ustvrdio da se Europljani stide zauzeti čvršći stav što samo još podjaruje doseljenike da se prema njima odnose s nepoštovanjem. Europljanima nedostaje samopoštovanje i osjećaj za zaštitu vlastitog doma, a što mainstream mediji, ali i dio akademske zajednice dodatno potenciraju kroz kulturni rat.
Narod.hr: Kako ste se u svojim radovima bavili i geopolitičkim pitanjima, na koji bi se način trenutna situacija u Izraelu mogla preliti na Europu u smislu migracija?
Napadi u Izraelu vrlo su opasni po pitanju geopolitičke slike na Bliskom Istoku te će se svakako odraziti i na Europu. Po medijima se već mogu vidjeti naslovi da će ova kriza prouzročiti nove migracije izbjeglica prema Europi. Ipak, ponovno naglašavam da ljudi koji masovno bježe od rata ili nekih drugih katastrofa ne potpadaju pod međunarodno-pravnu zaštitu kao izbjeglice u smislu Ženevske konvencije te da zemlje nemaju nikakvu obvezu primati ih.
Val migranata koji je na sličan način krenuo 2015. godine bio je izravno i namjerno usmjeravan prema europskim zemljama s ciljem da se geopolitički, društveno i ekonomski oslabi Europa. Za to je smišljen i javni narativ koji je bio humanistički i humanitarni. Smatram kako bi europske zemlje ovaj put trebale biti pametnije te odbiti uopće mogućnost primanja bilo kakvih „izbjeglica“, osim onih koji su već odavno najprogonjenija manjina na Bliskom Istoku, a to su kršćani.
Nažalost, lako je moguće da će Europa ponovno biti meta terorističkih napada koje će prouzročiti „spavači“ iz imigrantskih miljea ili neki od brojnih migranata koji su u Europu lako prolazili granice kao „azilanti“, a o kojima se najčešće ne zna ništa kao što se nije znalo niti 2015. godine.
Pasivnost i naivnost vlasti
Stoga vjerujem da će se sada s ovom krizom vladajuće elite nanovo preokrenuti javni diskurs i početi pričati o propasti multikulturalizma kao i 2010. samo da „ekstremna desnica“ ne bi preuzela vlast. Nevjerojatna je zapravo pasivnost i naivnost većine europskih vlasti kada su u pitanju stranci koji pješice ili brodovima ulaze na EU teritorij i posljedice toga za dugoročnu stabilnost i sigurnost europskih naroda.
Posebice i zato jer je čuvanje vlastitih granica temeljna funkcija svake države što i potvrđuju čvrste barijere na granicama čak 63 zemlje. Jedna od tih zemalja je i Turska koja je izgradila skoro 300 kilometara zida na granici sa Sirijom dugom 500 kilometara.
No paradoksalno Europi se neprestano nameće stigma zatvorenosti i rasizma iako baš ta Europa ima najviše standarde ljudskih prava i daje najviše novca za razvojnu i humanitarnu pomoć na svijetu!
Narod.hr: Dakle, ono što se danas događa u Stockholmu ili Parizu, Hrvatsku čeka uskoro?
Ne uskoro nego se danas to već događa na hrvatskoj granici pa nije nimalo čudno da određene stranke zagovaraju i vojsku na granicama. Kada je AfD u Njemačkoj zazivao zaštitu njemačke granice stavljanjem vojske na granicu, bili su proglašeni rasistima što samo pokazuje da narativ o migracijama uvjetuju isti centri moći koji rade na dezintegraciji europskih društava. Ulaskom u Schengenski sustav Hrvatska je međutim dodatno poslala poruku da je još više otvorenija za migracije, a prema Dublinskoj uredbi svi koji su registrirani na vanjskoj granici EU-a smiju biti vraćeni u tu zemlju prvog ulaska, bez obzira gdje podnesu zahtjev za azil.
To se jasno vidjelo kod sportaša iz Burundija koji su nestali da bi ih locirali u Belgiji gdje su tražili azil, a potom su ih vratili u Hrvatsku. To znači da će Hrvatska, kao i Italija, biti zemlja žrtva europskog sustava azila kojega ne žele mijenjati zemlje na sjeveru Europe jer je to protivno njihovim interesima.
Uostalom, EU je poput Rimskog carstva namijenila svojoj „periferiji“ da bude tampon zona protiv stranih uljeza, i tu se zapravo ništa nije promijenilo. Dapače, nova „reforma“ koja ide za tim da se EU-državama zadaju obvezne kvote „izbjeglica“ dodatno slabi suverenitet nacionalnih država i gotovo da nameće zamjene stanovništva. Više međutim brinu načini legalne imigracije koja je s agencijama za zapošljavanje u dvije godine procvjetala u Hrvatskoj što čini trgovinu ljudima legalnim biznisom.
Narod.hr: Poslodavcima i državi uvozna radna snaga je, kažu, pojas za spašavanje jer bez uvoza radnika mnogi ne bi preživjeli?
Neoliberalne su hrvatske elite i njihovi tajkuni 30 godina uništavali hrvatske radnike i njihove obitelji, a onda su smislili izgovor da im nedostaje radne snage. I Japan ima problem starijeg stanovništva, kao i druge zemlje, ali odbijaju imigraciju no ekonomski su i dalje među najrazvijenijim zemljama svijeta. Argument da će imigracija pomoći poslovanju i BDP-u je nedokazana tvrdnja progresivaca i mnogih konzervativaca. Izrael je dugo dodatno oporezivao poslodavce koji uvoze radnu snagu.
Danas su moderni robovi jednako tako hrvatski radnici koji posao ne mogu dobiti zbog korupcije ili od svoga rada dostojanstveno živjeti (a nekvalitetni strani radnici koštaju poslodavce puno manje), kao i oni koji plaćaju dolazak u Europu po nekoliko tisuća eura. Hrvatska ima izrazito obrazovanu radnu snagu koja zbog neuređenog sustava, divljeg kapitalizma i klijentelizma mora bježati iz države da bi se prehranila, a netko jako dobro zarađuje na tome.
To podsjeća na politiku u bivšoj Jugoslaviji kada su oni nepodobni morali bježati iz zemlje da bi i doslovno sačuvali glavu, ali su slali visoke doplate natrag i tako se čuvao socijalni mir, te ekonomski i politički status quo. Ne treba stoga čuditi da je retorika o zaštiti nacionalnih interesa i demografskom oporavku samo i jedino retorika, dok djela pokazuju nešto sasvim drugo.
Narod.hr: Dakle, sustav određuje prioritete prema osobnim interesima vladajuće elite, a ne dugoročnim nacionalnim interesima ili političkim programima za koje su glasali birači.
Kako bi se drugačije moglo interpretirati to što je država dopustila nekontrolirani rast ovakvih agencija, a mnogi stranci iz dalekih zemalja plaćaju veliku proviziju za ishođenje radnih dozvola? Naknadno se uspostavi da ta radna snaga nije niti kvalitetna, a brojni radnici nakon nekoliko mjeseci nestanu te su poslodavci tamo gdje su bili prije. Usto, naš Zakon o strancima dozvoljava spajanje obitelji pa mnogi stranci to koriste kako bi obitelj i rodbinu prebacili u schengensku zonu. Oni u Hrvatskoj imaju bolje uvjete života, a mnogima država plaća smještaj i zasigurno planiraju ostanak ovdje što dugoročno šteti Hrvatskoj.
Vodeći se primjerima drugih zemalja, integracijski trošak je preveliki, a europska društva nemaju dostatni kapacitet za primanje migranata različitog kulturnog podrijetla niti to podržava velika većina građana. U svojim sam znanstvenim radovima proučila slučaj Danske te smatram da bi se Hrvatska morala voditi njenim primjerom jer je po mnogočemu slična Hrvatskoj, ali je uvela stroga ograničenja i za uvoz radnika i za spajanje obitelji stranih radnika i azilanata, kao i za davanje državljanstva strancima. Sličnu politiku imaju i zemlje Istočne Europe koje se još vode načelima homogene etničke države.
> Verbalni delikt: Diplomatkinja Elizabeta Mađarević dobila otkaz
Hrvatska je tu puno liberalnija od drugih zemalja i samo je pitanje kada će stranke početi koristiti strance u svojoj političkoj borbi. Sandra Benčić je već pozivala da se strance uključi u policijske snage i državne službe, po uzoru na Švedsku, a vladajući su čak predložili da u državnoj službi mogu raditi stranci bez hrvatskog državljanstva. U Hrvatskoj se tako, kao i u zapadnim zemljama, pokazuje da nema razlike između „lijevih“ i „desnih“ po pitanju imigracijskih politika, a sve je vođeno neoliberalnim interesima kapitala i elite koja je svojoj djeci omogućila najbolje pozicije te se status quo održava sam od sebe.
Narod.hr: Ne određuje li Zakon o državnim službenicima da su službenici dužni slijediti javni interes, a da ih se ne smije diskriminirati zbog njihovih političkih ili vjerskih uvjerenja? Time je Vama nanesena golema nepravda iako se niste ogriješili o svoje službeničke dužnosti.
To je točno. Zakon decidirano i kaže da ih poslodavac pri tome ne smije diskriminirati, a ustavna je praksa već jasna oko toga da su svi, uključujući i službenike, pozvani u demokratskom društvu kritizirati vlast i njene politike te pritom ne biti zbog toga progonjeni. Dakle, verbalni delikt iz komunističkih vremena nije dopušten. Tome svjedoče i mnogi službenici koji imaju članske iskaznice raznih stranaka pa djeluju politički no oni su očito samim time i zaštićeniji od progona.
Poštivanje službenih dužnosti je jedno, a sasvim drugo je izražavati vlastita uvjerenja. Ono što se meni dogodilo moralo bi stoga alarmirati mnoge, posebice opozicijske političke stranke koje zagovaraju depolitizaciju javnih službi i pozivaju na obranu domoljubnih vrednota i zaustavljanje migracija, te se suprotstavljaju „woke“ kulturi čija sam žrtva i ja. Stoga pozivam sve te javne ličnosti, političare i obične građane da mi se pridruže na ročištu 12. listopada na Upravnom sudu gdje se nadam da će sutkinja Lidija Prica otkloniti svaku sumnju na svoju pristranost, a što se ne bi moglo reći za Sandru Kantolić i Sonju Brešković Balent, sutkinje Kaznenog suda, koje su na mjesto sutkinja Službeničkog suda imenovane Vladinim odlukama.
Mađarević: Hrvatska se nije pomakla dalje od komunističkog doba
Ako se ljudima može uzeti egzistencija jer su digli glas za kršćanske vrijednosti kao što je borba protiv eutanazije ili upozorili na ugrožavanje javne sigurnosti zbog masovnih migracija, i to u privatnosti i izvan službe, onda se Hrvatska nije pomakla dalje od komunističkog doba.
Ministar Grlić Radman često se pozivao na svoje pokušaje bojkota komunističkog režima u mladosti, ali izgleda da podupire upravo isti model vladanja. I ministar Božinović često je na istoj liniji po pitanju migranata kao i ja, ali je mene sustav uklonio slušajući tabloide. To licemjerstvo i sprega sudstva i izvršne vlasti nema granica. Zato je važno djelovanje onih u opoziciji koji sada u političkoj areni govore isto što i ja prije četiri godine, te stoga očekujem njihov jači angažman i u mom slučaju kako ne bi ispali slični licemjeri koji jedno govore, a drugo rade.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
