Memento ili Szobor park, muzej je na otvorenome u Budimpešti, posvećen monumentalnim spomenicima i skulpturama iz razdoblja kada je Mađarskom vladao komunistički režim (1949.-1989.) U parku postoje veliki kipovi Lenjina, Marxa, Englesa, kao i nekoliko međarskih komunističkih vođa. Par je projektirao poznati mađarski arhitekt Ákos Eleőd koji je pobjedio na natječaju kojeg je objavio grad Budimpešta 1991. godine.
Szoborpark je danas prvorazredna turistička atrakcija. Godišnje ga posjeti pedesetak tisuća ljudi i svi oni – slijedeći put obilaska izložaka, onako kako ga je genijalno zamislio Ákos Eleod, šaljući poruku o komunizmu – naiđu na prepreku: Dalje nema puta, to je slijepa ulica, ispred nje je zid.
“Demokracija je jedini sustav sposoban prihvatiti da je naša povijest, sa svim svojim slijepim ulicama, i dalje naša povijest i zato je trebamo poznavati, analizirati i razmišljati o njoj”, rekao je Eleod jednom prigodom.
Szoborpark je otvoren na drugu godišnjicu povlačenja ruskih trupa iz Mađarske, 29. lipnja 1993.
U parku se nalaze dvometarske ogromne Staljinove čizne, što je ustvari ostatak osam metara visoke skulpture koja se nalazila u središtu Budimpešte, na Trgu Felvonulási, gdje su se održavali masovni skupovi i vojne parade. Ostatak Staljinove skulpture su ogorčeni radnici i studenti na početku mađarske revolucije 23. listopada 1956 srušili i razbili u komade.
Suveniri
Muzej ima dobru zaradu od ulaznica i prodaje suvenira, koji su zapravo dosta maštoviti. Prodaje se sve od konzervi s „posljednjim daškom komunizma“, majice s Lenjinovim likom na kojoj je znak McDonald’sa i napis ‘McLenin’s – The Taste of Communism” (Mc Lenjin – okus komunizma), razglednice iz tog vremena, makete istočnonjemačkog trabanta, CD-ovi “The Best of Communism” sa šlagerima o ujedinjenim proleterima svih zemalja, komunističkog ordenja, do minijaturnih replika izloženih skulptura Marxa, Engelsa, Lenjina, Béle Kuna, Dimitrova, Ostapenka… i Staljinovih čizama.
U Szobor parku mogu se organizirati privatne zabave na koje će uzvanici doći automobilima marke Trabant, biti okrijepljeni pićem dobrodošlice “Molotovljev koktel”, te posluženi gulašem koji je za vrijeme komunizma, kad je kronično manjkalo mesa, bio vrhunac gastronomske ponude.
Slično kao što se u Kumrovcu, gdje 25. svibnja okupljaju nostalgičari jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita, tako se svake godine 26. svibnja u Szoborparku skupljaju pristaše Jánosa Kádára mađarskog komunističkog vođe i polažu buket crvenih karanfila, zaštitni znak mađarskih komunista (Tito je slavio rođendan 25., a Kádár 26. svibnja). No za razliku od Kumrovca, ovdje se skupi tek desetak Kadarovih poklonika, koji je zanimljivo, rođen u Rijeci.
Jedini živući autor i danas dolazi u Park
Među skulpturama koje dominiraju Szoborparkom svakako je onaj Mađarskoj Sovjetskoj Republici iz 1919. s radnikom gigantskih razmjera (visoka devet i pol metara), u nezadrživom naletu, s pobjedničkim pokličem i zastavom u ruci.
Autor spomenika Béli Kunu, Imre Varga, jedini je živući kipar bilo kojeg izloška u Szoborparku i danas dolazi u Park kako bi promatrao reakcije ljudi na njegovom djelo.
No jedno treba biti jasno, svi u Szoborparku naglašavaju kako taj muzej nije spomenik komunizmu, već njegovu padu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
