U travnju 2012. godine eutanazirana je 64-godišnja Belgijanka Godelieva de Troyer. Liječnik koji joj je dao smrtonosnu injekciju učinio je to bez obavješćivanja obitelji.
„Moja majka imala je težak psihički problem. Tijekom čitavog svog života borila se s teškom depresijom. Fizički je bila zdrava“, rekao je njen sin Tom Mortier, predavač kemije na sveučilištu u Belgiji. Mortier je bio obaviješten o eutanaziji majke dan nakon što se to dogodilo, bez prethodnog dogovora, uz objašnjenje da je njegova majka patila od „neizlječive depresije“.
Njegovu priču možete pogledati ovdje:
To se sve dogodilo u Belgiji, gdje je eutanazija legalna. Zakon nalaže da se osoba mora nalaziti u „medicinski bezizlaznom stanju neprestane i neizdržive fizičke ili psihičke boli koja se ne može ublažiti, a koja je rezultat ozbiljnog i neizlječivog poremećaja uzrokovanog bolešću ili nesretnim slučajem”. Tomova majka bila je fizički zdrava te je psihijatar, koji ju je liječio više od 20 godina, potvrdio da ona nije zadovoljavala uvjete belgijskog zakona o eutanaziji.
Tom Mortier tužio je svoju zemlju Europskom sudu za ljudska prava koji je pristao saslušati njegov slučaj 2019. godine. 20. srpnja 2020. udruga ADF International predala je Sudu konačne pravne zaključke u ime Toma Mortiera u njegovom slučaju protiv Belgije.
Prema detaljima koje su objavile talijanske novine Tempi u izdanju iz ožujka 2019. godine liječnici koji su 19. travnja 2012. odobrili i potom izvršili eutanaziju Godelieve de Troyer u Belgiji, u više su navrata i na nekoliko mjesta kršili zakon o eutanaziji. Nevjerojatan slučaj koji je u tijeku pred Europskim sudom za ljudska prava, došao je do prekretnice nakon što je belgijska vlada bila prisiljena predati obrazac koji je ispunio liječnik koji je usmrtio 64-godišnju ženu. Dokument na četiri stranice, koji je prema propisu predan Povjerenstvu za nadzor eutanazije, zaduženom za provjeru poštivanja zakona u Belgiji, bio je skrivan sedam godina. Obrazac, kako je izvijestio Tempi.it, potvrđuje kršenje zakona koje je od 2002. godine prouzročilo smrt 19.420 osoba (podaci ažurirani do 2018).
Naime, belgijski zakon zahtijeva da liječnik, prije odobravanja eutanazije, mora konzultirati još dva liječnika, koji moraju biti “neovisni jedni o drugima i o pacijentu”. Međutim, iz obrasca je vidljivo da niti jedan liječnik koji su konzultirani nije bio neovisan već su obojica pripadali “Leif organizaciji” specijaliziranoj za pružanje informacija o tome kako postići ‘sretnu smrt’ te za obuku liječnika i medicinskih sestara. Predsjednik ove organizacije je liječnik koji je usmrtio pacijenticu – dr. Wim Distelmans.
De Troyerov liječnik više od 20 godina odbijao je njezin zahtjev za eutanazijom, ali nakon njene donacije od 2.500 EUR Leif organizaciji koju je Distelmans osnovao, izvršio je njezin zahtjev za eutanazijom zbog depresije.
Uz mnoge druge povrede zakona, koje se navode u spomenutom obrascu, najozbiljniji problem je što se u obrascu navodi da su s gospođom de Troyer bili „iscrpljeni svi pokušaji liječenja. Nepodnošljiva psihološka patnja „više se ne može izliječiti“. Također se navodi da je pacijentica „prestravljena da se eutanazija neće dogoditi ” i “izuzetno sretna što će njezina patnja napokon završiti”.
Međutim, iz dnevnika gospođe de Troyer vidljivo je da je period njene depresije bio obilježen tugom što neće vidjeti svoje unuke jer nije uspjela popraviti svoj odnos sa svojom djecom, što bi značilo da se depresija mogla liječiti popravljanjem odnosa u obitelji. Kako onda liječnik može reći da se depresija ne može izliječiti i da su “sve medicinske mogućnosti” istražene ako je nikada nije pokušao usmjeriti prema tome da popravi odnos s djecom, o čemu svjedoči jedan od njih, Tom Mortier?
„Klizak teren u Belgiji izložen je očima javnosti i možemo vidjeti tragične posljedice ovoga slučaja. Prema najnovijem vladinom izvješću, više od šestero ljudi na dan biva ubijeno na ovaj način, a to je možda tek neznatni dio koji je nama poznat. Ovi podaci izlažu istinu na vidjelo ukazujući na to da, jednom kada se ovi zakoni izglasaju, učinci eutanazije izmaći će kontroli. Belgija je sama sebi ucrtala putanju koja, u najboljem slučaju, implicitno poručuje svojim najranjivijim građanima da njihov život nije vrijedan življenja,“ izjavio je Paul Coleman, izvršni direktor udruge ADF International.
