Marcel Holjevac: Odlazak žene za koju je Kohl rekao da je ‘uništila njegovu Europu’

Foto: Fah, narod.hr; fotomontaža: Narod.hr

Gosti Angele Merkel sve glasnije kucaju na vrata Hrvatske kod Bihaća, i nimalo prijateljski. Hrvatska se puni tzv “imigrantima”, gotovo isključivo mladim muškarcima, što neodoljivo podsjeća na okupaciju, odnosno invaziju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Europa kojom ona već dugo dominira je u kaosu. Dok Irska provodi referendum o tome da se dozvoli blasfemija, tj. vrijeđanje kršćanskih svetinja poput Isusa Krista, dotle istovremeno Europski sud za ljudska prava donosi presudu kojom je iznošenje golih i nespornih (čak i sudu) činjenica iz Kurana – dakle govorenje istine kao takve – blasfemija, govor mržnje usmjeren protiv muslimana. To, po njima, prelazi granice slobode govora (koja ionako više ne postoji osim na papiru, jer vas svaki administrator društvenih mreža može svojevoljno ušutkati, bez ikakvih jasnih kriterija i bez ikakve mogućnosti da se žalite bilo kome ako smatrate da vam je povrijeđeno ustavno pravo slobode govora).

Majka muslimanima, maćeha Nijemcima, pokora Europljanima

Jasno je zašto je “Majka muslimana”, kako joj se rugaju, najavila svoj odlazak. U prosincu je stranačka konvencija CDU-a, na kojoj će se postaviti pitanje potpunog poraza Angele Merkel i njene politike. Stranka bilježi najnižu popularnost otkad postoji, a birači se okreću alternativnim strankama  – koje u Njemačkoj nisu neozbiljne i diletantske kao kod nas. Ona na taj način, najavom odlaska nakon što odradi ovaj kancelarski mandat, koji završava tek 2021. godine, pokušava izbjeći smjenu idućeg mjeseca.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Merkel računa: Bolje da dam otkaz nego da me otpuste, bolje da kažem da ću sama otići nego da me otjeraju na ponižavajuć način, kao što sam ja otjerala Kohla. Veliki Helmut Kohl, arhitekt Maastrichta i Eura, te ujedinitelj Njemačke, joj je tepao da je “njegova djevojčica” i uveo je u politiku, nju, nespretnu amaterku iz istočne Njemačke, za koju je kasnije rekao da se nije znala služiti niti nožem i vilicom.

Stranka ne može biti talac Helmuta Kohla

Dokazala je da se nožem i te kako zna služiti: Zabila ga je Kohlu u leđa i istjerala ga iz politike, na takav način da ju je kasnije sin Helmuta Kohla optužio da je krivac za smrt njegove majke, Helmutove supruge Hannelore.  “Što se mene tiče, gospođa Angela Merkel je odigrala važnu ulogu u smrti moje majke”, izjavio je prošle godine Walter Kohl, najstariji sin bivšega kancelara Helmuta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Njen put do vrha vlasti je bio brz i lak. Na prvim i posljednjim demokratskim izborima u istočnoj Njemačkoj postala je glasnogovornicom istočnonjemačke vlade. Na prvim izborima nakon ujedinjenja dvije Njemačke u prosincu 1990. izbarana je u Bundestag. Njezina se stranka ujedinila sa zapadnonjemačkom Kršćansko-demokratskom unijom (CDU) te je postala ministrica za žene i mladež u vladi Helmuta Kohla, koji ju je kasnije, 1994., progurao na čelo ministarstva okoliša, zaštite prirode i sigurnosti nuklearnih reaktora.

Nije u njoj vidio opasnost za sebe. Pogriješio je: Ona je vješto iskoristila činjenicu da je iz Istočne Njemačke, a znalo se da u ujedinjenoj vladi mora biti netko odatle, i da se pokazalo da su oni na koje se računalo više nego na nju bili – suradnici Stasija. U Njemačkoj, to je autmatski značilo da ne mogu obavljati javne dužnosti (to se zove lustracija!).

Četiri godine kasnije (1998.), kada je Kohl poražen na izborima za Bundestag Merkel postaje glavna tajnica stranke, i udaje se za Joachima Sauera. Kohl je tada bio tek počasni predsjednik i kad je Schäuble zbog spomenutog skandala morao odsupiti s mjesta predsjednika CDU-a, ona je zasjela na njegovo mjesto. 2005. postaje kancelarka, i ovo joj je četvrti mandat. Bar dva previše, misle mnogi.

Pored spomenutog trenutka dolaska na vlast, postoje bar još četiri ključna trenutka u njenoj karijeri. Prvi je bio 2011., kad je nakon atomske nesreće u Fukushimi i pod pritiskom “Zelenih” odlučila odreći se jeftine i čiste atomske energije, pristavši da se njemački atomski reaktori ugase do 2022. Kad je zelenima svanulo da unatoč tome što formalno vodi “Zelenu” politiku Merkel zapravo gura elektrane na ugljen, koje su realno jedine mogle zamijeniti atomske, bilo je kasno za predomišljanje: Obnovljiva energija je ipak još jako daleko, a Njemačka neće postići ciljeve smanjenja Co2 planirane za 2020.

Drugi je kriza u Grčkoj, kad je njen ministar financija Wolfgang Schäuble – kojeg je prvo minirala s mjesta predsjednika stranke, a potom sklopila pakt s njim – pritisnuo Grke i natjerao ih na znatne rezove u zamjenu za reprogramiranje duga od 320 milijardi eura. Bila je to partija pokera s Tsiprasom u kojoj je pobijedila. Iako diljem mediterana prikazivana kao nacist u SS uniformi, to je nije previše diralo.

Kao ni to što je Kohl, nedugo pred smrt, rekao: “Uništila je moju Europu”.

“Mi to možemo”

No ono po ćemu će najviše biti zapamćena je rečenica “Wir schaffen das”, mi to možemo. Ako je tijekom krize eura bila bezdušna, u krizi imigranata pokazala je “veliko srce”; iako je od početka bilo više nego jasno i očito, pa i onima koji nemaju tajne službe i njihova izvješća, da je “migrantska kriza” teledirigirana, da su migranti dobro plaćeni da idu na posve određene lokacije, i usmjeravani preko kreditnih kartica s kojih su mogli podizati novac u određenim bankama i gradovima, kad bi ih se dokopali. Zato je svaki od njih unaprijed znao cilj svog puta: Prave izbjeglice bježe sa ženama i djecom, i bježe u prvu sigurnu zemlju, ne u Upsallu u Švedskoj deset tisuća kilometara daleko od svog doma u Afganistanu. Istovremeno, nitko ne bježi u Dubai, Saudijski Arabiju, pa ni prebogati Singapur, koji su im pod nosom – na udaru su samo kulturološki kršćanske zemlje.

Policija je počela zataškavati zločine gostiju Angele Merkel, krenula je medijska sotonizacija oporbe koja je tražila da se imigracija stavi pod kontrolu (“svi su oni Hitler”), laži i manipulacije su postale dio njemačke politike – baš kao i 1933., samo ovaj put u ime “antifašizma”. Na vrhu dototka imigranata, kad je on prešao milijun ljudi godišnje, ona je i dalje inzistirala na prihvatu.

Zašto?

Žrtvovanje Njemačke na stup multikulturalizma

Njemačka nema ljudi, Njemice nemaju djece, jedno je od objašnjenja, dosta plauzibilno, iako ostaje pitanje koja je korist od imigranata kojih je preko 80 posto na socijali, a gotovo svi će po stručnim procjenama tamo i ostati: Njemački još nekako i nauče, bilo kakve vještine potrebne za zapošljavanje međutim nikako.

No da bismo bili fer prema Angeli Merkel, ovdje valja reći da su u trenutku kad je ona pozvala imigrante u Njemačku oni već bili u EU, u Grčkoj i Italiji, a Tsipras je pri tom i pokušao reketariti Njemačku time da će na nju pustiti imigrante ako im ne oproste dugove. Turska je također ucjenjivala.

Tu se otkrila greška u arhitekturi EU: Bruxelles nema kontrolu nad vanjskim granicama, a postojale su snage koje žele još veću centralizaciju i još veće ovlasti birokrcije u Bruxellesu. Grci nisu bili u poziciji da stave žicu na granicu kao Mađari.

Merkel se pozvavši imigrante nadala se da će cijela EU slijediti njen primjer, ili da će ih bar moći prisiliti na to, s tim da će na rubnim dijelovima, u “Europi druge brzine”, drugorazrednim državama po EU nomenklaturi, biti “hot-spotovi”, odnosno logori. Ideja je vjerojatno bila da Njemačka sebi odabere perspektivne za radnu snagu iz tih logora, a ISIL-ovce i šljam ostavi Slavenima i Grcima, eventualno Talijanima i ostalim mediterancima, da se snalaze s njima kako god znaju.

Neugodne aluzije na prošlost

Nešto slično je radio jedan drugi njemački kancelar koji je vladao Njemačkom nekih 12 godina, samo godinu kraće nego što je do sad staža na čelu EU natukla Merkel.  U Reich su odvodili zdrave i sposobne za prisilni rad, a ostale ostavljali okupiranim državama da rade s njima što ih volja. Primjerice, poslije akcije njemačkih trupa na Kozari odveli su odrasle muškarce i pripadnike četničke vojske na rad sve do sjevera Norveške, dok su djecu ostavili Paveliću i ekipi da bi onda Pupovac i ostali danas mogli licemjerno govoriti o “jedinom logorom za djecu u Drugom svjetskom ratu”. Planovi su bili i ovaj put da se u Hrvatskoj organiziraju “Hot spotovi”, što smo izbjegli, ali ne i to da se zemlja puni imigrantima.

Merkel je svojevoljno srušila vladavinu prava u EU, srušivši Dublinski protokol, a danas pritišće Poljake zbog načina imenovanja sudaca Vrhovnog suda, ali to joj nije donijelo ništa dobrog. Nako sto dana vladavine bila je najpopularniji njemački kancelar ikad: Danas, nakon 13 godina, je najnepopularniji, i čak ni “velika koalicija” sa SPD-om, koji je također skupo platio tu koaliciju, joj nije dovoljna. Trebalo im je godinu dana da skupe tek tanku većinu, koju potresaju unutarnji sukobi, ali opstaju samo zato jer se nitko vlasti ne želi odreći.

No iako je Merkel nesporno velemajstor održavanja na vlasti, malo tko misli da će ostati kancelarka sve do 2021. Ironično, žena koja je sve ove godine od 2005., kad je zasjela na mjesto kancelarke kao prva žena u povijesti Njemačke, stavlja Europu na prvo mjesto, ostat će zapamćena kao ona koja joj je zadala udarce koji će možda biti fatalni. Na jugu Europe, gdje je pritisnula Grke i Španjolce mjerama štednje – nužnim, ali ne i dobro iskomuniciranim – EU kao ideja ima sve manje potpore, i danas je Grci uglavnom vide kao veliku Njemačku. Englezima je pak sve skupa dojadilo, pa su izašli, a ključan moment Brexita je bio strah od imigracije. Iako Britanija već ima nekoliko gradova iz kojih su bijelci u potpunosti iseljeni po kosovskom receptu preuzimanja natalitetom i otkupom nekretnina, a u Londonu su bijeli Englezi odavno već manjina.

Balkanska politika Merkel

No nisu samo imigranti u igri, tu je i Balkan:Najava povlačenja Angele Merkel imat će posljedice i na balkansku politiku, a posebno na lidere na čiji je uspon upravo ona utjecala. Jedan od njih je Aleksandar Vučić, drugi je – Andrej Plenković.

Naime, početak kraja Borisa Tadića dogodio se pred televizijskim kamerama, dok je pred srpskom i njemačkom zastavom u Predsjedništvu Srbije stajao pored Angele Merkel, 23. kolovoza 2011. Merkel je bila vidno ljuta – i nije to skrivala. “Taj događaj je izuzetno utjecao na ishod izbora”, priznao je kasnije u razgovoru za BBC tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić. Naime, on nije bio spreman rasformirati srpske institucije na sjeveru Kosova. Zamijenio ga je Tomislav Nikolić, čiji je politički proteže Aleksandar Vučić preuzeo komunikaciju s Berlinom i presudno utjecao da se potpiše “Briselski sporazum” s Kosovom.

Na sličan način, gradila je i rušila karijere brojnih lidera istoka i juga Evrope. Blokiravši ulazak Hrvatske u EU, na uštrb Rumunjske i Bugarke, znatno je utjecala i na razvoj političke situacije u Hrvatskoj. Da joj je Andrej Plenković posebno drag i blizak, i nije neka tajna.

Ona danas govori da misli da je pravo vrijeme za odlazak. No ona je jednostavno prisiljena otići. Iako se nada da će opstati na čelu Njemačke do 2021., to je sve manje vjerojatno. Najbolji epitaf njenoj vladavini ispisala je bivša muslimanka, Sabatina James, komentirajući presudu Europskog suda pravde po kom je zabranjeno reći da je seksualni odnos s devet-godišnjakinjom pedofilija, ako se to tiče proroka Muhameda, već je to govor mržnje.

“Zapadna civilizacija je dosegla svoj kraj. Vladaju nam barbari”, rekla je Sabatina James.

* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.