Izvješće o vjerskoj slobodi u svijetu organizacije Pomoć Crkvi u nevolji predstavljeno je u utorak, 13.prosinca u Europskom parlamentu u Strasbourgu, a predstavljanju je prisustvovala i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir, članica radne skupine Europske pučke stranke za međukulturalni i religijski dijalog.
U posljednje dvije godine situacija se drastično pogoršala te je primijećeno ozbiljno narušavanje vjerskih sloboda u više od polovice od ukupno 23 zemlje svijeta u kojima su vjerske slobode najugroženije.
U Afganistanu je tako na snazi zabrana konverzije s islama pod prijetnjom ozbiljnih kazni. U Bangladešu je u posljednjih osamnaest mjeseci bilo 48 vjerski motiviranih ubojstava te je porastao broj napada na kršćane, hinduiste i ostale vjerske manjine pri čemu se kler i obraćenici ubijaju, a ostali primaju prijetnje smrću. U Burmi je od 2011. godine uništeno 66 crkava, a nastavlja se i sustavni progon rohingya muslimana. U Kini je zakonom o obrani određeno koje vjere su dozvoljene, a više od dvije tisuće crkava i križeva je uništeno.
Više od tri tisuće kršćana nalazi se u eritrejskim zatvorima samo zato jer su kršćani, dok se u Indiji procjenjuje kako je sedam tisuća ljudi bilo podložno progonu od 2014. godine. Indijski premijer obećao je zaštiti vjerske manjine, no po tom pitanju još nije učinjeno ništa – u Indiji niču zakoni koji zabranjuju vjerska preobraćenja.
U Indoneziji je trenutno na snazi 147 zakona i mjera koje diskriminiraju vjerske manjine. U Sjevernoj Koreji kršćanstvo se smatra vanjskim interventom zapada, a šezdesetogodišnji je svećenik osuđen na doživotnu kaznu teškog rada. Saudijske vlasti u posljednje su dvije godine ukinule više od deset tisuća računa na društvenoj mreži Twitter. Saudijska Arabija jedina je bliskoistočna zemlja u kojoj ne postoji niti jedna crkva, „religijska policija“ provodi racije, a svećenici moraju putovati zemljom u najstrožoj tajnosti. U Somaliji službeno ne postoji nemuslimansko mjesto za molitvu, a u Sudanu su postrožene kazne za blasfemiju.
Dva i pol milijuna ljudi pobjeglo je iz svojih domova u Nigeriji pred nasiljima Boko Harama, 219 od 279 djevojčica otetih iz kršćanske škole u Chiboku još uvijek su nestale. Stravične zločine Islamske države nad kršćanima u Siriji i Iraku međunarodna je zajednica već proglasila genocidom.
Sirijski katolički svećenik vlč. Jacques Mourad otet je 21. svibnja 2015. godine od strane ISIS-a i zatočen u Raqqui gdje je držan 83 dana prije negoli je pobjegao. U predgovoru izvješća vlč. Mourad piše kako ga je osmog dana u zatvoru posjetio guverner Raqque i kazao mu neka svoje zatočeništvo promatra kao duhovnu obnovu. „Ove riječi na mene su imale velik utjecaj. Bio sam zapanjen kako mi Bog šalje poruku nade preko visoko rangiranog ISIS-ovog dužnosnika“, napisao je vlč. Mourad.
Islamski hiper-ekstremizam – tim riječima organizacija Pomoć Crkvi u nevolji eskalaciju nasilja koje provode ekstremne islamističke grupacije poput ISIS-a i Boko Harama. Zastupnica Petir je zabrinuta zbog nasilja i progona kršćana i drugih vjerskih zajednica koje ne prestaje, već iz dana u dan poprima sve veće razmjere. „Pravo na slobodu vjeroispovijesti jedno je od temeljnih ljudskih prava. Ono je istovremeno postalo najugroženije ljudsko pravo današnjice. Vjerski progoni su nedopustivi i moramo ih zaustaviti!“, kazala je Petir.
Istoga dana u Europskom parlamentu u Strasbourgu Nadia Murad i Lamija Aji Bašar primile su nagradu Sakharov. Murad i Aji Bašar pripadnice su zajednice jezida koje su vojnici ISIS-a, nakon što su ubili sve muškarce u njihovu selu, zajedno sa ostalim ženama i djecom oteli te prodavali u roblje i iskorištavali kao seksualne robinje.
„Nadia i Lamija su hrabre mlade žene koje su proživjele pakao i čija životna priča ne smije nikoga ostaviti ravnodušnim. One su živi svjedoci, ali i opomena. Europska unija mora osjećati odgovornost za njihovu i sudbine milijuna progonjenih zbog vjere koji su mučenici 21. stoljeća“, govori Petir podsjećajući da su silne rezolucije tek „mrtvo slovo na papiru“ dok konkretna akcija i dalje izostaje.
