Bivši novinar utjecajnog njemačkog ljevičarskog magazina Der Spiegel Claas Relotius, koji je godinama izmišljao reportaže, činjenice i intervjue, uglavnom o djeci iz Sirije i Iraka te Trumpovim biračima, sad je optužen i za pronevjeru novca koji je navodno bio namijenjen sirijskoj siročadi.
Relotius je navodno uzeo donacije čitatelja nakon objavljivanja članka “Kraljevska djeca”, koji je objavljen u srpnju 2016., na osobni bankovni račun. Prema turskom fotografu Eminu Özmenu, veći dio članka sadržavao je izmišljotine i laži.
Ahmed nije siroče, a njegova sestra je – izmišljena
Özmen je rekao da je Relotius pisao o sirijskom dječaku, izbjeglici u Turskoj, po imenu Ahmed koji je morao pokopati svoju majku i koji je imao sestru Alin koja je bila prisiljena na ropski rad u tvornici tekstila.
Problem s pričom je taj što je majka dječaka s fotografija, Ahmeda, živa i zdrava i radi u trgovini namještajem u Gaziantepu u Turskoj. Fotograf je rekao da dječak uopće nema sestru, koliko mu je poznato. Relotius je za ilustraciju priče priložio samo snimke dječaka, ne i njegove navodne sestre iz članka, Alin, no zanimljivo da to urednicima nije ispočetka bilo sumnjivo.
Relotius je nedavno pokrenuo kampanju prikupljanja novca za Ahmeda i Alin tvrdeći da je uspio dovesti djecu iz Turske u Donju Sasku gdje sada žive s obitelji; ali izgleda da je to samo još jedna izmišljotina osramoćenog novinara koji se sada suočava, pored otkaza, i s istragom javnog tužiteljstva. Usto, tužio ga je i bivši poslodavac.
Slučaj Claasa Relotiusa je uzdrmao njemačke mainstream medije koje dio čitatelja i politički protivnici već odavno zovu “lügenpresse” (lažljivi tisak).
Proimigrantski i anti-Trump stav
Jedna od Relotiusovih lažnih vijesti, koja je uključivala mali gradić Fergus Falls, izazvala je gnjev mnogih, uključujući američkog veleposlanika u Njemačkoj Richarda Grenella koji je komentirao: “Spiegel je doslovno izmišljao priče u kojima su Amerikanci rasisti i ksenofobi. Izmislili su događaje i detalje – a niti jedan urednik nije provjeravao priče.”
“Svaki pravi novinar bi trebao biti bijesan zbog toga … Spiegel nije odgovorio kako se dogodila ta prijevara. Jedan je izvjestitelj godinama objavljivao antiameričku propagandu bez urednika ili nekog tko bi provjerio činjenice?! Apsurdno je da se pretvaraju da je riječ samo o jednom novinaru ”, dodao je.
Der Spiegel je nedavno na naslovnici prikazao američkog predsjednika kao džihadista koji odrubljuje glavu kipu slobode.
Građani Fergus Fallsa, pak, kažu da je jedino što je ispravno navedeno o njihovom gradiću u reportaži Claasa Reolotiusa prosječna godišnja temperatura i – broj stanovnika, a sve ostalo je čista izmišljotina, pa bi se i tu Relotius mogao suočiti s tužbom za klevetu.
Dvoje stanovnika gradića Fergus Fallsa kojeg je Relotius oblatio, Michele Anderson i Jake Krohn, naveli su u vlastitom tekstu neke od njegovih izmišljotina koje su bile lako provjerive, ali se nikog nisu ticale.
Najzanimljivije su:
- Relotius je naveo kako je gradić usred guste i mračne šume koja izgleda kao da u njoj žive zmajevi, a na ulazu u grad stoji znak “Dobrodošli u Fergus Falls, dom prokleto dobrih ljudi”. Fergus Falls je usred prerije, u okolici jedva da postoji poneko drvo, što se može vidjeti i na Googleu. Šuma je izmišljena kao i znak, na kom piše samo “Dobrodošli u Fergus Falls”. Isto tako, izmišljene su table u mjestu i na ulazu u njega na kojima piše “Meksikanci, gubite se”.
- Gradonačelnik je 27-godišnji djevac, Andrew Bremseth, za kog Relotius kaže da nikad nije imao djevojku, da uvijek nosi 9 milimetarsku Berettu, i obožava francuske filozofe iz 18. stoljeća. Anderson i Krohn kažu da je od toga točno jedino ime gradonačelnika, koji ima djevojku, nema pištolj, i ne zanima ga 18. stoljeće.
- Prema Relotiusu, u kinu, dvije godine nakon premijere, još uvijek igra film “Američki snajperist”. Ta anegdota bi trebala poduprijeti Relotiusov narativ o gradiću koji strahuje od imigranata, u kom su svi opsjednuti oružjem. No Anderson i Krohn su nazvali gradsko kino i tamo im je odgovoreno da je Snajperist bio na programu mjesec dana, od 16. siječnja do 19. veljače 2015.
- Neil Becker, 57-godišnjak kojeg Relotius spominje u tekstu kao radnika u lokalnoj termoelektrani, i čija je fotografija objavljena u tekstu, se zapravo zove Doug Becker, radi za UPS, godinama je vodio fitness centar, i nema nikakve veze s termoelektranom koja, usput, nije u gradiću kako je opisano nego daleko izvan njega, s druge strane brda.
- Maria Rodriguez, koju Relotius opisuje kao imigranticu iz Meksika koja je vlasnica lokalnog restorana, a čiji sin Israel boluje od teške bolesti bubrega za čije liječenje nema novca zbog čega se namjerava vratiti u Meksiko, i kojeg zlostavljaju druga djeca u školi jer je Meksikanac, nije vlasnica restorana nego konobarica, sin joj se zove Pablo, ne boluje ni od čega, a Relotius nikad s njim nije razgovarao. Ne glasa za Trumpa jer nema pravo glasa, nije državljanka SAD, i ne pada joj na pamet vratiti se u Meksiko.
Od ostalog, u gradiću za Trumpa nije glasalo 70 nego 62 posto stanovnika, u gradskoj vijećnici nije preparirani vepar jer u Minnesoti nema veprova, mjesto nije 2,200 kilometara od New Yorka nego 1,888, osoba koja je rekla da tijekom lova puca na vukove je vjerojatno izmišljena jer su vukovi strogo zaštićena vrsta, i tako dalje. “Relotius oslikava naš gradić kao savršenog negativca, oko kojeg onda gradi priču o ruralnoj Americi”, kažu u Fergus Fallsu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa