Od danas na snagu stupa embargo na uvoz ruske sirove nafte

rusije
iStock

Danas na snagu stupa i embargo na uvoz ruske sirove nafte. To je jedna od najsnažnijih sankcija koje je Europska unija uvela od početka rata, a cilj joj je da smanji prihode od fosilnih goriva kojima Vladimir Putin financira svoju invaziju na Ukrajinu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Europska unija napokon pokušava zadati istinski bolan udarac Rusiji – meta su zalihe nafte. No EU mora paziti da time ne nanese štetu sama sebi, ali i krhkom globalnom gospodarstvu, piše Politico.

Ruski izvoz nafte nevjerojatno je važan za čitav svijet. Rusija je treći najveći proizvođač nafte na svijetu, nakon SAD-a i Saudijske Arabije, a drugi najveći izvoznik sirovine, nakon Saudijske Arabije. Prošle godine, čak oko polovice izvoza išlo je u Europu, piše Politico.

Rat nije promijenio mnogo po pitanju ruskog ubiranja profita od nafte. Ukupan izvoz nafte iz Rusije nije značajno pao od veljače ove godine. U listopadu je Rusija izvezla 7.7 milijuna barela nafte dnevno, kažu informacije Međunarodne energetske agencije (IEA), što je tek 400.000 barela dnevno manje u usporedbi s razinama izvoza prije rata. Moskva je od početka invazije na izvozu fosilnih goriva zaradila desetke milijardi dolara.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

SAD i njegovi europski saveznici upravo to žele promijeniti.

> Skandal s Rusima i ‘RS’ u hrvatskoj državnoj tvrtki: Oglasili se Milanović i Plenković
> Prosvjedi u Njemačkoj: AfD traži ukidanje sankcija Rusiji jer štete samo njemačkom gospodarstvu

Koji je plan?

Ranije ove godine, zemlje članice EU-a dogovorile su zabranu uvoza Putinove nafte preko mora. Zemlje G7, kao i Australija, također su zabranile uvoz sirove nafte. Zabrana dolazi u isto vrijeme kao i uvođenje ograničenja cijene na rusku naftu koja se izvozi u ostatak svijeta na 60 dolara, što bi u teoriji trebale provoditi zemlje članice G7 i EU-a. U veljači 2023. na snagu stupa novi embargo Europske unije – zabrana uvoza naftnih derivata kao što su benzin, dizel i mlazno gorivo.

Te tri mjere imaju različite potencijalne posljedice za Europu, Rusiju i globalnu cijenu nafte, a sve sa sobom nose značajne rizike za ionako nestabilnu gospodarsku i geopolitičku situaciju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što ovaj embargo znači?

Od ponedjeljka zemlje članice Europske unije neće moći uvoziti rusku sirovu naftu pomorskim putem. Iznimka je Bugarska, kojoj je zadan nešto duži rok za prilagodbu.

Iz Bruxellesa je rečeno da će oko 90 posto uvoza u EU biti pokriveno ovim embargom do kraja godine. Sirova nafta je nafta u svom izvornom obliku, prije nego se rafinira u proizvode koje koristimo u svakodnevnom životu.

Tijekom godine je ruski izvoz u EU dramatično pao, za čak 1.5 milijuna barela dnevno, a do listopada se pad popeo na 3.95 barela dnevno, kaže IEA. Većina izvoza prebacila se na Indiju i Kinu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Posljedice embarga su završetak ovog “preustroja” globalnog toka nafte, kaže Claudio Galimberti, viši podpredsjednik analize u tvrtki za energetsko istraživanje Rystad. “Postoji kapacitet za preusmjeravanje gotovo sve sirove nafte koja sada ide u Europu.”

Ako se to dogodi, posljedice zabrane na globalnu cijenu nafte bit će skromne, što znači da cijene goriva za europske potrošače neće odmah narasti. No vlade će svejedno na oku imati cijene nafte u narednom periodu.

U petak je referentna cijena sirove nafte iznosila 87 dolara po barelu – nešto manja od nedavnog rekorda iz lipnja, kada je iznosila 110 dolara. Potražnja u Kini niža je nego što bi mogla biti, zbog lockdowna izazvanih pandemijom, što snižava globalnu cijenu nafte.

Kamo će nafta ići?

“EU će uvoziti sirovu naftu iz drugih izvora,” rekla je Simone Tagliapietra, viša suradnica u think-tanku Breugel. “Rusija će vjerojatno pojačati izvoz u Kinu i Indiju, što će smanjiti potražnju za naftom s Bliskog istoka, zbog čega će Europa dobivati više nafte iz te regije i drugih zemalja. Tržišni uvjeti trebali bi ostati slični. Ne bismo trebali ništa primijetiti.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zabrana uvoza sirove nafte pomorskim putem u EU ne odnosi se na naftu koja u Europu iz Rusije dolazi naftovodima. To znači da će Mađarska, Češka i Slovačka nastaviti dobivati rusku naftu tim putem.

Njemačka i Poljska također dobivaju naftu naftovodima, no jednostrano su se obvezale da će prestati s uvozom do kraja godine. Zbog oslanjanja na upravo takav uvoz, Bugarskoj je odobrena iznimka na zabranu do kraja 2024.

Kako ograničenje cijena funkcionira?

U rujnu su zemlje članice G7 i EU-a najavile planove o ograničavanju cijene po kojoj se ruska nafta smije prodavati na globalnom tržištu. Taj plan na snagu stupa također u ponedjeljak, a provodit će ga zemlje G7.

To će činiti tako što će zabraniti svojim tvrtkama za osiguranje i prijevoz da rade s ruskim isporukama koje su prodane po cijeni višoj od ograničene. O konkretnom iznosu mnogo se razgovaralo, pogotovo unutar EU-a, a u petak je pao dogovor o ograničenju na 60 dolara po barelu. Taj iznos bit će podložan promjenama ovisno o promjenama na tržištu nafte.

Ipak, ograničenje od 60 dolara po barelu možda i neće u stvarnosti utjecati na moskovske prihode, bar zasad. Ruska nafta trenutačno je jeftinija na globalnom tržištu – prošli tjedan cijena je iznosila oko 52 dolara po barelu. Upravo zbog toga je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski mjeru nazvao “slabom.”

“Ograničenje cijene na 60 dolara po barelu neće nanijeti štetu Rusiji,” kaže Tagliapietra. “To nije optimalno iz geopolitičke perspektive, no moglo bi imati smisla ako to uvedemo najprije, a s vremenom pojačavamo pritisak snižavanjem dopuštene cijene.”

Brodovi koji nisu u vlasništvu zemalja EU-a, a koji prekrše ovo ograničenje, platit će dosta slabu kaznu: Operatorima iz EU-a 90 dana neće biti dozvoljeno osiguravati, financirati niti servisirati ih za transport ruske nafte. O penalima za europske prijevoznike odlučivat će nacionalni zakoni svake pojedine zemlje.

Koja je poanta?

Istina je da je cilj ograničenja bio smanjenje ruskog naftnog profita bez izazivanja velikih potresa na globalnom tržištu.

Bez ograničenja, sankcije EU-a ograničile bi sposobnost Rusije da preusmjeri izvoz u Indiju i Kinu, koje se oslanjaju na usluge prijevoza tankerima koje im omogućavaju osiguravatelji iz EU i Britanije.

Time bi se riskiralo nestajanje milijuna barela dnevno ruske nafte s globalnog tržišta, što bi bila “ekstremna stvar” za cijenu nafte, kaže Galimberti.

Ograničenje cijena do određene mjere postala je mjera za kontrolu inflacije čime se želi neutralizirati posljedica europskih sankcija, kao i srezati ruski profit od prodaje nafte.

Kako će Rusija reagirati?

Na to pitanje može odgovoriti samo jedan čovjek, a on nije poznat po opreznosti.

I dok će Rusija vjerojatno naći nove kupce za svoju sirovu naftu, nitko ne podcjenjuje rizik da bi Putin mogao burno reagirati.

U posljednjim tjednima, ruski ministri su više puta prijetili da će prestati prodavati naftu zemljama koje prihvaćaju ograničenje. Kako će ograničenje koje je više od trenutne tržišne cijene utjecatu na odgovor Moskve, ostaje za vidjeti. No Rusija je već nagomilala takozvanu flotu u sjeni starih tankera – i postavila temelje za osnivanje vlastitih pružatelja usluga pomorskog osiguranja – da bi tako zaobišla ograničenje, kaže Tatiana Mitrova iz Centra za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia.

Mitrova dodaje da bi Rusija mogla “smanjiti izvoz i proizvodnju” čime bi povisila globalne cijene nafte i nanijela štetu gospodarstvima svojih neprijatelja.

“Neki pretpostavljaju da bi Rusija trebala racionalno donositi gospodarske odluke… ali, iskreno, kada gledate što se sve događa u Rusiji, ne mogu to nazvati racionalnim ponašanjem. Gospodarski interesi mogu se žrtvovati u ime političkih i vojnih ciljeva,” kaže Mitrova.

Promatrat će se i reakcija drugih zemalja proizvođača nafte.

“OPEC razumije da bi se ovaj mehanizam mogao primijeniti i na druge zemlje, ako se pokaže uspješnim. Zemlje članice OPEC-a mogle bi i same postati meta,” govori Mitrova. “Nisu zadovoljni s ovim mehanizmom. Žele da propadne.”

Skupina OPEC+, koja uključuje Saudijsku Arabiju, druge velike proizvođače s Bliskog istoka, Afrike, Latinske Amerike i centralne Azije, kao i Rusiju, virtualno se sastala u nedjelju, gdje je zaključeno da zasad neće mijenjati politiku, izvijestio je Reutres.

Galimberti kaže da očekuje da će ključna skupina u OPEC-u, koju vodu Saudijska Arabija, zasad samo promatrati razvoj situacije.

“Previše je nesigurnosti. Ne znamo što se točno događa u Kini po pitanju silnih zatvaranja. Ne znamo koliko barela će Rusija izgubiti,” upozorava.

Što je s embargom na dizel?

Čak i ako svijet u sljedećih nekoliko tjedana ne pogode velike nestabilnosti na naftnom tržištu, sljedeće sankcije EU-a mogle bi donijeti značajan šok, kako za opskrbu Europe, tako i za globalne cijene.

Embargo EU-a na “rafinirane naftne derivate” iz Rusije, koji će stupiti na snagu 5. veljače sljedeće godine, najvažniji je,” kaže Galimberti, pogotovo što se tiče jednog proizvoda – dizela.

“Europa je ovisna o Rusiji po pitanju uvoza dizela: 60 posto dolazi iz Rusije. Nema jednostavnih alternativa,” kaže. “Usred zime moglo bi doći do nestašice dizela, koji se u Europi koristi svugdje, od automobila, do industrije i grijanja.”

Za razliku od sirove nafte, Kina i Indija neće “pojesti” ruski izvoz koji je dosad išao u Europu, dodaje Galimberti, budući da imaju vlastite sektore za rafiniranje.

“Oni uvijek preferiraju uvoz sirove nafte koju sami prerađuju. To je uvijek bila strategija Kine i Indije. Kakva god bila cijena, oni prerađuju sami.

Što će biti s ruskim dizelom?

Rusija bi mogla prodati nešto od rafiniranih proizvoda dosad namijenjenih Europi u sjevernu Afriku ili Tursku, ali u mnogo manjim količinama.

“To znači da će smanjiti vlastitu proizvodnju sirove nafte,” kaže Galimberti. “Sirova nafta mora se preraditi u naftne proizvode. Ako ne možete naći tržište za proizvode, ili ćete ih potrošiti sami ili skladištiti.”

No Rusija nema dovoljno kapaciteta za velika skladišta,” dodaje Galimberti.

“Ako s tržišta maknete oko 1 milijun barela dnevno, koliko mislimo da će Rusija izgubiti zbog zabrane izvoza proizvoda, to će biti dramatično. To je oko 1 posto čitavog tržišta. Ne zvuči mnogo, no naftni biznis temelji se na marginalnoj ekonomiji. Vrlo malo je potrebno da se promijeni ravnoteža i dođe do velikog rasta cijena, što očekujemo da će se dogoditi u veljači,” kaže.

U svom mjesečnom izvještaju iz studenoga, IEA također predviđa da bi ruska proizvodnja nafte mogla sljedeće godine pasti za 1.4 milijuna barela dnevno, što bi potencijalno moglo dovesti do rasta globalnih cijena. “Spektar nesigurnosti nikada nije bio ovako velik,” piše u izvješću agencije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Politico

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.