U južnoj Europi umirovljenici prisiljeni pomagati svojoj nezaposlenoj, odrasloj djeci

 Rekordna nezaposlenost u južnoj Europi primorala je relativno dobrostojeće umirovljenike da pomažu svojoj djeci da prežive, piše Reuters.

Angel Gomez i Maria Luisa Fernandez, primjerice, koji su otišli u mirovinu prije deset godina, zamišljali su da će svoje mirovine trošiti uglavnom na restorane, putovanja i igračke za unuke, no sada pomažu četvero svoje djece i njihovim obiteljima da prežive. Zajedno primaju 3600 eura mirovine, dok prosječni prihod španjolskih kućanstava iznosi oko 2050 eura.

“Nikada nisam mislio da ću morati izdvajati dio mirovine kako bih pomagao djeci”, rekao je 79-godišnji Gomez, koji je 35 godina radio kao službenik u Španjolskoj središnjoj banci. “Ponosim se time, ali se i pomalo brinem za njih (…) “Moja djeca nikada neće imati mirovinu poput moje.”

U većem dijelu južne Europe mirovine su najstabilniji prihod tijekom zadnjih pet godina gospodarske krize. U Španjolskoj, one su porasle 8,3 posto od 2008. do 2012., po vladinim statistikama. S druge strane, prihodi ljudi u dobi od 30 do 44 godine, najveće skupine među zaposlenima, pali su za 2,8 posto. Izdvajanja države za obrazovanje i zdravstvenu skrb smanjila su se isto tako za 8,1 odnosno 0,1 posto i nastavljaju padati, dok troškovi za mirovine rastu.

Nesigurnost je među mladima postala uobičajena čak i ako rade.

Gomezov sin David (40), učitelj klavira, boji se da će ostati bez posla kada njegova državna glazbena škola potkraj godine bude privatizirana. Njegova supruga Raquel (39), administrativna tajnica, mora skratiti svoje radno vrijeme jer njezin zaduženi poslodavac, španjolska građevinska tvrtka FCC, smanjuje troškove.

Umirovljenici čine 17 posto španjolskih kućanstava, no financiraju dvostruko više.

Starije generacije u Španjolskoj, Italiji i Grčkoj redovito se brinu za svoje unuke, a od djece se očekuje da prihvate stare roditelje u svoje domove. No ne mogu svi umirovljenici pomagati financijski a da i sami ne zapadnu u poteškoće.

Jedan umirovljenik, 68-godišnji Angel, izdržava tri kućanstva sa svojih 1600 eura mirovine koju je zaradio radeći 40 godina u njemačkim i španjolskim tvornicama automobila. Gotovo tisuću eura mjesečno izdvaja za otplatu dviju hipoteka koje su digli njegova kći i sin, koji ima dvije sveučilišne diplome, ali ne može pronaći posao.

“Postaje teško”, rekao je Angel, koji nije želio da se objavi njegovo puno ime kako njegovi prijatelji i poznanici ne bi saznali u kakvoj je situaciji. On i njegova supruga prisiljeni su štedjeti na hrani, kao u godinama nakon španjolskog građanskog rata 1930-ih. “Istopila se sva naša ušteđevina i ponovno jedemo kuniće s krumpirom”, rekao je.

U Italiji, mirovine su porasle 4,6 posto od 2008. do 2012., dok su se prihodi radnika s ugovorima na određeno vrijeme, što je najčešći oblik zapošljavanja, smanjili za isto toliko. Prošle godine 40 posto Talijana dobivalo je financijsku pomoć od svojih roditelja, po istraživanju udruženja poljoprivrednika Coldiretti.

U Španjolskoj, više od 25 posto radnika je nezaposleno, a stopa nezaposlenosti među mlađima od 25 koji nisu u sustavu obrazovanja je 55 posto. Razlika između relativno dobrostojećih umirovljenika i njihove djece i unuka stvorila je ovisnost koja bi mogla obilježiti one u dobi od 30 do 44 godine za cijeli život.

“Suočeni smo s generacijskom tempiranom bombom”, rekao je Alessandro Gentile, profesor sociologije na Sveučilištu Zaragoza.

Budući da mladi danas imaju veće izglede nego prije da budu nezaposleni ili podzaposleni, njihove mirovine bit će niže. To znači da na kraju neće moći pomagati svojoj djeci financijski. Obiteljska solidarnost tada će se slomiti, kaže Gentile.

Velike mirovinske sustave teško je promijeniti preko noći. Mnoge vlade pokušale su ih promijeniti prije deset godina, podignuvši dob za umirovljenje u skladu s duljim životnim vijekom. U Španjolskoj će se, primjerice, 2027. u mirovinu ići sa 67 godina prema 65 godina ove godine.

Također, u mnogim europskim državama ljudi više izdvajaju za mirovinu dok rade. No u većini slučajeva reforme neće u potpunosti stupiti na snagu prije 2030. ili kasnije. Umirovljenici su važan dio biračkog tijela, što objašnjava politički otpor bržim promjenama.

Grčka je jedina zemlja koja je poduzela drastične mjere. Zbog uvjeta međunarodnog programa pomoći morala je smanjiti mirovine za 30 posto od 2009. do 2013.

Gospodarska kriza također je potkopala reforme započete 1990-ih. S obzirom na to da je velik broj Europljana bez posla, nema dovoljno dobro plaćenih radnika da u dovoljnoj mjeri financiraju sustav.

“S ovako niskim stupnjem zaposlenosti i slabo plaćenim poslovima sustav nije održiv”, upozorava Jose Carlos Diez, profesor ekonomije na poslovnoj školi ICADE u Madridu.

Nezaposlenost u Španjolskoj iznosi 25,9 posto, a gotovo pet milijuna ljudi ili 30 posto zaposlenih ima ugovore na određeno vrijeme ili radi sa skraćenom satnicom i vrlo malo uplaćuju u državni mirovinski sustav.

Po podacima Eurostata, ljudi stariji od 65 činit će 31,6 posto španjolskog stanovništva 2050. (prema 17 posto danas), dok će se broj ljudi u dobi od 25 do 64 smanjiti na 34,8 posto sa sadašnjih 44,9 posto. To znači da će na svakog umirovljenika dolaziti 1,1 radnik, mnogo manje od sadašnjih 1,8.

Španjolski premijer Mariano Rajoy nastoji popuniti manjak u socijalnom sustavu, koji je prošle godine iznosio 11,8 milijarda eura. U zadnje dvije godine Madrid je financirao mirovinski sustav sa 16 milijardi eura iz posebnog fonda vrijednog 70 milijardi. No taj će novac ponestati do 2020. ako se ne provedu reforme.

Ekonomist Jose Antonio Herce napominje da će nakon višegodišnje štednje južnoeuropske vlade doći u kušnju da smanje poreze kako bi ljudima ostavile više novca. No on smatra da bi trebale više izdvajati za socijalne programe za aktivnu populaciju, primjerice obrazovanje kako bi pomogle nezaposlenima da pronađu novi i bolji plaćeni posao, što je jedino dugoročno rješenje.

Europska unija usvojila je u travnju 2013. program Jamstvo za mlade u sklopu kojeg sve osobe mlađe od 25 godina unutar četiri mjeseca od završetka školovanja ili gubitka zaposlenja moraju dobiti ponudu za posao, praksu, pripravništvo ili nastavak obrazovanja. Većinu sredstava za to osigurat će Europski socijalni fond, a uz to, u sklopu Inicijative za zapošljavanje mladih, predviđeno je šest milijardi eura ove i iduće godine za borbu protiv nezaposlenosti među mladima u najteže pogođenim područjima.

Međunarodna organizacija rada (ILO) procjenjuje, međutim, da bi za program Jamstvo za mlade na europskoj razini, da bi bio doista učinkovit, trebalo izdvojiti 21 milijardu eura.

Europska zaklada za poboljšanje uvjeta života i rada procjenjuje s druge strane da će pomaganje 7,5 milijuna mladih u dobi od 15 do 24 godine koji su bez posla i ne školuju se i gubitak njihove produktivnosti stajati EU 150 milijardi eura na godinu, prenosi EurActiv.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Agencije
Photo: Brettesember.com

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.