BBC News je na svom Facebook profilu objavio video u kojem promovira tzv. “rodno neutralni odgoj i obrazovanje” – prema kojemu bi se prema muškoj i ženskoj djeci u obiteljima, vrtićima, školama, domovima trebalo odnositi potpuno neovisno o njihovom spolu – a isto takvo obrazovanje promovira i Istanbulska konvencija!
BBC u videu donosi “eksperiment” koji je trebao odgovoriti na pitanje “stvaramo li nesvjesno rodne stereotipe kod djece kada je u pitanju izbor igračaka?”, promovirajući tzv. “rodno neutralan” odgoj i obrazovanje.
U eksperimentu je sudjelovalo dvoje djece – dječak i djevojčica. Dječaka su odjenuli kao djevojčicu, a djevojčicu kao dječaka te im nadjenuli imena za suprotan spol. Nakon toga je nekoliko odraslih ljudi izmjenično ušlo s djecom u prostoriju kako bi ih zabavili igračkama te su, kako je prikazano u videu, dječaku odjevenom u djevojčicu nudili ženske igračke, a djevojčici odjevenoj u dječaka muške igračke jer nisu znali da su djeca zapravo suprotnog spola.
Iznuđeni i zapravo nametnuti zaključak provoditelja “eksperimenta”, a posljedično tome i sudionika, jest taj da odrasli – dajući djeci igračke za dječake ili djevojčice – nesvjesno stvaraju “rodne stereotipe” kod djece od malih nogu o tome kako se treba ponašati kao dječak ili djevojčica i s kojim se igračkama igrati. Međutim, ako ne isključimo mozak čim trominutni video-eksperiment završi, vrlo lako možemo shvatiti kako ovaj zaključak i pojmovlje “rodni stereotip” i “rodno neutralno” čine sami po sebi jedan (znanstveni) nonsens.
Pojam stereotip zapravo nema jasno artikulirano značenje u znanosti, ali ga zato rodni ideolozi obilno koriste i lijepe etiketu “stereotipa” na ono što ne odgovara njihovoj ideologiji kako bi to diskreditirali, primjerice da se davanjem autića dječaku ili lutke djevojčici stvaraju stereotipi o tome s kojim se igračkama muška i ženska djeca trebaju igrati. Pojam stereotip se najčešće koristi u socijalnoj psihologiji i odnosi se na predodžbe, mišljenja i stavove koje su ljudi stvorili o pojedinim pojavama, pripisujući im određene karakteristike. Stereotipi mogu ili ne moraju biti istiniti i mogu biti negativni ili pozitivni. Primjerice, u Hrvatskoj postoji negativan stereotip o političarima – da rade samo za sebe i svoje interese. Stereotip, je dakle predodžba koja, iako možda istinita u nekim slučajevima, ne odgovara nužno stvarnim karakteristikama određene skupine ili njezinih članova.
S druge strane, pojam koji je itekako prisutan u znanosti, dokaziv i provjerljiv jest prototip. Prototip kao pojam zapravo predstavlja skup svojstava određene kategorije. Na primjer, kategorije muškarac i žena sadrže određena svojstva, od kojih su neka nužna za svaku jedinku te kategorije (svakog muškarca i ženu) – tzv. sržna svojstva, dok od ostalih uobičajenih svojstava neke jedinke imaju neka svojstva, a druga ih nemaju. Sržno, nužno svojstvo za muškarce i žene je da je muškarac osoba muškog spola, a žena osoba ženskog spola.
Stereotip je, dakle, konstrukt koji je “neopipljiv” i kojim znanost teško može rukovati. Iz tog razloga je posve neznanstveno pripisivati bilo kojoj pojavi – poput ženskosti i muškosti – etiketu stereotipa.
Iskorištavanjem djece i mladih “rodna ideologija” nastoji kroz tzv. “rodno neutralno” obrazovanje stvoriti generacije koje neće imati jasnu sliku i pojam o tome da je muškarac osoba muškog spola, a žena osoba ženskog spola. Cilj takvog preodgoja djece i mladih je jasan – razaranje društvenih vrijednosti utemeljenih na spolnom određenju čovjeka i komplementarnosti muškarca i žene (brak, obitelj, majčinstvo, očinstvo…).
Istanbulska konvencija, koju Hrvatskoj želi nametnuti premijer Plenković, traži upravo uvođenje rodne ideologije u obrazovanje! U čl. 14 Istanbulska konvencija traži da države koje su je ratificirale poduzmu “kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su (…) nestereotipne rodne uloge (…) prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja”. U članku 12. Konvencije se borba protiv “stereotipnih rodnih uloga” proširuje na cijelo društvo, kulturu i ponašanje ljudi: “Stranke će poduzeti potrebne mjere za promicanje promjena u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja žena i muškaraca s ciljem iskorjenjivanja predrasuda, običaja, tradicija i svih drugih postupanja u praksi koja se temelje na ideji manje vrijednosti žena ili na stereotipnim ulogama žena i muškaraca.”
Dakle, upravo je “rodno neutralno” obrazovanje djece i mladih jedna od glavnih posljedica provedbe Istanbulske konvencije kojom se “rodna ideologija” nameće državama koje su je ratificirale. Da to nije obična pretpostavka svjedoče i izvješća država stranaka o provedbi Konvencije tijelu koje nadzire provedbu Konvencije – GREVIO. U izvješću Republike Austrije tako se navode mjere i metode donesene u svrhu “rodno neutralnog” obrazovanja, primjerice dokument grada Beča za osnovno obrazovanje i odgajatelje: Standardi za osiguranje kvalitete nastavnog plana i programa u rodno osjetljivom obrazovanju – djecu od malih nogu uči tzv. “rodnoj neutralnosti” te odvojenosti društvenog aspekta osobe od spolnog identiteta. Primjerice, nastoji se ukloniti sve ono što “rodna teorija” etiketira kao “stereotip” – da se dječaci igraju s autićima, a djevojčice s lutkama, da je plava boja za dječake, a ružičasta za djevojčice, ili da se dječacima govori da su “snažni”, a djevojčicama da su “nježne” – pogrešno smatrajući da to dovodi do diskriminatornog i agresivnog ponašanja.
Kao bitna poruka koju bi djeci takvim odgojem trebalo prenijeti može se izdvojiti to kako “tipično” muško i “tipično” žensko ponašanje nije nešto njima svojstveno i nešto što proizlazi iz njihovog spolnog identiteta, već nešto što im je, kao inače “rodno neutralnim” bićima, nametnuto kao stereotip izvana: kroz obitelj, društvo, vjeru, običaje i sl.
Nedopustivo je da se jedna ideologija opasna po čovjeka i društvo nameće ovako važnim međunarodnim dokumentom pod krinkom zaštite žena od nasilja. Nedopustivo je i da premijer Plenković, koji je prije parlamentarnih izbora naglasio kako se protivi nametanju “bilo kakve, pa i rodne ideologije” traži ratifikaciju ove sporne i “rodnom ideologijom” kontaminirane Konvencije. Na taj način, premijer Plenković slijedi politiku Zorana Milanovića, umjesto da odustane od ratifikacije Konvencije i povuče potpis koji je na nju, kao predstavnik Republike Hrvatske, stavio upravo Milanović.
