(VIDEO) Goran Andrijanić iz Poljske: ‘Nakon zabrane pobačaja bolesne djece, ljevica ometa mise i napada crkve’

Foto: Twitter

U trenutku dok ovo pišem, diljem Poljske u crkve ulaze feminističke aktivistkinje i ometaju euharistijsko slavlje. Crkve su išarane proabortivnim parolama, kipovi ispred svetišta oblijepljeni proabortivnim plakatima…

> Ustavni sud u Poljskoj: Pobačaj bolesnog djeteta nije u skladu s Ustavom!

Večeras će se u Varšavi, vjerojatno, okupiti opet par tisuća ljudi i krenuti kroz grad do kuće predsjednika konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS) Jarosława Kaczyńskog. Ondje, u varšavskoj četvrti Żoliborz, stat će i ponovno, treću večer zaredom, izvikivati svoje “parole”: “Odj…” i “J… PiS”.

Okupljanja će se ponoviti i u drugim većim poljskim gradovima. Vjerojatno će “mirni prosvjednici”, kako eufemistički sebe opisuju, krenuti do biskupskih dvora i ondje ispred prozora i policijskih kordona koji čuvaju biskupe, izvikivati svoje psovke. Moglo bi se to dogoditi i u Krakovu, ispod čuvenog “papinskog prozora” na kojemu je sv. Ivan Pavao II. pozdravljao vjernike svaki put kada bi noćio u svojoj nekadašnjoj metropoliji. Večeras će umjesto vjernika koji dižu pogled nade prema prozoru, ondje stajati feministkinje i aktivisti za “ljudska prava” te skandirati vulgarizme.

Sve ovo događa se nakon odluke poljskog Ustavnog suda koji je u četvrtak presudio da eugenički pobačaj, dopušten u Poljskoj od 1993., nije u skladu s člankom 38. Ustava koji govori o zaštiti prava na život. Tako je u “ropotarnicu povijesti”, da upotrijebimo prikladan izraz, poslana zakonska odredba koja je svake godine u Poljskoj ubijala oko 1000 nerođene djece, među njima najviše one s Downom. Nadajmo se kako se više nikada neće vratiti.

Zakonska odredba govorila je o dopuštanju pobačaja u slučaju teške malformacije ploda. U stvarnosti, bila je korištena u puno širem, permisivnijem značenju. Za ubijanje djece kod kojih je postojala čak i samo sumnja na bolest, za ubijanje djece s Downom i slično.

Nakon desetljeća borbe, ta iznimka od zabrane abortusa je srušena. Naravno, nije se dogodilo preko noći da su pravni stručnjaci odjednom shvatili kako ta odredba nije u skladu s Ustavom. Ono što se dogodilo jest odgovarajući politički i društveni kontekst koji je pomogao da se odluka donese. Iako, dugo se čekalo na taj kontekst, a istinu govoreći – i sada je čudo da se ta odluka dogodila. A donesena je nakon zahtjeva za preispitivanjem ustavnosti koji je pred Sudom podnio paralamentarni zastupnik PiS-a Bartłomej Wróblewski, nekoliko njegovih kolega iz stranke, kao i iz drugih parlamentarnih stranaka.

Zasjedanje Ustavnog suda o tom pitanju bilo je odlagano nekoliko puta. Sada je konačno održano i – eugenički pobačaj je ukinut.

Ono što se sada događa jako je dobro opisao, prije svega u duhovnom smislu, karikaturist Cezary Krysztopa. Na njegovoj karikaturi Sotona leži na leđima, trese rukama i nogama poput bijesnog djeteta i izvikuje vulgarizme koje ovih dana izvikuju feministkinje. Karikaturist nije pretjerao. Odluka Ustavnog suda izazvala je potpuni bijes, primitivnu agresivnost i najgore emocije “progresivističkih” snaga u Poljskoj. Situacija je teška, pojačana i psihozom zbog sve većeg broja zaraženih koronavirusom (koji će nakon ovih prosvjeda zasigurno još porasti) i teško je predvidjeti kako će se dalje razvijati.

Tu više nema argumenata, nitko ih s druge strane niti ne želi slušati. Jedino što se događa jest bijes, Koliko je situacija izmakla nadzoru pokazuje činjenica kako su danas među onima koji su ulazili u Crkve s proabortivnim transparentima bili i oporbeni političari. Riječ je, inače, o činu zlonamjernog ometanja vjerskog obreda koji je u Poljskoj kažnjiv.

Osim tog očekivanog izljeva bijesa od strane feministkinja (pri čemu su ulasci u crkve ipak nova točka u poznatom repertoaru), simptomatična je i reakcija određenih “konzervativnih” krugova u Poljskoj. Naime, dosta njih je ovu odluku ili otvoreno kritiziralo, ili, u lakšem slučaju, izražavalo skepsu prema njoj. Tvrdi se kako je “abortivni kompromis” trebao biti sačuvan, kako je njegova promjena došla u loše vrijeme, kako će ovo izazvati oštru reakciju i za desetak godina čeka nas “nova Irska u Poljskoj”, kako žene “ne možemo prisiljavati na herojstvo”.

Ovo nije mjesto za odgovaranje na te argumente, iako svaki od njih ima jasan i precizan odgovor. Želim ukazati na nešto drugo. Ti argumenti, naime, dokazuju kako su u jezik nas katolika i naših intelektualaca, već odavno, i to neprimijećeno, ušli terminologija i mentalitet koji s kršćanstvom ili imaju malo zajedničkoga ili nemaju ništa. Moglo se puno toga ovih dana čuti u Poljskoj. Raznoraznih “socioloških”, “politoloških”, “socijalno-psiholoških argumenata” s konzervativne strane, a protiv ove odluke Ustavnog suda. Malo je tko, međutim, govorio o načelu svetosti i nepovredivosti ljudskog života. Onom istom načelu koje je sv. Ivan Pavao II. stavio u središte svoje antropologije.

Kada se ima u vidu ta mlakost konzervativnih intelektualaca, kao i činjenica da dobar dio PiS-a ove događaje doživljava kao nepotrebno ometanje u vlasti, zapravo se ponavlja onaj zaključak koji sam naveo ranije – ukidanje eugeničkog pobačaja u Poljskoj ravno je čudu.

Pišem ove redove kako bih potaknuo sve nas katolike i ljude dobre volje u Hrvatskoj na pomoć Poljskoj i Poljacima koji ovih dana staju u zaštiti načela svetosti života. Prije svega molitvom, a potom i na druge načine. Ta borba jest i naša borba. Odluka o ukidanju eugeničkog pobačaja u Poljskoj je vjerojatno najvažniji događaj u pro-life pokretu zadnjih nekoliko desetljeća. Rasplet toga događaja odredit će toliko toga kada je u pitanju zaštita nerođenih. Sasvim je moguće da taj događaj bude, ako ne prekretnicom, a onda barem važnim poticajem koji će zaustaviti rast civilizacije smrti kojemu svaki dan u Europi svjedočimo.

Zvuči naivno? Ne, uopće ne mora tako biti. Poljska ponovno, kao i osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je iz nje krenula “iskra” koja je srušila komunizam, postaje nekom vrstom predvodnice svih onih koji žele pravedno i slobodno društvo.

A kao što svi dobro znamo, takvoga društva nema bez pravde i bez slobode za one najslabije među nama.

* Goran Andrijanić, Udruga Triju mora, diplomirao je novinarstvo na FPZG i pisao u nizu hrvatskih i poljskih medija. Bio je glavni urednik Bitno.net, izvršni urednik tjednika Fokus i novinar u Jutarnjem listu. Sada piše za poljski portal Wpolityce.pl i tjednik Sieci. Piše o religiji, politici i popularnoj kulturi. Oženjen, otac troje djece – Antonine, Jana Josipa i Ruže Hanne.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr