Najjednostavnije, Velika Britanija je bila strateški i politički mozak EU i zapravo je vrlo vješto svoje političke projekte usađivala u europske politike. Bilo je tako u trgovinsko-gospodarskom segmentu. A ono što bi se eventualno moglo nazvati vanjskom politikom EU-a, po čemu je eventualno EU mogao biti prepoznat kao politički entitet, bila je zapravo britanska vanjska politika, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Hrvatska je tu britansku političku dominaciju u EU-u dosta neugodno spoznavala i kroz mirovne pregovore devedesetih godina prošlog stoljeća, poslije toga kroz odnose sa Haaškim sudom, a kasnije kroz svoje pristupne pregovore, jer je upravo Velika Britanija bila tvorac zapadnobalkanskog koncepta i najveći oponent samostalnog hrvatskog ulaska u EU.
Pišući o očekivanjima od Brexita, nekadašnja ministrica za Brexit i aktualna konzervativna zastupnica u britanskom parlamentu Suella Braverman u autorskom članku za portal Politico ovih dana u prvi plan stavlja – obnovu demokratske odgovornosti, a potom nacionalnu obnovu i resetiranje trgovinskih i imigrantskih ugovora u skladu s vlastitim potrebama. Kao gorljiva pobornica Brexita, Braverman je smatrala da izlazak iz EU-a vraća Veliku Britaniju njezinim demokratskim korijenima, koji počivaju na “vjeri u prava pojedinca, vladavinu zakona i skeptičnost prema prevelikoj regulaciji“, da će Velika Britanija sama bolje znati urediti svoje trgovinske odnose s drugim državama od prereguliranog sustava EU-a, da će sama znati urediti svoju imigrantsku politiku u skladu s ciljevima vlastitog prosperiteta.
Koliko je Braverman u pravu, potvrđuje slika s druge strane La Manchea, u susjednom EU-u. Ondje, ili ako želite ovdje, potiče se praksa nemišljenja, klanjanja totemima i filozofija stada koje slijedi pravila što su ih osmislili neinventivni birokrati, ispunjavajući svoju radnu normu.
Dok Braverman, koja i sama potječe iz imigrantske obitelji, govori da imigrantska politika Velike Britanije treba biti u službi britanskog prosperiteta, hrvatski ministar Božinović u Bruxellessu ima nemoguću misiju – objasniti zelenim zastupnicima u EP-u zašto treba čuvati državne granice i sprječavati ilegalne prelaske. Dok Velika Britanija nakon Brexita traži racionalne odgovore na ključne izazove, globalistički EU ključnog je protivnika pronašla – u klimi. Pa se kao prioritet s najviših adresa, uključujući i kancelarku Merkel, nameće – borba protiv klimatskih promjena.
Dok Velika Britanija ponovno afirmira misleće ljude u politici, EU izmišlja toteme kojima se trebamo klanjati: danas u bitkama protiv klime i klimatskih promjena, sutra možda u bitkama protiv plavog neba. Ne znam tko će to biti sutra, ali danas je naš totem-vodilja klimatska aktivistica Greta Thunberg, ili kako se sama predstavlja – 17-godišnja aktivistica zaštite okoliša s Aspergerom. Eto baš žurim da ne propustim njezinu paralelnu press-konferenciju iz Kampale, Nairobija, Johannesburga i Stockholma za spas klime i planeta. I pitam se što bi bilo da se Greta aktivirala prije ledenog doba?
Hrvatska nije Velika Britanija i nikakav Hrexit ne bi bio ni poželjna ni racionalna opcija. Ali politički bi racionalno bilo više gledati prema Višegradskoj skupini, nego prema Greti. Da ne završimo kao dinosaurusi.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.
*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
