Talijanska je vlada predložila novi zakon kojim se zabranjuje sintetska hrana, odnosno hrana koja se proizvodi u laboratoriju. Tako je objavljen rat ribama iz epruvete, mlijeku i siru iz Petrijeve zdjelice, mesu dobivenu uzgojem staničnih kultura… Predložene kazne za podvalu sintetske hrane na talijanskom tržištu iznose i do 60 tisuća eura. Francesco Lollobrigida, talijanski ministar poljoprivrede, tumači zakon: »Laboratorijski proizvodi ne jamče sigurnost, blagostanje, niti štite našu kulturu i tradiciju.«, piše Valerije Vrček za Glas Koncila.
Zaštita talijanske kuhinje
Najveća talijanska udruga poljoprivrednika »Coldiretti« podupire zabranu umjetne hrane smatrajući je zaštitom od nasrtaja multinacionalnih kompanija. Ettore Prandini, predsjednik udruge, tvrdi: »Italija je europska perjanica u kvaliteti i sigurnosti hrane i dužna je predvoditi prehrambene politike kojima se štite potrošači i gospodarstvo. Mladi poljoprivrednici koji su odabrali izgraditi budućnost na selu bit će prve žrtve širenja sintetske hrane, laboratorijskih proizvoda koji su smišljeni da zamijene domaću hranu proizvedenu u prirodi.«
Molekulska gastronomija
Talijanska se vlada, pod vodstvom premijerke Georgije Meloni, hvali potporom pola milijuna potpisnika koji traže zaštitu talijanske kuhinje, uz parole: »Ne sintetskoj hrani«, »Bolje odojak nego hrana iz retorte«, »Obranimo mediteransku hranu«, »Ne oligarsima umjetne hrane«… Čini se da je otpor nove talijanske vlade prema ponudi molekulske gastronomije nastavak obračuna s prehrambenim inženjerstvom koje kukcima pokušava poniziti europske tradicije.
Italija i Mađarska predvode u prigovorima protiv insektizacije europske kuhinje. Orazio Schillaci, talijanski ministar zdravstva, najavio je zakone kojima će se regulirati jestivi kukci na Apeninskom poluotoku: »Uvodimo obvezno označivanje proizvoda koji sadrže kukce i uvodimo zabranu dodavanja brašna od kukaca u tipičnu mediteransku hranu, poput pizza i pašta.«
Italija protiv inovacija
Međutim, nisu svi oduševljeni talijanskim ratom protiv kukaca i sintetskih šnicla na tanjuru. Mnogi smatraju da je talijanski pokušaj zabrane sintetske hrane antiekološki, da se protivi inovacijama i slobodi izbora potrošača. U Europskom institutu dobre hrane (GFI Europe) smatraju da »talijanski zakon sprječava razvoj nadolazeće industrije održive hrane, zaustavlja napredak znanosti, otežava pokušaje da se očuva klima i planet te ograničava sloboda izbora«. U koaliciji tvrtki pod nazivom »Celularna poljoprivreda Europe« talijanski pokušaj smatraju nepotrebnim: »Zabrana će sintetske hrane smanjiti priliku za Italiju i Europu da predvode prehrambene inovacije i oslabit će prehrambenu otpornost Europe pred izazovima krhkih lanaca opskrbe.«
Hrana je kultura
Talijanski pokušaj zaštite vlastitih specijaliteta, kulinarskoga imidža, gastronomske estetike i tradicijskih vrijednosti, čini se, ugrožava zelene agende kojima se smanjuje emisija ugljičnoga dioksida, rješava problem gladi u svijetu i sprječava žrtvovanje životinja. Mišićno tkivo proizvedeno iz staničnih kultura, sirevi proizvedeni preciznim fermentacijama i proteinske bombe iz kukaca nova su ponuda na meniju Europljana. Talijanska ili francuska kuhinja postaje, eto, simbol agresije, neodrživosti i neukusa. Ili, kako to opisuje Riccardo Magi, glavni tajnik lijevo orijentirane stranke »Piú Europa«: »Vlada je počinila još jedan zločin. Bezobzirnom prohibicijom sintetske hrane zabranjuje tehnologiju koja omogućuje manje onečišćenja i manje ubijanja.«
Talijanska priča o sukobu beskrvnoga mesa i lazanja još jednom potvrđuje da je hrana uvijek začinjena kulturom, politikom i ideologijom. Zbog obvezne recepcije progresivnih, otvorenih i inkluzivnih pokreta, dio Europe odriče se talijanskoga stila, bakinih recepata, lova i kolinja.
O autoru
* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
