Dr. Ante Starčević

Dr. ANTE STARČEVIĆ 130 obljetnica smrti

Hrvatski političar i književnik rođen 23. svibnja 1823. u mjestu Žitnik kod Gospića.
Pored političkih aktivnosti bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, drama i političkom satirom (Pisma magjarolacah).
Danas se često naziva „Ocem domovine“.

U jesen 1845. završava gimnaziju u Zagrebu te odlazi u sjemenište u Senj, a od tamo u Peštu na studij teologije. Filozofiju doktorira u Pešti 1848. Tada odlučuje ne posvetiti se svečeničkom pozivu već borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku. Nakon neuspjelog pokušaja dobiti mjesto predavača na Zagrebačkom Sveučilištu radi u odvjetničkom uredu odvjetnika Šrama sve do 1861. Te je godine izabran za velikog bilježnika Riječke županije, ali je 1862. suspendiran i kao protivnik režima osuđen na mjesec dana zatvora. Iste godine izabran je u Hrvatski sabor kao predstavnik Rijeke. Za zastupnika u Hrvatskom saboru biti će biran ponovo 1865., 1871., i od 1878. do kraja života.

U Hrvatskom saboru je bio najgorljiviji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom. Gradeći tako temelje za osnivanje Stranke prava koju je osnovao s Eugenom Kvaternikom.

Od prvih svojih svojih zapisa iz 1861. pa do zadnjeg svog govora Starčević je punih 30 godina neumorno dokazivao kako je glavna i najpreča stvar osloboditi se austrijskog sužanjstva i da za hrvatski narod nema života ni sretnije budućnosti “dok bude pod Austriom-Madjarijom”.

Zbog svog političkog djelovanja utamničen je 1863.

Nakon izlaska iz zatvora ponovno se zapošljava u Šramovu uredu do listopada 1871. Nakon Kvaternikovog ustanka u Rakovici ponovno je utamničen, a Stranka Prava raspuštena.

Sedam godina kasnije (1878.) nanovo je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, čijim je zastupnikom bio sve do svoje smrti.

U duhu hrvatskoga državnog prava, a u korespondenciji s modernim načelima samoodređenja naroda, Starčević je stvorio državno-pravni program ujedinjenja hrvatskih zemalja i stvaranja samostalne i nezavisne hrvatske države. Samo u samostalnoj državi hrvatski će narod prema Starčevićevu mišljenju moći slobodno razvijati svoje materijalne i duhovne snage.

„… Dok narod hoće da bude narodom, dotle će narod biti za svoju samostalnost i neodvisnost. Ovo je uvjet njegova obstanka.

Samo onda, kada se ovaj obstanak osigura, može nastati temeljito pitanje o rješavanju državnih struka narodna života“.
Država za Starčevića nije sama sebi svrha, nego je ona dužna „štititi i braniti osobnu slobodu državljana, koja je uvjet za sve ostale slobode, koja je temelj za sve radinosti i sav ljudski život čovjeka“.

„Države grade i razgradjuju ljudi, a ljude vodi sloboda, blagostanje – sreća. Gdje ne ima ove, ni državi ne ima opstanka, pa bila kako mu drago stara i priznana. A državu utemeljiti, ili držati na nesreći državljana, još nikome nije pošlo za rukom, ter ako se nekoje vrieme što takova pričinja, prvom zgodom nestaje obsjene i s njom države“.

„Onaj, koji hoće stajati na čelu naroda“ – ističe Starčević – „mora imati nagnuće naroda, a to mora zavrijediti time, da se pokaže narodu kao čovjek nepokvarene ćudi, opsežna i uznosita duha, čista odvažna srca, koji zaboravlja na svoje vlastito biće, dočim u samoj sreći naroda nalazi i svoju sreću. Koji iskreno i duboko ćuti boli i trpljenje naroda, kome je srce zauzeto jedino za istinu i pravdu. Koji se neustrašivo bori za dobro i slobodu naroda, koga od svete težnja njegove ne odvrati ni laskanje, ni obećanje, ni preziranje, ni muke, ni ista smrt. Samo takav čovjek kadar je uznesti čuvstvo i duh naroda svoga. A kad predobi srce i uznese misao naroda, paziti mora, da mu podijeli pravac nepokvarenosti. Ovakve muževe naziva historija velikim“.

Preminuo je 28. veljače 1896. u Zagrebu.

Pokopan je, prema vlastitoj želji, u zagrebačkim Šestinama, a spomenik je izradio Ivan Rendić.

BOG i HRVATI
Pročitano u protokolu ispred groba dr. Ante Starčevića