Homoseksualci nisu mogli služiti u OS SFRJ: JNA, JRM, JRZ i PZO.
Ako bi se odkrilo da je tko homoseksualac, odmah bi ga se udaljilo iz postrojbe i odpuštalo iz oružanih snaga.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U JNA sam kao ročnik silom zakona otišao u jesen 1990. Već u prvom ili drugom tjednu zapovjednik (kapetan = hrv. nadporučnik) naše satnije za izobrazbu (u JNA: čete za obuku) to nam je, postrojenima, rekao sljedećim riečima: “Drugovi, tko nije za pušku, nije ni za ženu.”
Slovenci i Hrvati nisu imali običaj pogrdno koga nazivati “ped . . . om”, ali svi ročnici iz ostalih republika voljeli su svakodnevno rabiti baš tu (tada) pogrdu – u svim mogućim variantama, posebno augmentative. Bio je to tipični jugoslavenski primitivizam.
Ročnik za koga bi se spoznalo da je homoseksualac, jamačno bi pretrpio strahovite batine s težkim ozljedama.
Cca. 25 godina poslije, na jednoj od hrvatskih “parada ponosa” vidjelo se da neki sudionici nose znamenja SFRJ i JNA.
Eh, TO se zove perverzija!
Da se hrvatski homoseksualci “pale” na JNA i Jugoslaviju!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Vojni rok?
Ili neka mladi momci idu u ozbiljnu vojsku na ozbiljno vrieme ili neka ih se pusti na miru.
