Komentar čitatelja
Marinko Jurasić: ‘Hrvatska je simbolično pokazala srednji prst Bernardićevu novom početku s Titom’
Mijo Sesar – 07.07.2020.
Stalno slušam o nekakvim vrijednostima koje propagiraju političke stranke/partije, pa se pitam kojemu svjetonazoru uopće ja pripadam? Očito ne pripadam nikakvom komunističkom svjetonazoru kojega baštine partije poput sdp ili hdz, zatim antifa pokret uopće, pa krenimo redom. Socijaldemokrati za sebe vole reći kako su upravo oni nekakvi naprednjaci koji baštine sve vrijednosti suvremenoga svijeta i to pokušavaju potvrđivati nekakvim načelima kao što su:
Sloboda, jednakost i socijalna pravda te solidarnost , i to su kao tri temeljne vrijednosti na kojima počiva suvremena socijaldemokracija.
Sloboda podrazumijeva slobodu pojedinca od svakoga vida diskriminacije i
ovisnosti, bilo od pojedinca ili vanjskoga svijeta, predstavnika kapitala ili
političkog moćnika svejedno, ali se često postavlja pitanje pa gdje su danas
granice slobode u društvu? Sloboda postoji sama od sebe i ona prirodno pripada
svakoj osobi, baš poput zraka koji udišemo. Međutim, teoretičari današnjice
pojam slobode nastoje okovati nekim društvenim pravilima i upravo ti okovi
današnjice pojam slobode prikazuju različito gdje svatko svoje okove slobode
nastoji prikazati kao neupitne vrijednosti koje nemaju alternativu. Slobodu ne
možeš okovati pa ju prikazivati kao neupitnu vrijednost. Mogu li se slobode
okovati društvenim pravilima? Društvena pravila koja su postavili određeni
teoretičari na koja se danas pozivaju tzv. suvremeni socijaldemokrati se mogu
svrstati kao:
Sloboda življenja i sloboda ličnosti svakoga pojedinca,
koja mora biti zagarantirana i osigurana;
Sloboda aktivnog sudjelovanja ili participacije u
društveno-političkom životu zajednice I mogućnost sudjelovanja u donošenju
odluka;
Slobodu političkog okupljanja, organiziranja i izbora;
Slobodu donošenja političkih odluka demokratskim putom;
Slobodu odgovornog i razumnog postupanja ljudi.
Sve izgleda lijepo i bajno i ja bih temeljem ovih postulata mogao sebe svrstati među najveće socijaldemokrate, ali ima jedan veliki problem. Svi oni koji sebe danas svrstavaju među socijaldemokrate baštine i vrijednosti Marksa, Engelsa, Staljina, Mao ce Tunga, Pol Pota, tite i drugih najvećih zločinaca koje je svijet dao u svojoj povijesti, pa se pitam koje su to „vrijednosti“ koje su ovi satrapi dali čovječanstvu, osim stotina
milijuna pobijenih nevinih ljudi? Zašto ljudi danas imaju bolesnu potrebu
poistovjećivati se sa ovim zločincima i koje to „vrijednosti“ vežu ove zločince
i današnje samoprozvane socijaldemokrate? Zar bi i današnji politički prvaci
tzv. socijaldemokracije i njihovi sljedbenici doista ubijali druge,
neistomišljenike, samo jer se sa njima ne slažu o pojmu slobode? Šta za tzv. suvremene socijaldemokrate znači danas pojam slobode govora, sloboda savjesti, sloboda vjeroispovijesti, sloboda medija, sloboda pravnih i društvenih subjekata,
sloboda rada, sloboda stvaralaštva, sloboda vlasništva, sloboda kapitala,
sloboda organiziranja do slobode prava na štrajk? Tko je to pozvan i tko ima
pravo sve ove slobode stavljati u bilo kakve okove? Kako ocijeniti taj okov
pravednim, opravdanim i općeprihvatljivim za sve?
Jednakost i socijalna pravda je pružanje mogućnosti i šanse za sve, što
podrazumijeva koncept pravednoga društva, a što tzv. ljevica prisvaja kao
isključivo svoju agendu, što spada u svojevrsni paradoks svemoćnosti što bi
tzv. socijaldemokraciju svrstalo više u religiju, kada članovi sebe ne bi
nazivali ateistima ili agnosticima. Svi članovi društva imaju ista osnovna
prava, mogućnosti, obveze, socijalne beneficije, što podsjeća na socijalističke
uravnilovke. Društvo smatraju pravednim ukoliko su se ostvarile sve tri
navedene vrijednosti. Ovo me neodoljivo podsjeća na klasičnu Marksovu teoriju o
socijalizmu kao prijelaznom razdoblju ka komunizmu kao pravednom društvu. Tako često možemo slušati kako razni pripadnici tzv. socijaldemokrata često čitaju o
društvu jednakih mogućnosti, uživanju pravde za sve članove društva, neovisno o
porijeklu, dobi, spolu, rasi, rodu, spolnom opredjeljenju i desetinama drugih
pojmova iz tzv. tvornice novogovora meta jezika. Zatim navode jednakost u obrazovanju, socijalnoj sigurnosti, radu, pristupu javnim dobrima za sve članove društva, opet ide tirada – neovisno o… I na kraju ekonomska jednakost – ujednačavanje, koje podrazumijeva jednaku raspodjelu materijalnih i nematerijalnih dobara, sa ciljem smanjenja imovinskih razlika, što u svojim nastupima iznosi Katarina Peović, nova heroina nove ljevice koja bi svima oduzela štednju iznad zagarantiranog
iznosa koji štiti Agencija za osiguranje štednih uloga u RH, a to znači iznad
100 tisuća Eura. Ostalo sve u proračun države i odatle dijeliti metodom uravnilovke
svima isto. Iste metode koje nudi Moša Pijade na III zasjedanju AVNOJ-a u
Jajcu, samo prilagođene uvjetima vremena u kojima živimo, pa se u svojim „vrijednostima“ s toga i pozivaju na titu. Solidarnost znači obvezivanje za zajednicu i
podrazumijeva svi za jednoga, jedan za sve. U svojoj Bibliji, tzv.
socijaldemokrati u svojoj Deklaraciji Socijalističke internacionale,
solidarnost definiraju kao „jedinstvo i suosjećanje prema žrtvama nepravde i
nejednakosti“. Kao primjeri ostvarivanja principa solidarnosti često ističu
funkcioniranje institucija kao što su mirovinsko osiguranje, zdravstveno
osiguranje, osiguranje za neuposlene, studente, zadruge, komore i sve
organizacije koje imaju za cilj pomaganje članovima zajednice, a danas
prevladavaju tzv. nevladine organizacije koje su u stvari parapolitička
udruženja kojima vladaju aktivisti lijevoga svjetonazora financirana iz raznih
centara moći preko kojih se ruše politički režimi nepodobni ljevičarskom
svjetonazoru i ljevičarskoj revoluciji, ili što Trump kaže, ljevičarskim
fašistima. Došao sam do zaključka kako ja ipak ne pripadam grupaciji tzv
socijaldemokrata i ne dijelim te vrijednosti. Ali ne dijelim niti Pljenkovićeve i njegove političke grupacije koju baštine sdss, Radin, Čačić, Štromar. Gdje ja spadam?
