Gorki okus

Foto: Fah; fotomontaža: Narod.hr

Komentar čitatelja

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje: Tisuće ljudi odalo počast žrtvama

Nisam uopće čitao članak, želim samo ostaviti komentar.
Komentar o gorkom okusu gledajući prijenos na “H”RT-u (napominjem da nisam cijelo vrijeme gledao prijenos).

Po sjećanju prenosim i malo uveličavam, ali otprilike je tako bilo:
Novinarka: “Kako vam je bilo u zatočeništvu?”
Branitelj: “Svaki dan su me premlaćivali …”
Novinarka: “Dobro, hvala Vam lijepa, toliko za sada od nas.”

U studiju skoro ista stvar (moram priznati da je mrvicu duže puštao goste da govore).

Svelo se sve, nažalost, ko u nekom reality-iju, 100 pitanja, 100 sugovornika, svakom po minuta (nekima možda i manje). Šta čovjek može reći u minuti o svom tom paklu kroz kojeg je prošao.
Kako rekoh ko neki reality, hrpa pitanja, puno sugovornika, brze izmjene, brzi rezovi, brza prebacivanja na “važnije” u tom trenutku kao što je polaganje vijenca predsjednika države, pa onda taman kad Plenković treba položiti vijenac, rezanje, prebacivanje u studio, zašto? Jel ih možda bio strah zato što je bilo običnih ljudi okolo pa da će mu netko nešto dobaciti.
Kakva je poanta prekidanja sugovornika (mislim u studiju) kad priča o jako važnome što se tada dešavalo u Vukovaru i prebacivanje na polaganje vijenaca predsjednika države (nije bilo običnog naroda) a nešto kasnije nitko ne govori, niti jedan sugovornik, kamera snima i prenosi vojnike i Plenkovića i trenutak kad kreće prema spomeniku, prekida se prijenos i prelazi se u studio???
U redu bi mi bilo, da novinar kaže “molim Vas zapamtite do kud ste došli” i ok, nek se fokus prebaci na predsjednika, ali onda poslije bi bilo uredu da se novinar ispriča i zamoli sugovornika da nastavi gdje je stao.
Druge godine neka uzmu jednog čovjeka, pitaju ga kako je bilo, daju mu minutu, on će reći bilo je strašno i ostalo neka samo šute i prenose kamerom.
Ne moraju ništa govoriti niti pitati, niti novinari, niti bilo koji sugovornik (osim tog jednog koji će reći isto sve ono što bi reklo i njih ostalih 99 u nedostatku većeg vremena), jer samo ometaju i uznemiruju ono što se tamo dešava.
Mislim kad ti čovjek polazi pričati pakao kroz koji je prošao – ti mu kažeš “hvala lijepa, toliko zasada od nas” – arrrghhh.

Čak je bilo i legitimnih i dobrih pitanja od novinara, međutim sugovornike se praktički nije puštalo da (od)govore. I naravno tko ne uđe malo dublje, reći će “ma super su bili novinari, postavljali su važna pitanja”. Pa jesu, novinarski je posao da postavljaju i super i teška i škakljiva, tj. važna pitanja, ali ne bi trebao biti njihov posao da ne dopuštaju odgovaranja na ta ista postavljena pitanja, sramota.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr
Photo: Fah (Fotomontaža: Narod.hr)