Mlinarić oprašta, Medić se tomu smije.
To još jednom potvrđuje razliku između nas i Srba, između katolika i pravoslavnih.
Što su za nas priznanje grijeha, pokajanje i opraštanje – to svi znamo.
Za one tipa Medića to su slabosti. i zato ih on osmijava.
Za njih važe pravila: “Okatoga prevariti nije greh”, “Nije greh krasti, već biti glup da me se uhvati”, “Nije žločin započeti rat i u njemu počiniti ratne zločine i zločine protiv čovječstva, već je greh izgubiti rat i dopustiti da me se uhvati i sudi”, “Zločin sa srpske strane je uvek prevencija mogućeg zločina nad Srbima”, “Jačeg se poštuje, a slabijeg se gazi”…
Mogao bih ovako ređati još dugo.
To pokazuje koliko su daleko naše dvije civilizacije.
Sapienti satis!
Ne bi se drug major smijao da u hrvatskom pritvoru ima isti tretman kao sto su ga imali zarobljeni hrvatski Branitelji dok im je on bio sudija isljednik
