Mlinarić oprašta, Medić se tomu smije.
To još jednom potvrđuje razliku između nas i Srba, između katolika i pravoslavnih.
Što su za nas priznanje grijeha, pokajanje i opraštanje – to svi znamo.
Za one tipa Medića to su slabosti. i zato ih on osmijava.
Za njih važe pravila: “Okatoga prevariti nije greh”, “Nije greh krasti, već biti glup da me se uhvati”, “Nije žločin započeti rat i u njemu počiniti ratne zločine i zločine protiv čovječstva, već je greh izgubiti rat i dopustiti da me se uhvati i sudi”, “Zločin sa srpske strane je uvek prevencija mogućeg zločina nad Srbima”, “Jačeg se poštuje, a slabijeg se gazi”…
Mogao bih ovako ređati još dugo.
To pokazuje koliko su daleko naše dvije civilizacije.
Sapienti satis!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ne bi se drug major smijao da u hrvatskom pritvoru ima isti tretman kao sto su ga imali zarobljeni hrvatski Branitelji dok im je on bio sudija isljednik
