Komentar čitatelja
Prascic – 31.03.2018.
Mi katolici ponekad imamo problema sa življenjem katoličanstva. Ne znamo okrenuti drugi obraz, ne molimo za one koji nas progone, ne blagoslivljamo one koji nas proklinju (štoviše i mi njih tj. neki od nas proklinju neke od njih), stalno nalazimo opravdanja za svoje propuste itd. Međutim, mnogi od nas to priznaju, nastoje održavati svoju savjest budnom i ispovijediti svoje grijehe i ponovno se još više truditi ne griješiti, proći svijetom čineći dobro i širiti ljubav. (Pod ljubav nikako ne mislim na sladunjavu slatkorječivost i ekstremnu toleranciju koja ne opominje čovjeka koji čini krivo).
Međutim, ovi ateisti i agnostici i svi ostali… Dovoljno ti je popričati s njima. To su ljudi koji su se odrekli i Boga i evanđelja. Navode razum kao glavni razlog. Moje iskustvo s njima, gotovo bez izuzetka, pokazuje da se radi o ljudima koji mogu biti jako dragi, fini, pristojni, visoko inteligentni, školovani itd., ali svi redom isključuju razum kad se dolazi do pitanja vjere. Oni će rado izvući neki youtube video sa nekom neškolovanom bakicom koja ima onu jednostavnu vjeru ali i ta bakica u konačnici ima više pameti od njih. Jer iako ne zna objasniti puno toga, zna što je ispravno a što krivo, i ne zamara se time. O što bi oni dali da mogu imati tu jednostavnost! Oni počinju imati velike probleme ne kad pričaju s običnim nepripremljenim ljudima koje rešetaju pitanjima, nego kad naiđu na nekoga tko dobro zna o čemu govori. Što pokreće te ljude? Nemali broj njih su bivši katolici, ljudi koji su napustili crkvu i vjeru jer su gledali kakav je svećenik, kakvi su ljudi, i uvijek su gledali očima prepunim osude. Jedini koga nisu analizirali su oni sami. Neki imaju obiteljske rane koje su ih dovele do konflikata… Postoji podosta literature, a ima čak i na hrvatskom, o poveznici između oca zlostavljača i roditelja koji zapostavlja obitelj, i krive slike prema Bogu. Kako Boga nazivati ocem i naučiti što to znači ljubiti kao otac, ako te doma otac zlostavljao? Mi koji imamo sreću da smo imali oca koji nam je pokazao roditeljsku ljubav puno lakše shvaćamo Boga kao oca.
Kad god bih s takvima dotakao temu vjere, nisam našao ni tračka razuma. Ništa što bi moglo zadovoljiti intelektualne potrebe. Čak ni kad pročitam tekst nekih ateista intelektualaca. Nepomireni ljudi koji žele da Boga nema. Oni ne znaju ima li ga. Oni žele da ga nema, i odlučili su da ga nema. Njihova “vjera” se svodi na ismijavanje, borbu protiv katoličanstva (islam i pravoslavlje barem ovi naši uglavnom preskaču, ali i u svijetu sam vidio da se dominantno obrušavaju na katoličku crkvu). Ima još jedan fenomen, a to je da se ateisti nerijetko bore protiv nekih “zaguljenih” stavova koji nisu katolički stavovi i pogledi na vjeru. Na primjer u SAD-u ili u Velikoj Britaniji. Onda njihovi ateisti pišu knjige, radove i osvrte, naši čitaju, i pripisuju te vjerske stavove Katoličkoj Crkvi. Previše su lijeni naučiti povijest Crkve barem onako osnovno, shvatiti kako i zašto je došlo do razdora, i uočiti velike razlike između katoličkih učenja i nekatoličkih učenja. Od nekoga tko je razuman to bih očekivao, ali od njih se to ne može dobiti. Oni taj razum i intelekt kojim su navodno obdareni jednostavno ne koriste kad su vjerska pitanja na repertoaru. Nego jednostavno udri po vjernicima.
Donekle mi je drago da im se ovo dogodilo, jer sad bolje razumiju katolike koji su se na isti način razgovarali o gay paradi. Pričaju da vrijeđamo zdrav razum. A što je gay parada? Što je Jokićeva reforma školstva? Što je Jovanovićev spolni odgoj? Svi moji razgovori sa ateistima počeli su tako da su se oni postavili bahati, pa je krenulo tako da su slušali argumente želeći najradije pobjeći, a završilo tako da nisu imali što reći. Odlika ovakvih facebook grupa je bahatost. Ima i divnih ateista. Ali takvi neće ni doći u ove grupe. Ovo su radikali, borci protiv vjere i Crkve i ponose se time. Dobra i zla nema, pa postoji samo državni zakon koji ih priječi činiti štetu drugima jer ne žele snositi posljedice. Da mogu, pobili bi nas samo tako. Osobno, niti protiv jedne skupine nikad nisam govorio ovakve stvari niti bih to činio. Istup argumentom je puno bolji od ovog “ispucavanja za tipkovnicom”.
I još nešto. Jeste li primjetili što ti ljudi pričaju o inkviziciji, vješticama, križarskim ratovima… Dakle sve to što oni pričaju nije se nikad dogodilo na takav način, nego je počelo nastajati nakon što nas je prosvjetiteljstvo “prosvijetlilo” pa sad “svijetlimo od znanja” a ateisti i agnostici Hrvatske su živi primjer. Ti ljudi nisu nikad pročitali niti jednu relevantnu knjigu niti jednog relevantnog profesora niti autora sa istaknutih sveučilišta. Ok, ima i tamo svakakve literature, i to je istina. Pa će si oni odabrati onu koja im bolje zvuči. No, ako već i postoje suprotstavljena stajališta, zašto zaboravljaju ono načelo “audiatur et altera pars” (saslušaj i drugu stranu)? Inače kad se oni nađu malobrojni među katolicima na nekoj tribini, onda se vole upravo na to pozivati. A kad je obratno, onda to izgleda ne vrijedi.
Drago mi je vidjeti i među njima one koji su rekli “pogriješili smo i treba to priznati”. Inače nisam fan toga, pustite ljude neka pišu što žele i ne prijavljujte ih zbog svake riječi. Ali s druge strane, zanimljivo je kako se nitko ne buni kad vjeroučitelj malo zabrazdi pa ga neka od ovih obilato financiranih udrugica prijavi, ili ga prijave sami učenici, pa policija odradi posao… A zanimljivo je i da facebook nikada u grupi ateista i agnostika Hrvatske nije prepoznao mržnju, iako pouzdano znam da su ljudi neke komentare i objave prijavljivali kao govor mržnje. No da samo spomenete ime i prezime onog generala koji je popio otrov u sudnici, ili da podijelite članak u kojem se spominje to ime, ili da stavite njegovu sliku i napišete “počivao u miru”, facebook vam uklanja sadržaj, a ako vam to nije prvi put onda vas i blokira. Kakvi su to kriteriji?
Mogao bih o ateistima i agnosticima pisati do preksutra. S tim ljudima nešto nije u redu. Ne zato što ne vjeruju, to je tek jedan dio priče. Nego ta njihova silna bahatost, uvjerenost u vlastitu superiornost nad drugima dok istovremeno prodaju maglu da smo svi isti i jednakovrijedni, njihov prijezir i ismijavanje drugih, pa čak i ako ne u lice (neki i to rade), onda u malim grupicama kad su sa svojima… Ne mogu govoriti u ime svih, ali: u mojoj obitelji koja je katolička ismijavanja nema. Pazi se na dostojanstvo osobe jer znamo da je Bog stvorio čovjeka i da nam njihov život ne pripada, nego pripada Bogu (ma koliko oni to negirali). Oni nas sve trpaju u isti koš. Nastoje uništiti vjeru, a one koji odlutaju od praktičnog življenja vjere ismijavaju. Njihovo ponašanje je nelogično, vidi se da su totalno isfrustrirani koječime… Eto i zato kažem da nešto nije u redu. Kako osoba koja je toliko razumna, racionalna i inteligentna (navodno), odjednom sve to isključi? Samo je jedno objašnjenje: kad dođu na pitanja vjere, oni se vode isključivo emocijama, željama, i ciljem. Nikako razumom i znanjem. Toga kod njih po pitanju vjere – NEMA (ne govorim o teologiji, teologija je ogromno znanje ali nakon teologije možeš biti i diplomirani nevjernik). Iskreno mi ih je žao. Nisu svjesni da su pročitane knjige, čisto glednao sa psihološkog aspekta.
Nije bez razloga rečenica “svaka budala svoje veselje ima”. Neka im je. Samo neka ne optužuju onda nas za širenje mržnje, i usput kad spominju žrtve inkvizicije neka pogledaju žrtve ateističkih režima 20. stoljeća i žrtve antikatoličkih režima 20. stoljeća. I neka se na temelju svog navodno naprednog razuma i intelekta zapitaju kako se to moglo dogoditi ateistima? Da nije možda da su ljudi odbacivši vjeru i vjerske vrijednosti postali nerazumni, postavili se superiorni nad drugima i “ponudili” rješenje svih svjetskih problema? Adolf na svoj našin, Josif na svoj, a Benito na svoj? Usput je zgodno primjetiti da dok postoje rasprave je li Adolf uopće bio kršćanin, nema nikakve sumnje da su Josif i Benito bili. Dragi ateisti, čuvajte se bivših kršćana, jer kad takvi postanu ateisti ne vodi ih razum nego mržnja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
