Komentar čitatelja
Želimir Marić – 29.07.2021.
PROSTORI ISTINE, DIJALOGA I LJEPOTE
Nakon što su okupirali mainstream-medije, globalisti i ovi njihovi potrčci idu dalje i žele dokinuti slobodu dijaloga i na društvenim mrežama; a u tijeku je i proces uspostave zabrane javnog prosvjeda, te proces uspostave totalne kontrole socijalnih kontakata, sve pod krinkom borbe protiv korone.
Robert Spaemann: “Obaveza poštivanja zakona uvjetovana je pravom da se zakoni kritiziraju.”
Nenasilna kontrola vlasti se vrši u prostoru prava na slobodu mišljenja, izražavanja mišljenja i prosvjeda. Sloboda mišljenja, izražavanja mišljenja i prosvjeda je brana anarhiji. Zabrinjava što je kovid-kriza zloupotrijebljena za ograničenje tih prava, ZA PRIJETNJE UPIRANJEM PRSTOM U MEDIJE.
Odnos prema “ugroženoj skupini” s drugačijim mišljenjem u “novom normalnom”:
Čuvati i braniti prostore istine i dijaloga od diktature relativizma velika je zadaća ovog naraštaja.
Njemački katolički filozof Robert Spaemann je ovako opisao urušavanje kulture dijaloga: “Već godinama se u Njemačkoj i u Europi može primijetiti sve veće izbjegavanje dijaloga u ime “političke korektnosti”. Onome što se ne uklapa u mainstream ne odgovara se argumentima, već mu se veli: “To nisi smio reći.” Podsjećam ovdje na Sarrazinov slučaj. On nije bio osporen, već je bio prezren. U pozadini svega se nalazi relativiziranje istine. Tvrdnja da se govori istina tumači se kao netolerancija. A stvar je upravo obrnuta. Tvrditi da se govori istina znači staviti svoje mišljenje na raspolagenje diskurzivnoj provjeri. Ako ne postoji istina, onda ovakve provjere uopće ne može niti biti, onda su diskursi samo prikrivene borbe za moć, ONDA JEDNO MIŠLJENJE NIJE ISTINITO ILI NEISTINITO, NEGO VLADAJUĆE ILI MARGINALNO I, U KRAJNJOJ LINIJI, IZLOŽENO PREZIRU.”
Paralelno, čini se da svjedočimo povijesnim promjenama političke paradigme koje tek počinjemo percipirati. Eva Illouz je najvjerojatnije u pravu kad tvrdi: “Politika će sve više postajati management prirodnih katastrofa. I u budućnosti će dolaziti do potpunog prekida svakodnevice na svjetskoj razini. Politika se do sada samorazumjela kao snaga koja je propagirala socijalni i ekonomski napredak. Sada međutim sve će se više raditi o tome da se nađu odgovori kako se može održati život.”
Nakon što se utopija napretka dominantna otprilike od Francuske revolucije istrošila i nakon što je prokazana od strane intelektualaca poput Josepha Ratzingera i Roberta Spaemanna, čini se da naglo i na velika vrata nastupa novi narativ – straha i kataklizme.
Treba što prije promisliti i objasniti ovaj novi fenomen i na njega naći odgovor.
Moglo bi biti da smo došli do točke gdje osnovno pitanje prave politike i prave filozofije povijesti postaje ono kako ga je postavio Robert Spaemann: ne “napredak”, već “zadržavanje”, zadržavanje dolaska Antikrista, zadržavanje koje spominje sv. Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima. Josef Pieper je pisao da stvaranje jedne svjetske vlade ne znači obavezno i dolazak Antikrista, ali da je uvjet za njegov dolazak. (vidjeti u: Josef Pieper, Über das Ende der Zeit)
Dakle, čuvati i braniti prostore istine i dijaloga velika je zadaća ovog naraštaja. U početku ne bijaše topuz, već Riječ.
“The Great Reset”, “Building Back Better” su parole koje su se odjednom pojavile u eteru. Resetiranje znači da se stvar prvo potpuno isključi. Ponovno izgraditi znači da je nešto razrušeno. To su jezive parole; pa nije još sve razrušeno. Jel to netko planira sve razrušiti, pa onda ponovno graditi; jel to netko planira kontrolirano stvoriti kaos, da bi onda stvarao svoj red; jel to netko hoće razoriti normalno da bi stvarao neko SVOJE NOVO NORMALNO?
Vrijeme je da shvatimo da za prostore istine i dijaloga ne treba protivnike istine i dijaloga moliti, još manje da za te prostore treba cmizdriti, već da prostore istine i dijaloga treba čuvati i braniti.
Kršćani se trebaju prisjetiti znanja kojeg posjeduju, ne onog kojeg su otkrili, već onog koje im je dano, pre-dano, Svete predaje. Kršćani znaju da povijesna borba nije borba primarno između vjere i nevjere, već da se na povijesnoj “pozornici” radi u biti i u konačnici o – KRISTU. Antikristova neutralnost u povijesti je laž i trik, on je bitno – Kristov protivnik. Ne zavaravajmo se, ne radi se ni o kakvoj neutralnosti, već o borbi, ne radi se o paralelnim, već o suprotstavljenim koncepcijama. Iz takve istinite i jasne perspektive razvidno je da nema niti može biti “ravnopravnosti” između Halloweena i Svih Svetih, između Antikrista i Krista. Oslobodimo se djetinjastih predstava o kulturi, politici i životu. (vidjeti: Josef Pieper, Über das Ende der Zeit, str. 91)
Solovjev pred smrt u svojoj Kratkoj priči o Antikristu ne stavlja u usta posljednjem papi riječ: “Ravnopravnost”, već: “CONTRADICITUR”.
KRALJEŽNICA Europe poklapa se s prastarim jantarskim putem, između Baltika i Jadrana. A na sredini tog puta, u blizini Poznanja, u Swiebodzinu, nalazi se kip Krista Kralja svega svijeta. Kip je blagoslovljen na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 21. studenog 2010. Trenutno je to najveći Kristov kip na svijetu, težak je oko 400 tona, visok je 33 metra (simboličan broj koji označava broj godina Isusovog zemaljskog života), a širina ruku je oko 24 metra. Na misi posvećenja kipa je kardinal Henryk Roman Gulbinowicz rekao: “Na karti Poljske i na karti Europe pojavio se Świebodzin. Krist ima raširene ruke za vas i za cijeli svijet!”
Čuvati i braniti prostore istine, dijaloga i ljepote velika je zadaća ovog naraštaja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
