29. srpnja 1845. – ‘srpanjske žrtve’ hrvatskih domoljuba ispred Hrvatskog sabora

srpanjske žrtve
Foto: SpeedyGonsales, Mirogoj / wikipedia

Na današnji dan 29.srpnja 1845.  sukobili su se u Zagrebu hrvatski domoljubi narodnjaci sa domaćim pristalicama Mađara, „mađaronima“,  na Trgu sv. Marka ispred Hrvatskog Sabora. U sukob se umiješala vojska i policija, pucala na goloruke demonstrante što je 15 hrvatskih domoljuba platilo životom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bio je to danak za sloboda koje su se nazirale i dijelom ostvarile dvije godine kasnije 1847.  uvođenjem hrvatskog jezika kao službenog jezika u Hrvatski Sabor.

Punina te slobode i težnji, kao i žrtvi svih generacija hrvatskih domoljuba ostvarena je stvaranjem samostalne države Hrvatske.

Politička situacija u sjevernoj Hrvatskoj pred sukob 1845. – narodnjaci i mađaroni

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uspjesi hrvatskih preporoditelja nisu bili po volji dijelu plemstva u sjeverozapadnoj Hrvatskoj koje je odbijalo ilirsku „vlašku“ štokavštinu u korist domaće „horvatske“ kajkavštine. To je sve bilo sve pod vidom ekskluziviteta dijela sjevernohrvatskog plemstva, a pod sličnom motivacijom kao autonomaštvo i drugi separatistički pokreti dijelom hrvatskog narodnog bića.

To plemstvo se nije posebno slagalo ni s političkim razilaženjem Hrvata i Mađara, koje je u preporodnom razdoblju postalo još veće nego prije. Taj dio plemstva s jezgrom oko turopoljskog plemića Danijela Josipovića osnovao je 1841. godine političku stranku – Horvatsko-vugersku stranku, tj. Hrvatsko-ugarsku stranku. Njezin je program bila uska povezanost s Ugarskom pa su ilirci domoljubi članove i pristaše te stranke pogrdno nazvali „mađaronima“. Ilirci su tada osnovali svoju Ilirsku stranku koja je zastupala hrvatske preporodne ideje, a kad je 1843. pod mađarskim pritiskom zabranjena uporaba ilirskog imena i grba preimenovana je u Narodnu stranku.

„Srpanjske žrtve“  – uzrok manipulacija potpisima u korist mađarona

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tijekom izbora za zagrebačku županijsku skupštinu 29. srpnja 1845. godine sukobili su se na Trgu sv. Marka u Zagrebu mađaroni i narodnjaci. U sukob se umiješala vojska, te je bilo mrtvih i ranjenih.

Na pripremama skupštine zagrebačke županije 1845. godine krivotvoreni su potpisi, kako bi bilo više mađarona, a manje narodnjaka u skupštini. Kraljevom naredbom popis plemića za skupštinu napravljen je prema onom iz 1835. godine, što je također išlo na ruku mađaronima. Skupština je počela s radom 28. srpnja, a dan kasnije na Trgu svetog Marka u Zagrebu za vrijeme demonstracija narodnjaka vojnici su zapucali na goloruke prosvjednike.

U tom masakru hrvatskih domoljuba poginulo je 15 ljudi, te ranjeno tridesetak.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvi hitac ispaljen je iz kuće mađaronskog odvjetnika Tadije Ferića koja se nalazila na kutu Trga svetog Marka i Mletačke ulice.

Na pogrebu srpanjskih žrtava na starom zagrebačkom Jurjevskom groblju u centru Zagreba okupilo se mnoštvo naroda i hrvatskih domoljuba. Tako su uz pijetet poginulima i demonstrirali odlučnost u borbi protiv mađarskog hegemonizma u Hrvatskoj. Žrtve su kasnije premještene na Mirogoj.

Ante Starčević o mađaronima

O dubokoj podijeljenosti političke scene u civilnoj ili banskoj Hrvatskoj prije 1848. godine posvjedočio je kasnije Ante Starčević u svojim uspomenama:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Za Ilirstva nebiaše druga nego da budeš Ilir ili Magjaron. Reći da si Hrvat, znamenova da si Magjaron. Rodjen Magjar, rodjen u Ungarii, ter samo za vreme pribivajući u Hervatskoj ako si rekao da si Magjar, to je nosilo da si Magjaron. Samo u tu jednu stranku, u Ilire ili u Magjarone, morao je kod nas svatko spadati. O redkih koji se braniše proti tomu razredjivanju ljudih, ili nehtedoše u nijedan taj razred brojeni biti, o tih biaše sud da su habi-kruhi, prosvetljeni zvahu ih fruges consumere nati, a javno mnenje govoraše skladno, da su austrianski špioni.“

Uspjesi domoljuba narodnjaka – hrvatski jezik u Saboru

Narodnjaci su 1845. godine uspjeli osigurati većinu u Hrvatskom saboru pa su pokrenuli raspravu o ujedinjenju hrvatskih zemalja, samostalnoj hrvatskoj vladi, utemeljenju modernog sveučilišta i uzdignuću Zagrebačke biskupije na čast nadbiskupije, neovisne o ugarskom primasu u mađarskom Esztergomu (Ostrogon). Zbog toga su se hrvatsko-mađarski odnosi dodatno pogoršali, a hrvatski su staleški nunciji napustili požunski sabor jer im Mađari više nisu dopustili da govore latinskim jezikom. Nakon što je mađarski jezik 1844. godine uveden u službenu uporabu u Ugarskoj, posljednji je plemićki Hrvatski sabor 1847. godine odlučio da se hrvatski jezik uvede kao službeni u hrvatskom javnom životu, umjesto latinskoga.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.