30. godišnjica priznanja Hrvatske: Pročitajte homiliju kardinala Kuharića na misi za mir 15.1.1992.

Bog
Foto: www.zg-nadbiskupija.hr

Uoči 30. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja i na dan kada je Vatikan službeno priznao Republiku Hrvatsku, Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije donosi homiliju zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića koju je izrekao 15. siječnja 1992. godine.

“U ljudskoj naravi Bog postaje sudionikom povijesti roda ljudskoga kao Spasitelj, kao Svjetlost, kao Mir!” – poručio je kardinal Kuharić na svetoj misi za mir u zagrebačkoj katedrali.

Homiliju prenosimo u cijelosti.

“Dragi oci nadbiskupi i biskupi!
Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!

“A kada dođe punina vremena, odasla Bog sina svoga. Od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi, te primimo posinstvo” (Gal 4, 4-5).

– Ta punina vremena je onaj čas ljudske povijesti kad se Bog u svom neizrecivom milosrđu uprisutnio u svijetu, među ljudima kao pravi čovjek. U ljudskoj naravi Bog postaje sudionikom povijesti roda ljudskoga kao Spasitelj, kao Svjetlost, kao Mir! To je Isus Krist, vječna Riječ – Sin Očev. Usvojio je našu ljudsku narav u krilu Djevice snagom Duha Svetoga i rodio se kao Dijete: bio je to odvijeka Božji plan i Božja odluka.

– Ali u Božjoj odluci utjelovljenja Riječi bila je odvijeka predviđena i Marija! Bog ju je, možemo kazati, nosio u svojoj vječnoj misli da u punini vremena bude djevičanska Majka Sina Božjega. Sin Božji rodi se od nje kao Sin čovječji! U vidu tog božanskog materinstva bila je stvorena u punini milosti, sva Božja da bude, u ime roda ljudskoga, čisto ljudsko biće koje će u punoj slobodi prihvatiti Božji dolazak u ljudsku povijest.

Na taj silazak Božji među ljude, na utjelovljenje Riječi, pristala je kad reče: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1, 38).

– Drugi vatikanski sabor kaže: “Tako je Marija, kći Adamova, pristajući na božansku riječ, postala Isusova majka, i prihvaćajući Božju spasiteljsku volju svim srcem i nezapriječena nikakvim grijehom potpuno se posvetila kao Gospodinova službenica osobi i djelu svoga Sina, pod Njim i s Njime po milosti svemogućega Boga služeći misteriju otkupljenja.” (LG 56)

– Stoga nijedno ljudsko biće nije tako duboko povezano s Presvetim Bogom kao što je Marija. Nijedno ljudsko biće nije blizu Bogu kao što je Marija. Ta, Bogorodica je jer se od nje Bog rodi kao čovjek.

– Elizabeta, čuli smo u Evanđelju, svjetlom Duha Svetoga prepoznaje tajnu Marije kao Božje Majke i zato “povika iza svega glasa: „Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1, 42). Elizabeta je, Duhom Svetim rasvijetljena, naziva blaženom jer je vjerovala da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina (usp. Lk 1, 45).

– Marija je, kaže Sabor, „napredovala na putu vjere i vjerno je sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je, ne bez Božjeg nacrta, stajala (usp. Iv 19, 25), sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je Krist Isus, dok je na križu umirao, kao majku dao učeniku ovim riječima: „Ženo, evo ti sina“ (usp. Iv 19, 26-27)“ (LG 58). Radi toga nama je postala majkom u redu milosti” (LG 61).

„I to Marijino materinstvo u ekonomiji milosti neprekidno traje… Materinskom ljubavlju brine se za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu došli u sretnu domovinu. Zato se Blažena Djevica Marija u Crkvi zaziva Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagačica, Posrednica…“ (LG 62).

– Utjelovljenje Sina Božjega objava je Božjeg čovjekoljublja (usp. Tit 3, 4). To je čovjekoljublje izraženo znakom srca! Zato štujemo Srce Isusovo. Ali znakom srca je označena i majčinska ljubav Marijina prema nama ljudima. I baš je u Božjem planu bilo da Materinskim srcem Bogomajke Bog privlači ljude k Spasitelju, da ga prihvate, da mu se povjere i da se spase.

– Čovjek je svojom ljudskom psihologijom snažno upućen na majku, a to znači na materinsku nesebičnu ljubav. Ta je ljubav označena srcem. Prorok Hošea zapisao je Božju riječ: „Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi…“ (Hoš 11, 4). Nije li Bog u svojoj milosrdnoj providnosti odlučio baš majčinskim Srcem Marijinim, kao tajanstvenim konopcem ljubavi, privlačiti ljude svome Srcu kao izvoru spasenja!

– Prorok Hošea navodi Božje riječi: „Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti“ (Hoš 13, 5).

– Nije li suvremena povijest dvadesetog stoljeća povijest velikih otpada, velikih zabluda i strašnih sukoba koji su u revolucijama i ratovima kosili milijune ljudskih života i cijele narode doveli u okrutno ropstvo? Nije li baš u našem stoljeću na širokim prostorima Zemlje i snagom, do tada nezapamćenom, bio najavljen rat Bogu? Nije li bio naviješten jedan novi svijet u kojem će biti isključena svaka misao na Boga. To antikristovsko nasilje prolilo je rijeke krvi i more suza.

– Ali Bog je djelotvoran u povijesti. Djeluje i u noći ljudskih zabluda, ljudskih mržnji i nasilja. Iz tame vodi u svjetlost! I baš u našem stoljeću podigao je u Crkvi veliki znak: znak Srca Majke! U civilizaciji velike fizičke moći, u civilizaciji okrutnoj zbog prezira Boga do satiranja čovjeka, u vremenima moći bez srca Bog objavljuje moć Majčina Srca! Šalje Presvetu Djevicu Mariju u takvo vrijeme i u takav svijet da opet ljude privuče Srcem Majke jedinom Spasitelju Isusu Kristu! Fatima i druga mjesta autentičnih ukazanja Majke Božje objava su toga znaka. Na poseban način je Presveta Bogorodica zatražila posvetu Rusije njezinu Srcu kao jamstvo Božje pobjede nad zlom, kao poziv na obraćenje!

– Mnogi u svijetu vjeruju da se Majka Božja spustila i na hercegovački krš i da je u Međugorju pozvala na obraćenje i mir kao Kraljica mira! Primio sam stotine pisama kojim javljaju da mole za mir u Hrvatskoj!

– Pobožnost prema Majci Božjoj, vjera u njezinu majčinsku i zagovorničku ljubav, povjerenje u njezinu pomoć, sve je to duboko. Usađeno u dušu Hrvata katolika! Štovanje Majke Božje proželo je cijelu našu tisućljetnu povijest. A ta je povijest bila teška, često puta, i kroz duga razdoblja, teška do tragičnosti. U svojim povijesnim patnjama Hrvati su se uvijek utjecali s neograničenim pouzdanjem Majci Spasiteljevoj. To dokazuju tolika svetišta Majke Božje, rasijana diljem domovine od sjevera do juga, od istoka do zapada.

– Nazvana je u svetištu remetskom kraj Zagreba “Fidelissima Mater – Advocate Croatiae!” – “Najvjernija Majka – Odvjetnica Hrvatske!” Vjerujući u svrhunaravnu dimenziju povijesti Hrvatski sabor je prije 304 godine sv. Josipa proglasio također zaštitnikom Hrvatske! Splićanin Lovro Grizogon (1590. – 1650.) napisao je za remetsko svetište: „Prednjači čudesima slavna crkva… Remetska nedaleko Zagreba. Tu Djevica, moću kojom ju Bog obdari, iz godine u godinu tvori čudesa na utjehu pretužne ove kraljevine“ („Majčini domovi“).

– Nije li nam i ove godine Hrvatska postala pretužnom zbog strašnog rata koji joj je nametnut? Ali rađa li se iz krvi i suza, iz ruševina i progona naša sloboda i državna neovisnost koju upravo ovih dana priznaju uz Svetu Stolicu brojne države Europe! Zaista su presudni ovi dani, odlučni za našu budućnost, za našu novu budućnost nakon tolikih stoljeća ovisnosti, a često i potlačenosti!

– U tim presudnim danima, ispunjenim tolikim nadama, ali i zasjenjenim još mračnim prijetnjama nasilja, odlučili smo mi biskupi Crkve u Hrvata zajedno s vama, braćo i sestre, posvetiti, povjeriti, predati ljubavi i zaštiti Bezgrešnog Srca Spasiteljeve i naše Majke svoju domovinu, hrvatski narod i sve ljude koji žive s nama i među nama!

– Tim činom povjeravamo Njezinoj ljubavi svoj život, svoju sadašnjost i budućnost! Tim činom mi želimo njezinom vjerom i poslušnošću prihvatiti Isusa Krista da bude uistinu naš Otkupitelj, da bude uistinu Svjetlo naših misli, naše savjesti, naše slobode kako bismo mi bili Božji narod koji živi „razumno, pravedno i pobožno… u sadašnjem svijetu“ (usp. Tit 2,12).

Blažena Djevica Marija u svim svojim porukama doziva u svijest Crkvi i svijetu Isusov poziv: „ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ (Mk 1, 15).

– Tko se njoj povjeri, sigurno će naći Spasitelja! Ona svakoga materinskom rukom vodi na put spasenja! Njezino je Srce otajstvena zvijezda koja vodi do Srca Božjega! S tim ćemo se pouzdanjem mi sada njoj, Kraljici mira, povjeriti, predati, posvetiti!

– Neka naše pouzdanje ojača i jedan primjer, svjedočanstvo iz našeg vremena. Jedna naša Zagrepčanka, Hrvatica, prije rata dospjela je u Sovjetski Savez kao suradnica Komunističke partije. Čudnim spletom okolnosti dospjela je u taj svijet koji je obećavao raj na zemlji. Međutim, dospjela je pod valjak Staljinove čistke poput milijuna ljudskih bića. Navodim njezino svjedočanstvo:

„Na putu u Sibir (u Talagu) skoro sam izgubila ono malo vjere što me je još držala. Bila sam očajna. Čak sam počela predbacivati Bogu što dozvoljava da me nedužnu tako proganjaju. Upravo kad sam Boga htjela napustiti, sjetila sam se jedne male Gospine medaljice koju sam držala sakrivenu kod sebe i riječi časne sestre koja mi ju je poklonila: ‘Kad budeš u opasnosti, zovi Mariju u pomoć’.”

“Kasnije sam se uvjerila da mi je upravo Marija pomogla izići iz sibirskog pakla. U vlaku koji nas je vozio beskrajnim divljim Sibirom, počela sam vapiti: „Majko Božja, smiluj mi se, pomozi mi!“… Meni se tog trenutka vratila nada i snaga. U dubini svoje duše čula sam glas: „Ne boj se! Ne očajavaj! Opet ćeš vidjeti svoje dijete i svoj bijeli Zagreb!“

“Smirila sam se i čvrsto stisnula svoju skrivenu medaljicu. Mir me pratio kroz cijelo vrijeme logorovanja. U svim nevoljama molila sam Mariju za pomoć, vruće se moleći za sina i za sretan povratak, osobito kad su oko mene ljudi umirali od gladi i bolesti… Jednog dana zasjalo je sunce u mojoj duši. Bio je svibanj, Marijin mjesec. Duboko sam uvjerena da mi je to izmolila sama Majka Božja. Jednog dana obavijestili su me da sam slobodna, da mogu ići u svoju domovinu…” (Glasnik Srca Isusova i Marijina, br. 5/83. sir. 168/9).

Nije li i činjenica da naši branitelji nose krunicu oko vrata izraz tog povjerenja u pomoć i zagovor Majke Božje! Nije li i to znak civilizacije duha i srca! Stoga očekujemo od naših branitelja da ne učine ništa što bi se protivilo tom znaku Srca!

U posvetnoj molitvi kazat ćemo Najvjernijoj Majci i Kraljici Mira što nam je potrebno, zašto se kajemo, što želimo biti snagom Duha Svetoga po njezinu zagovoru!

Neka molitva krunice za mir, obraćenje i slobodu bude naša osobna molitva, molitva naših obitelji i naših župa! Razmatrajući otajstva spasenja duša će nam sve više upijati svjetlo Istine i ljubavi Božje. A Isus nas poziva: „Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!“ (Iv 12, 36). Marija je bila najljepša Kći svjetlosti jer je bila savršena u vršenju volje Božje! Posvetiti se njezinu Srcu znači htjeti njezinom dušom vršiti volju Božju! A Isus je rekao: „Doista, tko god vrši volju Oca moga koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka!“ (Mt 12, 50). Tako neka bude! Amen!”

Posvetnu molitvu Bezgrešnom Srcu Marijinu izrečenu na kraju homilije možete preuzeti ovdje.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.