Tado Jurić: Suvremene migracije i opstanak nacije – hrvatska razina

U ožujku je izašla prva sveobuhvatna znanstvena monografija o pitanjima suvremenih migracija u Hrvatskoj “Suvremene migracije i opstanak nacije” (Školska knjiga) koju potpisuje jedan autor, izv. prof. dr. sc. Tado Jurić, profesor demografije, političkih znanosti i povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Promocija knjige je 25. ožujka u Ministarstvu demografije i useljeništva u 18 sati (ulaz je besplatan). U nastavku vam donosimo njegov tekst o knjizi s naglaskom na hrvatski aspekt pitanja migracija.

U prvom dijelu smo se fokusirali na europsku razinu migracija, dok se u ovom članku fokusiramo na Hrvatsku u migracijama.

Najveći iseljenički val Hrvata

1) Hrvatski demografski slom uvjetovan ponajprije iseljavanjem, koje generira 65 % ukupne depopulacije.

2) Od sredine 19. stoljeća pa sve do 1991. godine godišnje je prosječno iseljavalo otprilike 9.000 osoba iz Hrvatske. Stoga je recentno iseljavanje koje je u 2016. i 2017. godini iznosilo čak i preko 50.000 godišnje zapravo najveći iseljenički val Hrvata kroz povijest.

3) Ako netko i dalje sumnja u razmjere iseljavanja, onda su podaci o gubitku učenika u obrazovnom sustavu najvjerniji podaci. Od pridruženja EU do 2020. godine Hrvatska je izgubila 10 % svih učenika i 13 % studenata. Samo u Austriji i Njemačkoj je 20.000 studenata iz Hrvatske, (a naša velika sveučilišta broje svega 15.000 ukupno – osim zagrebačkog). K tome, iselila je svaka četvrta medicinska sestra.

Niti jedna članica EU nema takav gubitak

4) Iako glavna struja tvrdi da je depopulacija prirodno stanje u prvim fazama integracije u EU, i da su sve članice imale pad, iz knjige vidimo da niti jedna članica EU nije izgubila 10 % populacije u samo sedam godina članstva u Uniji.

5) U Hrvatskoj se iseljavanje prikazuje čak 60 % manjim no što zaista jeste. Riječ je o neadekvatnoj metodologiji. U svrhu poboljšanja praćenja emigracijskih i imigracijskih kretanja razvili smo metodu Big (Crisis) Data koja se temelji na praćenju digitalnih tragova migranata. Metoda omogućava procjenu koliko je radnih i iregularnih migranata te izbjeglica ušlo ili namjerava ući u Hrvatsku. Ovaj pristup također može biti koristan u sigurnosnim studijama jer pruža uvide o kretanju i geo-lokacijama iregularnih migranata. Pristup omogućuje i procjenu „volje za integracijom“ useljenika u Hrvatskoj.

Motiv nije samo ekonomske prirode

6) Po pitanju motiva iseljavanja, glavni motiv nije samo ekonomske prirode. Naime u potrazi za boljim životom za sebe i svoju djecu ne sele samo zbog viših primanja, nego je čest slučaj iz zemalja sa slabijim u one s jačim institucijama. Stoga tvrdnja da će se iseljenici vratiti kada zemlja dosegne 80% razvoja zapadnih EU članica ne stoji.

Intenzivno useljavanje u Hrvatsku

7.) Hrvatska se, gotovo preko noći, pretvorila u useljeničku zemlju. Useljavanje u Hrvatsku je najintenzivnije od svih kontinentalnih zemalja EU. Čak 25 puta više radnika iz trećih zemalja useljava u Hrvatsku nego li u Njemačku. Pri tome je multikulturalizam postao službena politika Republike Hrvatske, iako se to rijetko tko od političara usuđuje reći.

8) Uz postojeće trendove, ako se nastave, do sredine stoljeća u Hrvatskoj će živjeti 50% osoba s migrantskom pozadinom (kada se uzme spajanje obitelji u obzir).

Procjenjuje se da je krajem 2024. godine oko 300.000 stranih radnika u Hrvatskoj. Ovdje je za napomenuti da točan broj useljenika hrvatske službe ne uspijevaju izmjeriti, odnosno četiri različite baze pokazuju četiri različite brojke. Problem je u metodologiji jer MUP šalje podatke DZS samo za osobe koje prijave prebivalište a većina prijavljuje boravište.

9) U Hrvatsku je u četiri godine uselilo više radnika iz trećih zemalja, nego li je ukupan broj nacionalnih manjina, koje su u Hrvatskoj već četiri stoljeća. Druga usporedba pokazuje da je u proteklih pet godina uselilo više stranih radnika iz trećih zemalja nego što ukupno ima Hrvata u Kanadi, Australiji ili Čileu.

Polariziranje društva

10) Ovi procesi će dovesti do snažnog polariziranja hrvatskog društva. Naime, za veliki dio hrvatskog društva i dalje vrijedi pravilo „Hrvatom se ne postaje, Hrvatom se rađa“. Država za većinu Hrvata predstavlja izvorno jedinstvo nekog naroda te se ne može reducirati na „obični“ servis svojih građana. Ideologija multikulturalizma pak upravo to zagovara.

>Tado Jurić: Panika imigracije u Hrvatskoj; ugrožava li imigracija demokraciju?

11) Knjiga je pružila i prvu demografsku procjenu broja Hrvata kroz povijest. Početkom 16. stoljeća Hrvatska se približava brojci od milijun, da bi u 17. stoljeću iznosio svega oko 650.000 za vrijeme osmanskih osvajanja.
Broj etničkih Hrvata kroz sva ova razdoblja sve do 20. stoljeća rijetko povećavao s 3/4 ukupnog stanovništva. Uvjetno rečeno, period od 1990. godine do 2015. godine je zapravo period u kojem je Hrvatska bila najhomogenija kroz svoju povijest.

Mjere za demografsku revitalizaciju

Veliki je izazov kvantificirati učinke demografskih mjera. Naime, niti jedna demografska mjera nije beskorisna, međutim treba se fokusirati na one koje će imati najbrži i najveći efekt.

1) Kako bi mjere uspjele, treba prvo ispravno postaviti dijagnozu stanja. A ona u hrvatskom društvu nije dobro postavljena. Teza je postavljena da Hrvatice danas rađaju znatno manji broj djece nego u proteklim desetljećima i zato nam se dogodio demografski slom – što nije točno. Rodnost po ženi je na istom nivou kao i 90-ih – 1,5 djece.

Međutim, ono što se istovremeno dogodilo je 1) da je veliki broj fertilnog stanovništva iselio te 2) da ga više Hrvati iz BiH ne nadomještaju.

>Tado Jurić: Hrvatski demografski sat

BiH bazen je presušio

Naime, Hrvati iz BiH su svo vrijeme 20 stoljeća i početka 21 st. neprimjetno popunjavali praznine u hrvatskoj demografskoj slici. Danas je taj bazen presušio, odnosno hrvatski iseljenici iz BiH više ne biraju Hrvatsku nego Njemačku i Austriju.

– Naša istraživanja su pokazala da je čak 40 % Hrvata u Hrvatskoj podrijetlom iz BiH u 1,2,3 ili 4 generaciji.

2.) Demografske mjere koje nudi ova knjiga podijeljene su na tzv. tehničke i strukturne mjere. Tehničke mjere već postoje u većini EU članica, no ne daju rezultat. One mogu dati rezultat samo uz istovremenu provedbu strukturnih mjera. U Hrvatskoj naročitu pozornost treba dati borbi protiv korupcije kao glavnog potisnog faktora iseljavanju iz Hrvatske.

Svaka Hrvatica u fertilnoj dobi trebala bi roditi 4,2 djece

3) – Klasičnim pronatalitetnim politikama, čak i ako uspiju, Hrvatska može u optimističnom scenariju povisiti broj novorođenih za 1.000 do 2.000 djece, dok se istodobno svake godine iseli 3.500 djece.

– Da bi Hrvatska zadržala isti broj stanovnika do 2050. godine, svaka Hrvatica u fertilnoj dobi trebala bi roditi 4,2 djece, odnosno gotovo tri puta više od aktualnog trenda kako bi se stabilizirala demografska slika (nerealno).

>Tado Jurić: Potiče se iseljavanje Hrvata i useljavanje strane radne snage

Donošenje migracijske i integracijske strategije i jasnih uputa

Drugi revitalizacijski pristup koji očekuje veliki povratak iseljenika također ne obećava nužnu revitalizaciju. Potrebno je vratiti čak 800.000 Hrvata, a vraća se 10.000 godišnje (istovremeno i dalje iseljava 40.000). Niti jedna država nije uspjela vratiti više od 15 % iseljenika. Ovo pak ne znači da je imigracija iz trećih zemalja jedino rješenje.

4) Stoga knjiga donosi jasne strukturne mjere nužne za demografsku revitalizaciju Hrvatske. Naročito ističemo potrebu za donošenjem migracijske i integracijske strategije i jasnih uputa. Integracija se treba temeljiti ne samo na učenju jezika, nego i na društvenoj integraciji, odnosno funkcionalnom uključivanju.

Hrvatska treba medicinske sestre, a ne dostavljače hrane

5) – Najvažnije je žurno donijeti zakonsku regulativu koja bi spriječila getoiziranje imigranata u Hrvatskoj. Jer getoizacija i separacija su glavni remetilački faktor integracije. Pri tome je nužno značajno usporiti tempo useljavanja i vratiti neku vrstu sustav kvota ili bodovanja. Hrvatskoj primjerice trebaju medicinske sestre, a ne dostavljači hrane.

6) Nužno je voditi računa o apsorpcijskom kapacitetu hrvatskog društva koje je ovim tempom i ovakvom stihijskom imigracijom preopterećen. Nije isto mijenjali se etnodemografska slika naočigled ili kroz duži period.

S druge strane, poslodavci trebaju uplaćivati za integraciju radnika koje su uvezli (sadašnja je praksa da poslodavci uzimaju profit, a hrvatsko društvo financira integraciju). Također poslodavci trebaju pokrenuti interne integracijske strategije dok se država ne uspije organizirati.

7) Pri cijelom ovom procesu treba posebnu pozornost posvetiti da se fokus ne smije pomjeriti na „migranta kao neprijatelja“, nego je nužno imati na umu uzroke migracija, a ne baviti se samo posljedicama.

*O autoru: Izv. prof. dr. sc. Tado Jurić profesor je demografije, političkih znanosti i povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i UN-ov ekspert za demografiju. Vanjski je suradnik Fakulteta Hrvatskih studija na odsjeku Hrvatskog iseljeništva i demografije.

Izvor: narod.hr