Nedavno je u Saboru održana rasprava o inicijativi Anke Mrak Taritaš da se izvrši revizija ugovora sa Svetom Stolicom, što je posljednji u nizu pokušaja rušenja jednog od važnih kulturnih i socijalnih temelja hrvatskog društva.
Zastupnica stranke GLAS Anka Mrak Taritaš, svojedobno kao članica HNS-a u vladi Zorana Milanovića ministrica graditeljstva i prostornog uređenja, zatražila je u Saboru raspravu o reviziji ugovora sa Svetom Stolicom.
Predložila je da Sabor donese zaključak o pokretanju pregovora o izmjenama svih četiriju ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice.
Ljevičarska fronta protiv Crkve, katolika i socijalne stabilnosti
U tome su je podržali zastupnica SsiP-a (Stranka s imenom i prezimenom) Dalija Orešković, zastupnica stranke Centar Marijana Puljak te zastupnici Možemo, HSS-a, Radničke fronte, IDS-a, Fokusa i Reformista.
>Zašto Anka Mrak Taritaš kritizira priziv savjesti, koji je demokratska stečevina?
Ideju za izmjenom ili čak otkazivanjem ugovora sa Svetom Stolicom jugoslavističke i radikalno lijeve snage redovito podgrijavaju putem saborskih inicijativa ili drugih javnih istupa.
GLAS je već 2019. u Saboru, tada zajedno s HSU-om, pokrenuo istu takvu inicijativu koju je, kao i ovog puta, saborska većina odbacila.
Republika Hrvatska sklopila je 1996. sa Svetom Stolicom Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture, Ugovor o pravnim pitanjima i Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi u RH, a 1998. Ugovor o gospodarskim pitanjima.
Riječ je o najopsežnijim i najtemeljitijim dokumentima kojima je Hrvatska uredila odnose s nekom državom.
Važnost ne samo zbog međudržavnih odnosa, nego prije svega zbog unutarnje stabilnosti
Ugovori sa Svetom stolicom, poznati i pod nazivom “Vatikanski ugovori”, važni su ne samo zbog međudržavnih odnosa, nego i zbog uređenja unutarnjih pitanja kao što su status vjernika i posebice zbog svoje snažne socijalne komponente.
Kritičari ugovora redovito spominju dva argumenta kojim podupiru svoje zahtjeve za revizijom, a to su navodna diskriminacija odnosno privilegiranje dijelova društva i gospodarske posljedice.
I jedan i drugi argument, kao što je naposljetku bilo vidljivo u saborskoj raspravi, počivaju na klimavim nogama, točnije, nemaju uporište u stvarnosti.
Tko snosi obveze?
Mrak Taritaš nameće političku dvojbu tvrdnjom da iz ugovora proizlaze brojne obveze za Republiku Hrvatsku, dok Sveta Stolica prema njima nema nikakve obveze.
Već na prvi pogled vidljivo je međutim da obveze za Republiku Hrvatsku nisu usmjerene u prvom redu prema Svetoj Stolici, nego prema vlastitim građanima, prvenstveno glede socijalne stabilnosti i pravednosti.
>Ivica Šola: Vatikanski ugovori i pravni fenomen ‘Ankinih ugovora’
Između ostaloga, ugovorima se predviđa povrat imovine koju su komunističke vlasti oduzele Crkvi. To vrlo složeno pitanje još nije do kraja riješeno, ponajprije zbog velikih promjena u imovinsko-pravnim odnosima.
Ta odredba međutim predstavlja jedan od najvažnijih koraka u ublažavanju teških nepravdi koje su komunističke vlasti nanijele brojnim građanima i institucijama, između ostaloga i Crkvi.
Ugovorima je definiran široki raspon važnih pitanja
Nadalje, ugovorima sa Svetom Stolicom definira se uloga crkvenih ustanova u području socijalne skrbi, primjerice Caritasa, bez kojih bi socijalna slika Hrvatske bila krajnje teška. Socijalna skrb u Hrvatskoj u najširem smislu zapravo je nezamisliva bez crkvenih institucija.
Stoga Vlada opravdano upozorava da ugovori sa Svetom Stolicom ne reguliraju samo međudržavne obveze, nego i velikim dijelom odnose unutar hrvatskog društva.
Kad je pak riječ o uzajamnim obvezama, one se također poglavito odnose na ulogu različitih čimbenika unutar hrvatskog društva i njihove međusobne odnose i obveze.
Ugovori sa Svetom Stolicom neprestano su na dnevnom redu radikalne ljevice, koja ih uporno pokušava staviti i na dnevni red Sabora. Za to je potrebno 30 potpisa saborskih zastupnika, koje je Mrak Taritaš uspjela skupiti među navedenim lijevim strankama.
>Pet činjenica o ‘Vatikanskim ugovorima’
Već u samom obrazloženju zahtjeva kao i u saborskim istupima onih koji ga podržavaju vidljivo je da su im prioritet ideološka pitanja, a interes društva pritom nije promišljen ili je namjerno zanemaren.
Problem je vjeronauk, manipuliranje brojkama
Primjerice Mrak Taritaš traži uklanjanje vjeronauka iz škola, tvrdeći da mu ondje nije mjesto.
To podupire tvrdnjom da se broj katolika u Hrvatskoj smanjio, navodeći podatke o 78 posto katolika prema popisu 2021. naspram 86 posto iz 2011. godine. Kad bi se i uzeo u obzir podatak iz 2021. ostaje i dalje činjenica da su katolici ogromna većina u Hrvatskoj.
Međutim, državna tajnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Andreja Metelko-Zgombić upozorila je u Saboru predlagateljicu da joj podatci nisu točni i da se broj katolika smanjio za samo 2,66 posto, odnosno da ih u Hrvatskoj ima 83,62 posto.
Kad je pak riječ o političkim aspektima zahtjeva, Metelko-Zgombić napomenula je da bi pokretanje revizije ugovora nanijelo ozbiljnu štetu u međunarodnom političkom ugledu Republike Hrvatske.
>Fuchs uvodi projekt cjelodnevne nastave u 50 škola i nove predmete, jedan je alternativa vjeronauku?
Uostalom, nije došlo ni do bitne promjene okolnosti u kojima su oni sklopljeni, pa stoga nema ni formalno-pravnih uvjeta za predlaganje njihovih izmjena, zaključila je Metelko-Zgombić.
Uloga istanbulske konvencije
Protivnici “Vatikanskih ugovora” međutim, uz neprestane zahtjeve za njihovom revizijom, nastoje stvoriti i uvjete za to, namećući društvu rješenja koja nisu u skladu s njegovim karakterom.
Jedan od primjera tih pokušaja je i Istanbulska konvencija, odnosno njezina provedba u Hrvatskoj.
Savjetnička skupina GREVIO, koja nadzire provedbu Istanbulske konvencije, izravno predbacuje Hrvatskoj sadržaj ugovora sa Svetom Stolicom i predlaže njihovu izmjenu tvrdeći kako sadrže odredbe koje ugrožavaju prava žena.
Grevio zamjera Hrvatskoj to što se još nije navikla na “rodni” pristup fenomenu nasilja i što je i dalje previše patrijarhalna.
Među ostalim, GREVIO smatra spornim ugovore Hrvatske sa Svetom Stolicom, odnosno način na koji se oni odražavaju na ravnopravnost spolova i obiteljsko nasilje.
>Kako GREVIO skače sam sebi u usta: Žale se da nema više sigurnih kuća za žene, a upravo ih Caritas drži čak pet
Iz tih zamjerki proizlazi da katolička vjeroispovijest, koja se očituje i u ugovorima sa Svetom Stolicom, predstavlja prijetnju ravnopravnosti spolova i potencijalni izvor obiteljskog nasilja.
Konkretno, GREVIO vidi problem u vjeronauku i u metodama rada ustanova za zaštitu žena od obiteljskog nasilja, ali je previdio činjenicu da većinu sigurnih kuća koje nude zaštitu ženama od obiteljskog nasilja vodi Caritas.
Tko je na čijim jaslama?
A taj rad, između ostaloga proizlazi iz ugovora Republike Hrvatske i Svete Stolice.
Vlada je 18. ožujka 2022. s Hrvatskom biskupskom konferencijom potpisala Ugovor o Caritasu Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj.
Taj se pak ugovor temelji na člancima 15. i 17. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima.
U ugovoru o Caritasu ističe se da “Katolička Crkva u Republici Hrvatskoj i u suvremenosti ima nemjerljivo značenje i ulogu u skrbi za najranjivije pripadnike društva, neovisno o njihovoj nacionalnoj, etničkoj, rasnoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti”.
Nadalje, u ugovoru se vrjednuje “nemjerljiv doprinos Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj izgradnji institucionalne i neinstitucionalne skrbi za najranjivije pripadnike društva, karitativne i pastoralne djelatnosti te volonterstva, ponajprije u župama i biskupijama, katoličkim odgojno-obrazovnim ustanovama, sveučilištima i fakultetima”.
Ugovor priznaje “da pravne osobe Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju svoju službu, djelatnosti i aktivnosti u javnom interesu”.
>Petir: Ni jedna država koja ‘drži do sebe’ ne dovodi u pitanje ugovore sa Svetom Stolicom
Uvažava se “to da pravne osobe Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj koje obavljaju socijalnu djelatnost u toj svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države”, a “na poseban način uvažava se” činjenica “da Caritas Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj ima razgranatu organizaciju u svim pojavnim oblicima i na svim razinama”.
Caritasove sigurne kuće financiraju se samo dijelom iz proračuna Republike Hrvatske, a dijelom iz crkvenog proračuna i donacija.
Protivnici ugovornih odnosa sa Svetom Stolicom uporno nastoje izazvati dojam da je Crkva u Hrvatskoj na državnim jaslama, a u stvarnosti je hrvatska država i njezin socijalni sustav u velikoj mjeri na jaslama katolika, institucionalno organiziranih u Katoličkoj crkvi.
Time ne stoji ni tvrdnja protivnika ugovora o navodnom netransparentnom financiranju. Ono je transparentno, ali je vrlo složeno, zadire u brojna područja društvenih odnosa i tiče se prvenstveno socijalnog angažmana Crkve bez kojega bi stabilnost socijalnih odnosa u Hrvatskoj bila nezamisliva.
Putem sigurnih kuća i hospicija, Crkva se gotovo jedina brine za najranjivije
Sigurne kuće samo su jedan mali dio ogromnog kompleksa socijalne skrbi koji obavlja Katolička crkva putem svojih različitih ustanova. Sve to utvrđeno je ugovorima Republike Hrvatske i Svete Stolice.
Primjerice, nedavno je u javnosti otvoreno pitanje palijativne skrbi i nedostatka hospicija. Pritom je izišlo na vidjelo da je dugo godina jedini hospicij u Hrvatskoj osnovala i vodila Crkva, onaj u Rijeci, osnovan 2013. godine.
>Skrb za umiruće u fokusu medija: Znate li da iza malobrojnih hospicija u Hrvatskoj stoji Crkva?
Osim toga, katolička laička udruga La Verna godinama preko mreže volontera pruža podršku teškim, neizlječivim i umirućim bolesnicima, ali i njihovim obiteljima.
U Splitu krajem prošle godine otvoren jedini hospicij za područje cijele Dalmacije,a i taj je projekt vezan za Katoličku crkvu.
Zemljište i određenu svotu novca sestre Antica -Tonka i Milka Matošić donirale su katoličkoj udruzi Lovret isključivo za izgradnju mjesta gdje će ljudima biti omogućena dostojanstvena smrt.
Tko bi trebao imenovati vjeroučitelje?
Vjeronauk smeta Mrak Taritaš ne samo zato što, iz nekog razloga, smatra da mu nije mjesto u školama, nego što i tvrdi da nije ponuđena alternativa učenicima koji idu na vjeronauk. To naprosto nije istina, školske vlasti nude alternativu vjerskom obrazovanju.
I u Saboru je istaknuto da njezin prijedlog vrvi netočnostima i nelogičnostima. Jedna od netočnosti jest i sugestija da se zapošljavanje vjeroučitelja odvija izvan kontrole države.
Međutim, vjeroučitelji se, kao i svi drugi nastavnici, moraju javiti na natječaj, jedino s tom razlikom da moraju imati odobrenje crkvenih vlasti za vjeroučiteljsku službu.
Jedan od argumenata protivnika ugovora sa Svetom stolicom odnosi se na navodnu diskriminaciju, odnosno tvrdnju da su njime katolici u Hrvatskoj privilegirani.
Primjer Srpske pravoslavne crkve: Ostale vjerske zajednice imaju status kao i katolici
Najviši predstavnici drugih vjerskih zajednica u više su navrata isticali kako su ugovori sa Svetom Stolicom omogućili da se i djelovanje njihovih zajednica u Hrvatskoj regulira na odgovarajući način.
Primjer za to je ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve, sklopljen 2002. godine, kojim se Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj i njezinim pripadnicima daju ista prava kao i katolicima.
>Prkačin: Intencija zakona o popisu stanovništva je da se hrvatski pravoslavci deklariraju kao Srbi i pripadnici SPC-a
Njime su, kao i u odredbama ugovora sa Svetom Stolicom, riješena gospodarska pitanja, pitanja vjeronauka i dušobrižništva, kao i pitanja zaštite kulturne baštine.
S tom razlikom što za druge vjerske zajednice iz ugovora ne proizlaze tolike obveze kao što ih ima Katolička crkva, naprosto iz tog razloga što je njihov angažmana u području socijalne skrbi u usporedbi s Katoličkom crkvom neznatan.
I posljednja saborska rasprava pokazala je neutemeljenost zahtjeva za revizijom ugovora sa Svetom Stolicom, naprosto iz razloga što bi se time, osim štete koju bi Hrvatskoj time nastala u međunarodnim okvirima, urušio socijalni sustav.
No protivnici “Vatikanskih ugovora” ne odustaju od svojih zahtjeva, iako počivaju na netočnim tvrdnjama. Stoga, kako im je i odgovoreno u Saboru, njihovi prijedlozi ne mogu biti podloga za ozbiljan razgovor.
Možda bi Mrak Taritaš i njezini istomišljenici doista htjeli da netko drugi umjesto Crkve odlučuje tko će predavati vjeronauk.
Ili bi rješenje bilo, kako predlaže Katarina Peović iz Radničke fronte, da se ugovori sa Svetom Stolicom jednostavno raskinu?
Tekst se nastavlja ispod oglasa