Ovih dana u hrvatskim se medijima ponovno otvara pitanje palijativne skrbi i nedostatka hospicija potaknuto slučajem smrti mladog liječnika iz KBC-a Zagreb čija je zaručnica progovorila o tome kroz što je prolazio neposredno prije smrti i upozorila na nedostatke u palijativnoj skrbi u Hrvatskoj. Ipak, potrebu sa sveobuhvatnijom skrbi za umiruće davno je u Hrvatskoj prepoznala Crkva. U Rijeci od 2013. u okrilju Crkve djeluje, dugo godina jedini hrvatski hospicij, dok udruga La Verna koja je osnovana od strane katolika laika godinama preko mreže volontera pruža podršku teškim, neizlječivim i umirućim bolesnicima, ali i njihovim obiteljima.
Ovih je dana u medije istupila anesteziologinje Sanja Ćosić, koja je nakon smrti zaručnika, mladog ortopeda iz KBC-a Zagreb, doktora Krešimira Crnogaće, koji je prije nekoliko dana preminuo u 39. godini od karcinoma gušterače, progovorila o teškim posljednjim trenucima prije njegova odlaska i nedostatnoj palijativnoj skrbi.
Taj je slučaj potaknuo i Anamariju Sanseović da Jutarnjem listu progovori o posljednjim danima svoje majke koja je umrla u jednoj bolnici u Slavoniji. I onda ističe nedostatke palijativne skrbi u Hrvatskoj.
>Papa Franjo o eutanaziji: Ako ubijamo s opravdanjem, na kraju ćemo sve više ubijati
Ovi bolni primjeri ponovno otvaraju pitanje kako je u Hrvatskoj uređena palijativna skrb namijenjena onim pacijentima kojima liječenje više ne pomaže i koji su u terminalnim fazama maligne bolesti i slično.
Hospicij u Rijeci, Splitu uskoro i u Puli
Potrebu za pružanjem palijativne skrbi prepoznala je Katolička crkva. Tako u Rijeci već 10 godina djeluje hospicij “Marija Krucifiksa Kozulić”.
>Predsjednica organizacije koja je promicala eutanaziju: ‘Umjesto potpomognutog samoubojstva treba promicati palijativnu skrb’
Riječki hospicij Marija Krucifiksa Kozulić početkom 2013. godine započeo je s radom u zgradi bivšega riječkog sjemeništa kada je Riječka nadbiskupija, s tadašnjim nadbiskupom Ivanom Devčićem, uz potporu Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Ministarstva zdravlja i Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, pokrenula je projekt – dotad jedinstven u Hrvatskoj – stacionara za palijativnu skrb u sustavu javnog zdravstva, pisala je svojedobno Hrvatska katolička mreža.
Ova ustanova cjelovite skrbi namijenjena je onima čija bolest više ne reagira na postupke liječenja. Stacionarna palijativna skrb namijenjena je umirućima, tj. onima kojima, prema prosudbi liječničkog tima, preostaje najviše tri mjeseca života.
Misija hospicija i svih koji su angažirani u njemu je fizička, psihološka, duhovna i socijalna potpora bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti, ali i potpora njihovim obiteljima za vrijeme bolesti, a potom i u periodu žalovanja. Umrijeti znači rastati se, i to za obje strane – i za bolesnike i za one koje ostaju iza njih.
U hospiciju pacijenti imaju dostupnu njegu 24 sata na dan, boravak je besplatan, veći dio pokriva se preko HZZO-a, manji dio donacijama. S obzirom na nedostatak palijativnih kreveta, lista čekanja za riječki hospicij je velika.
Tamo 20 zaposlenika brije o 18 pacijenata.
U Puli se uskoro otvara i Hospicij Blaženog Miroslava Bulešića čiju je gradnju dijelom financirala država, a dijelom Crkva.
U Splitu je pak krajem prošle godine otvoren jedini hospicij za područje cijele Dalmacije te je i taj projekt vezan za Katoličku crkvu. Naime, zemljište i određenu svotu novca sestre Antica -Tonka i Milka Matošić donirale su katoličkoj udruzi Lovret isključivo za izgradnju mjesta gdje će ljudima biti omogućena dostojanstvena smrt.
Udruga La Verna
Uz to, u Zagrebu djeluje udruga La Verna čiji volonteri pomažu umirućima i njihovim obiteljima.
”Naša udruga pruža podršku teškim, neizlječivim i umirućim bolesnicima te njihovim obiteljima na području grada Zagreba. Usluge su potpuno besplatne i dostupne svima kako bi mogli ostvariti pravo na dostojanstven život do kraja u ozračju ljubavi i pažnje”, stoji na stranicama udruge čije su osnivanje potaknuli članovi Franjevačkog svjetovnog reda (OFS) na zagrebačkoj Opatovini.
“Među nama je bila jedna medicinska sestra koja nam je natuknula kako se u njezinoj struci mnogo priča o palijativnoj skrbi, koja je tada u Hrvatskoj bila dosta nerazvijena, pa smo pomislili da bismo u tome mogli dati svoj doprinos”, objasnila je svojedobno za portal Bitno.net Blaženka Eror Matić, predsjednica La Verne.
Pacijenti uglavnom svoje posljednje trenutke ne žele provesti u bolnicama, nego u svojoj kući, okruženi bližnjima.
“Oni su suočeni s teškim bolovima, nemoći i povraćanjima, teško hodaju, jedu i dišu”, objašnjava Blaženka Eror Matić. Takvi pacijenti se istovremeno suočavaju s duhovnim problemima i traže odgovore na pitanja kao što su: Zašto baš meni? Kako dalje? Kako izgleda smrt? Kako ću se pripremiti za smrt? Pred njihovu obitelj je stavljen težak zadatak brige o teško bolesnim pacijentima. “Zadaća nas volontera jest hrabriti bolesne i članove njihovih obitelji, donijeti im mir i biti podrška te istovremeno organizirati najbolju moguću skrb i povezati ih s palijativnim sustavom”, objasnila je za Bitno.net.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
