Udruga “Lavice” – za pomoć i podršku žrtvama pedofilije osnovana je u siječnju prošle godine i prva je takva udruga u Hrvatskoj koja pruža zaštitu i pomoć žrtvama pedofila. U tek nešto više od godinu dana, “Lavice” su pokrenule u Hrvatskoj pravu pozitivnu revoluciju osvješćivanja hrvatskog društva o rastućem problemu pedofilije, kao i pomaganja žrtvama pedofilije (i djeci i roditeljima). Njihova važnost i utjecaj u društvu postao je nemjerljiv, kako zbog porasta pedofilije, tako i zbog problema koje žrtve pedofilije nailaze u društvu koje treba skrbiti o njima.
Predsjednica “Lavica” Anita Papa dala je intervju za narod.hr u kojem iznosi goruća pitanja i probleme vezane uz pedofiliju
Gospođo Papa, možete li nam opisati zašto i kako je nastala Udruga Lavice – pomoć žrtvama pedofilije?
Sasvim slučajno smo počeli pratiti jedan slučaj preko fejsa i nekako smo se našle u centru događanja. Kada smo između ostalog shvatile da u Hrvatskoj ne postoji niti jedna organizacija ili udruga koja pruža pomoć djeci žrtvama i to je bio pokretač u nama da nešto učinimo po tom pitanju i počnemo aktivno djelovati.
Je li problem pedofilije u Hrvatskoj velik, te je li ta problematika dovoljno zastupljena u javnosti i medijima?
Problem je veći nego što su ljudi svjesni. Kada pričamo o pedofiliji svi na to odmahnu rukom jer misle da se to ne može i ne događa njima, ili kad se nađu u situaciji da se govori o toj temi požele da nisu ništa čuli o tome.
Prijave su porasle za 40% u odnosu na 2016. godinu. Procjena da ih u Hrvatskoj ima između 14 000 i 15 000 pedofila, a samo ih je 1501 u registru. Statistike pokazuju da je svako peto dijete na neki način spolno zlostavljano što je jasan pokazatelj zastupljenosti tog problema. Spolno zlostavljanje je još uvijek tabu tema te se vrlo rijetko govori o toj temi. Kada govorimo o pedofiliji u medijima opisani su samo kratko neki pojedini slučajevi s vrlo površnim informacijama, ali u cilju sprečavanja spolnoga zlostavljanja, kako postupati nakon saznanja o tome i sl. edukativnih konkretnih emisija, na žalost, nema.
Svi se plašimo tzv. nepoznatih pedofila. Je li pedofilija raširena i unutar bliskih ljudi: obitelji, rođaka, prijatelja i slično? Možete li nam malo rasvijetliti tu tamnu i prešućenu stranu.
Statistike pokazuju da je veći broj slučajeva spolnog zlostavljanja djece od njima bliskih osoba, osoba od povjerenja. Očevi, djedovi, rođaci, pa i profesori, doktori i dr. s kojima djeca imaju češće socijalne odnose, a to su osobe u koje bi rijetko posumnjali. Unutar obitelji, pedofilija je sigurno mnogo strašnija jer u takvim slučajevima dolazi do češćeg prešućivanja članova obitelji radi sramote i ostalih društvenih posljedica, a u tim slučajevima spolno zlostavljanje je dugogodišnje i ima veće posljedice. Uvijek naglašavamo da su poslijedice cijeloživotne jer je to upravo ono što nam opisuju žrtve, ali sigurno su još veće kad je u pitanju vlastiti otac i bližnji član obitelji.
Jesu li djeca u opasnosti od pedofila preko interneta i kako oni djeluju?
Predatori pedofili putem društvenih mreža isto su vrlo opasni jer klinci su neiskvareni i naivni i često ne razmišljajući kažu gdje žive ili u koju školu idu, a mnogi čekaju baš to i vrebaju tjednima ili mjesecima ne bi li ulovili svoju malu, nevinu žrtvu. Imaju lažne profile gdje se presstavljaju kao djeca te na taj način ostvruju odnose i mame žrtve kako bi na kraju ciljno i ostavrli svoje zlostavljanje. Nekima je u cilju navesti djecu da se slikaju goli i pošalju im fotografije i sl.
Što je važno za roditelja koji želi spriječiti da njegovo dijete postane žrtva pedofila?
Prije svega potrebno je uvijek otvoreno razgovarati sa djecom. Loše je kada vas se vlastito dijete boji. Dakle razgovor, povjerenje i naravno dogovor da se može baciti oko što dijete radi kada je na društvenim mrežama. U planu su nam projekti u cilju edukacije građana, ali i kreiranje edukativnog sadržaja kao bi se djecu s već od 5 do 13 godina na njima primjeren način educiralo o ispravnim i neispravnim dodirima. Na žalost donacije za te projekte za sada nismo dobili, ali nećemo odustati i slati ćemo na sve otvorene natječaje i nadajmo se da će i firme i sponzori i društvo prepoznati potrebu za aktivnim djelovanjem na tom području. S obzirom da su danas roditelji u svakodnevnoj jurnjavi, nisi u mogućnosti bdjeti nad svojim djetetom i baš iz toga razloga potrebno je i djeci kroz razgovor i edukativnu literaturu objasniti o toj sve većoj opasnosti, a upravo je to jedan od ciljeva naše udruge. Edukacija roditelja, ali i djece danas je meneitorna kako bi se spriječilo ili prekinulo zlostaljanje koje se već događa.
Možete li nam dati neki primjer iz vaše prakse o gore navedenom?
Internet…dakle osoba je je istovremeno komunicirala sa više djece predstavljajući se kao prijatelj, te se pozivao kod svakog djeteta na ono drugo. Klasična mreža, upotrijebit ću izmišljena imena kako bi shvatili….Pero ( nazovimo predatora tako ) šalje poruke djevojčicama Ivani, Ani ,Sanji i Miji. Istovremeno ima i drugi lažni profil gdje glumi žensku osobu koja je sesta od Pere. Kada piše Ivani poziva se na poznanstvo sa npr. Mijom te kreću razgovori gdje pomalo doznaje gdje žive obje djevojčice, koji su razred, imaju li problema sa roditeljima i sl. Nakon nekog vremena taj isti Pero u stanju je pojaviti se ispred škole jer je shvatio i došao do dovoljno podataka primjerice o Sanji i siguran je da će Sanja krenuti sa njim. Tad kreću i ucjene i prijetnje.
Dakle govorimo o internet predatorima koji su i relativno mlade osobe u ranim ili kasnim 30-tim godinama. Djecu je upravo o tome potrebno educirati.
Recite nam dvije-tri riječi o novom Zakonu o pedofiliji koji priprema Sabor?
U saborskoj je proceduri zakon koji donosi izmjene gotovo po svim člancima zakona, kao i registar koji definitivno treba staviti kao trajnog te sve zakonski obvezati da ga kao poslodavac morate provjeravati. Što se tiče samog kaznenog zakona naš prijedlog je da se povise minimalne kazne, te samim time izbjegnu mogućnosti uvjetne kazne.
Ima li nešto što je taj Zakon izostavio, a da bi trebalo biti dio tog Zakona?
Registar, koliko smo vidjeli nisu se dotakli čl. 14 i 19 koji su izuzetno važni, a to je da se zakonski obvežu poslodavci da se vrši provjera budućeg zaposlenika. Zakonski se mora regulirati obavezna provjera registra u poslovima koji imaju izravni doticaj s djecom, čime mi kao društvo jasno dajemo do znanja da se ne slažemo da pedofili, koji su u većini recidivisti, imaju bilo kakav doticaj s djecom. Nedopustivo je da se spolni zlostavljač nakon odslužene kazne vrati na svoje radno mjesto u okruženje svoje žrtve te da mu se omogući spolno zlostavljanje i druge djece. I naravno, zalažemo se za obavezno povećanje minimalnih kazni. Presude društveno korisnog rada, točno 27 prošle godine, su nedopustive. Takvim presudama omalovažavaju se patnje žrtava i potiče se tog istog pedofila da ponavlja činove pohote nad djecom jer ne snosim baš nikakve posljedice.
Podatak da je čak 27 pedofila prošle godine izbjeglo zatvorsku kaznu i dobilo tzv. „dobrotvorni rad“? Nije li to pomalo sklandalozno?
Sigurno da je skandalozno, ali mislim da je još strašnije kada znate da se od skoro 1000 slučajeva pola ne procesuira iz razno raznih razloga. Mnogi slučajevi traju predugo, a nije i neuobičajeno da za takva djela sudski procesi traju i po 3 i više godina što je također skandalozno. Vrijeme je da sinergijski odgovorne institucije hitno unesu promjene na području procesuiranja počinitelja, ali i u zaštiti svih budućih žrtava.
Treba li Registar pedofila biti dostupan roditeljima i javnosti i trebaju li svi koji rade s djecom proći njegovu provjeru?
Da, registar bi trebao biti javan. Tada bi roditelji mogli upozoriti svoje djete primjerice da kada ide u školu da izbjegava određenu ulicu ukoliko znamo da u njoj živi osuđeni pedofil. Sigurni smo da roditelji žele biti po tom pitanju bezbrižni, i kad ostavljaju svoju djecu u školi, u sportskoj dvorani na treningu ili kod zubara da znaju da zaposlenici tih ustanova nisu osuđeni pedofili i da njihova djeca nisi nove potencijalne žrtve, stoga kako naglašavamo, da, provjera tog registra kod zapošljavanja morala bi biti obavezna.
Često se čuju priče o problemima roditelja s pravosuđem, Centrima za socijalnu skrb i drugim ustanovama koje trebaju biti zaštita žrtve pedofilije? Je li tu sve u redu ili ipak imate neke primjedbe?
Nažalost primjedbe su svakodnevne, zaista je mali broj onih koji su uspjeli susrećući se s ovim problemom ne naletjeti, rekla bih, na razne balvane, bilo to kad se radi o samoj prijavi i kasnijem procesu. Žalosno je da se žrtvu dodatno traumatizira, da ne kažem ne vjeruje, da se prijavitelji, u ovim slučajevima najčešće majke, proglašavaju ludima ili emocionalno nestabilnima.
Zaista želim znati kakav treba biti roditelj/skrbnik koji kad shvati što se dogodilo njegovom djetetu treba osjećati ili ponašati kako od strane tzv. stručnjaka ne bi bio etiketiran emocionalno nestabilnim?
Nedavno smo objavili potresnu priču majke koja je prijavila zlostavljanje svoje kćeri od strane oca djeteta. Možete li nam reći nešto o tom slučaju?
Upravo je taj slučaj jedan od onih primjera gdje su se dogodili mnogi propusti od strane institucija, a kalvarija koju je ta majka prošla i još uvijek prolazi je strašna. Nakon što je prijavila spolno zlostavljanje na žalost, niti policija niti DO nije postupalo hitno kako bi trebalo u ovim slučajevima. Ne mogu za sada iznositi detalje, ali majka je spreman izaći u javnost sa cjelokupnom pričom i tražiti zaštitu za svoju kćer od svih građana. Nadajmo se da se tako nešto neće dogoditi jer je predana nova kaznena prijava koja ima u sebi jasne elemente i dokaze za meritorno postupanje i procesuiranje počinitelja i da će ovoga puta DO hitno provesti istragu te u skladu s time i pravno zaštiti dijete. Na žalost 7. svibnja sutkinja je donijela odluku da se skrbništvo dodjeljuje ocu, a upravo do takve odluke došlo je radi mnogih propusta i ne uvažavanja majčinih iskaza, medicinske dokumentacije i ostalih dokaza. U dopisima koje smo poslali na okolnosti slučaja zaprimljeni su neargumentirani odgovori, odnosno da se nije niti razmatrao slučaj ili provele tražene dokazne radnje od strane CZSS i Ministarstva i sada se žalbe nalaze na Upravnom sudu u Zagrebu. Ne reagiranje u ovako kompleksnim slučajevima dovodi do teških posljedica.
Udruga Lavice – kada i kako vam se žrtve pedofilije mogu obratiti za pomoć?
Možemo reći da smo tu gotovo 24h svih 7 dana, jer nikad si nismo dopustile da ugasimo mobitel ili ne odgovorimo na mail ili poruke. Imate našu stranicu, ali i grupu na fejsu, kao i mail adrese udrugalavice@gmail.com i info.udrugalavice@gmail.com.
Telefonski pozivi ponekada su dolazili i nedjeljom nakon 20 h i uvijek smo se javile i ne uskraćujemo pomoć nikome. Najvažnije nam je zaštititi djecu i pomoći s informacijama koje su im prijeko potrebne u tom trenutku.
Poruka roditeljima i hrvatskoj javnosti za kraj – kako stati na kraj ovom zlu koje je očito postalo dio svakodnevnice?
Recepta za to da imam već bi ga odavno upotrijebila. Naravno uvijek pozivamo na razum i zakon tako da se i tu nadam da će se kazne napokon povećati, da će se uvesti red u registar i da će se počet pratit što ti monstrumi rade nakon što “odleže” kaznu. U udruzi smo se susreli s velikim patnjama žrtava i trebalo bi biti jasno cijelom našem društvu da su te traume cjeloživotne i da zajednički savjesno i dogovorno djelujemo u cilju prevencije djece od spolnoga zlostavljanja, ali prekinimo i svako koje se upravo događa i odgovorno prijavimo jer upravo to bespomoćno dijete možda ima samo vaš poziv i vi ste mu jedina nada i spas iz tog pakla.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
