U emisiji Poligraf urednice Milene Jukić-Ugrin na prvom programu Hrvatskog radija jutros su na temu novog prijedloga Zakona o referendumu, koji su u proceduru uputili vladajući, gosti bili: Ingrid Antičević-Marinović (SDP), Davorin Mlakar (HDZ), te ustavnopravni stručnjaci prof. dr. Robert Podolnjak i prof. dr. Ivan Koprić.
Konzultacije SDP-a i HDZ-a
Na pitanje voditeljice je li se SDP konzultirao s HDZ-om obzirom da su zajedno bili protiv referenduma inicijative U ime obitelji “Birajmo ljude imenom i prezimenom Ingrid Antičević-Marinović odgovorila je da “nema tajnih konzultacija”, da treba regulirati pitanje financija – dakle, tko neku inicijativu financira? A najveće prijepore je izazvalo upravo mjesto – te da je Ured državne uprave, kako je navedeno u prijedlogu novog Zakona o referendumu – najbolji je način kontrole vašeg glasa.”
Na upit o konzultacijama s SDP-om Davorin Mlakar odgovorio je da nije bilo konzultacija, a da nakon tri godine mandata, mišljenja je da se ionako zakasnilo s prijedlogom izmjene Zakona o referendumu, te je upozorio da se ne vidi tko je predlagatelj ovoga zakona. HDZ podržava ideju da se referendum mora preciznije i potpunije regulirati nego što je do sada u našemu zakonodavstvu riješeno, ali da ovaj prijedlog, sadrži sporna pitanja ograničenja. “Čl. 3. ostavlja mogućnosti dodatnih manipulacija, ali temeljna pitanja, mjesta za prikupljanje potpisa, mislimo da je pravo građana, dakle, takva ograničenja, kakva ovaj zakon postavlja, mislimo da ih ne treba biti.
Mlakar smatra da ipak treba propisati pitanja o kojima se narod na referendumu ne može izjašnjavati. “Jedno od ključnih pitanja je ova nekakva dodatna kontrola građana, uopće izlaska građana da bi se izjasnili o potrebi održavanja referenduma”, zaključio je Mlakar.
Posljednji čavao u lijes neposredne demokracije
Profesor Robert Podolnjak rekao je kako ga prvo čitanje predloženog nacrta zakona vodi na zaključak da “ako ovakav zakon bude usvojen, posljednji je čavao u lijes neposredne demokracije u Hrvatskoj” i to temelji na nizu odredbi koji se temelji nacrtom ovog zakona.
“Tri su ključne prepreke – broj potpisa koje građani moraju prikupiti, druga je prepreka rok, a treća je prepreka mjesta na kojima građani prikupljaju potpise. Što se tiče prva dva čimbenika, ona su već i sada bila vrlo rigorozno definirana u ustavno-pravnom poretku, broj potpisa je među najvećima komparativno gledajući, 10 % potpisa na jedan neutvrđeni broj birača kojima se uvijek može manipulirati, drugi čimbenik je rok u kojem te potpise treba prikupiti, svega 15 dana, to spada u najkraće rokove. Nema kraće od 14 dana nigdje. Tu i tamo se nalazi u nekim saveznim pokrajinama u Njemačkoj, ali drugi uvjeti nisu tako strogi. I treći uvjet je, koji je jedini bio liberalni – slobodno prikupljanje potpisa, sada i on postaje iznimno neliberalan s potpisivanjem samo u uredima državne uprave, odnosno u specifičnim okolnostima on-line i sad će i taj treći element koji je ipak omogućavao građanima u tom rigoroznom kratkom roku prikupiti potpise, sad će se zapravo i on ugasiti po ovom prijedlogu. I onda ćemo imati sva tri elementa koji će zajedno praktički onemogućiti gotovo svaki mogući državni referendum”, zaključio je Podolnjak.
Potpisi za kandidature političara i dalje na javnim površinama
Profesor Koprić je na pitanje kako tumači da će se potpisi prikupljati u uredima državne uprave mjesec dana a istodobno će se potpisi za kandidature političara i stranaka prikupljati i dalje na otvorenim prostorima odgovorio da je to “jedan od problematičnijih momenata ovoga zakona, ima ih zapravo jako puno i previše za zakon koji bi trebao biti ozbiljan i koji bi trebao riješiti neke ozbiljne probleme. Postoji očigledna pristranost u načinu prikupljanja potpisa za lokalne izbore gdje se omogućava veći broj mjesta za prikupljanje”.
“Ono što bi trebali problematizirati pored tog mjesta i ograničavanja, očigledno je da se želi ograničiti mogućnost raspisivanja državnog referenduma, to je bio poticaj da se krene u ovaj postupak ali je pitanje zbog čega se u zakon utrpava i lokalni referendum koji je reguliran Zakonom o lokalnoj samoupravi. Netko tko je ovaj zakon pisao nije uopće niti pročitao odredbe koje su u Zakonu o lokalnoj samoupravi”, upozorio je Koprić.
Tko je sastavio ovaj nacrt zakona?
Na upit o tome tko je pisao ovaj nacrt zakona, Ingrid Antičević Marinović odgovorila je da je dosta ljudi radilo na njemu.
Ovim prijedlogom želimo onemogućiti takve građanske inicijative
“Ovim prijedlogom zakona želimo onemogućiti takve inicijative koje samo imaju naziv da su građanske inicijative, inicijative pojedinih interesnih skupina kojima ne znamo izvore financiranja, koje imaju plaćene ljude koji stoje po štandovima. Zar to nije jeftinije i za samog organizatora gdje država preuzima sav trošak? Zbog čega bi to bilo sumnjivo nekome? Građanin želi znati tko ga financira” zaključila je Antičević Marinović, a na komentar da je očito sporna inicijativa U ime obitelji, koju nije izrijekom rekla, ali iz svega što je rekla zapravo se može zaključiti da se radi o njima, odgovorila je “mi samo kritiziramo opasnosti.”
Ovakav zakon će onemogućiti bilo kakvu inicijativu građana
Prof. Podolnjak demantirao je Antičević Marinović budući da “u ovom nacrtu zakona o financiranju nema ničega, financiranje nije dio ovog zakona, to izričito piše u čl. 31. Naravno da građanske inicijative mogu zlouporabiti taj institut, to nije nepoznanica, ali postoje i ustavne i zakonske odredbe kojima se to može zapriječiti. Ovim zakonom ne će se razdvojiti “dobri” od “loših” inicijatora, ovakav zakon će onemogućiti bilo kakvu inicijativu. “Naravno da je rok za prikupljanje u prostorima državne uprave nešto duži, ali njihovo je radno vrijeme 8 sati dnevno. Iskustva iz zemalja u kojima se potpisi prikupljaju u državnoj upravi je vrlo loše, građani se žale što ne mogu primjerice subotom prikupljati potpise, i nikada im nije odobreno subotom i što u tisućama naselja ne mogu davati svoj potpis, a to je problem i u jednoj Njemačkoj. Iskustva su dobro poznata i ona nisu dobra” upozorio je Podolnjak.
Policijska kontrola i sprječavanje neposredne demokracije
Davorin Mlakar ustvrdio je kako uočava iz rukopisa ovog zakona nešto drugo “Vlada i vladajuće stranke, su očito pritisnute zahtjevima za referendume, počele uvoditi reda i one nama uvode jedan represivni aparat koji bi trebao kontrolirati te građanske inicijative. Ovaj zakon je protivan održavanju referenduma uopće. Mi potičemo ljude da se na referendumu izjasne o pitanjima od šireg interesa, a s druge strane vladajući žele suspregnuti sve pa i uvesti kontrolu koja već pomalo sliči na nekakvu policijsku kontrolu ljudi koji bi se željeli izjašnjavati na referendumu. Samo za ilustraciju sjetite se situacije od prije nekoliko godina kada je SDP podržavao referendum za izmjenu Zakona o radu jer je to tada u tom trenutku politički odgovaralo.”
Upozorio je dalje da “ovakav Zakon treba spriječiti u začetku. Zakonom referendum treba urediti, ali na ovaj način uređivati znači da ustvari sprječavate neposrednu demokraciju koja je pretpostavljam povijesno izrasla upravo na trgovima, upravo na ulicama i mogućnost tih ljudi da iskažu svoju želju, SDP to zapravo želi poništiti ovakvim normama” završio je Mlakar.
Na upit voditeljice radi li se o sužavanju prava građana prof. Koprić je odgovorio da bi “nužno bilo promijeniti Ustav. To je temeljni problem koji je nastao kad su se mijenjale ustavne odredbe da bismo olakšali referendum za pristupanje EU, izglasali tu odluku, ostala je ta ustavna odredba i zapravo se to ne može ovim zakonom ni promijeniti. Sad ćemo imati dvije kategorije građana jedni koji sjede doma i in-house i on-line potpisuju i imate drugu kategoriju 70.000 onih koji imaju taj account na e-građanin, a imate velik broj ljudi koji nisu čak niti pokretni u smislu da imaju auto ili da se na neki drugi način mogu dovesti do nekakve ispostave državne uprave” rekao je Koprić te istaknuo kako je “najzanimljivije da ovaj zakon predlaže SDP koji je silno olakšao referendum u svojem prvom mandatu prije 10 godina”.
Izmjene zakona o izboru Predsjednika Republike
Davorin Mlakar je na pitanje voditeljice da su zamjerili izmjenama zakona o izboru predsjednika republike, kojima bi se ujednačio način glasovanja dijaspore na predsjedničkim i parlamentarnim izborima pa bi hrvatski državljani mogli glasovati samo u konzularno-diplomatskim predstavništvima i je li sporna izmjena ili tajming odgovorio da je “tajming najveći problem i potreba donošenja ovakvog zakona. Čudi nas da kad smo već htjeli regulirati nešto to nije napravljeno na vrijeme. Dobra demokratska praksa nalaže da u godini održavanja izbora ne mijenjate izborno zakonodavstvo, drugo, ako se nešto mijenja, može se mijenjati Zakon o pravima predsjednika Republike po prestanku obnašanja dužnosti, na to imamo velikih prigovora, a treće, ove izmjene koje se sada tako pompozno najavljuju su izmjene koje mijenjaju Zakon koji je vrijedio i za zadnje izbore predsjednika Republike i ništa bitno ne donose osim što uvode jednu krajnje nedemokratsku praksu da tri mjeseca pred izbore mijenjate zakon”, odgovorio je Mlakar.
Na pitanje upućeno prof. Podolnjaku treba li poslušati preporuke venecijanske komisije da se izborni zakon u izbornoj godini ne bi trebao mijenjati i je li to instruktivna ili obvezna norma odgovorio je da je to “mekano pravo koje preporučuje ali u svakom slučaju demokratske države ga slijede i ne bi ga trebalo mijenjati, pa čak niti kod tehničkih odredbi”, i da nije trebalo raditi promjene već je trebalo povećati broj potpisa za kandidiranje, jer sadašnjih 10.000 potpisa je premalo, a “struka je predlagala negdje od 30.000 do 40.000, ali donja granica bi bila preporučljiva, najmanje 30.000 potpisa i to je još uvijek ispod 1 % od ukupnog biračkog tijela. To bi bilo u skladu s pravilima i u nekim drugim državama, ovako čini mi se da taj dio je izostavljen a to je trebalo regulirati već prije nekoliko godina”, objasnio je prof. Podolnjak.
Zaključno
Prof. Koprić vjeruje “da će biti prilike da se ovaj nacrt popravi, promijeni u koncepciji i u odredbama tog nacrta. Zašto raste broj inicijativa – ljudi su skloni revolucijama i politička bi elita to trebala uzeti u obzir.”
Davorin Mlakar iznio je sumnju koji je razlog tome što ne znamo autora oba prijedloga zakona “nego je to neka grupa, zato što on sužava prostor neposredne demokracije. Kod zakona o izboru Predsjednika Republike ovim zakonom ništa se ne mijenja s obzirom na glasovanje dijaspore, ono ostaje kako je bilo i do sada samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima što je veliki problem hrvatskog zakonodavstva već neko vrijeme.”
Na kraju emisije se prof. Podolnjak upitao hoće li predlagatelj tog zakona “naći nekog pravnog stručnjaka ili javnu osobu koja će stati iza ovog nacrta zakona i reći da je dobro rješenje da se građane dovede u ured državne uprave i da tamo potpisuju zahtjev za referendum? Do sada se nije javio nijedan. Ja sumnjam da će takav neliberalni intelektualac javiti”.
Za kraj je Ingrid Antičević Marinović završila da je SDP otvorio javno raspravu i pozvani su stručnjaci, “mi smo vlast koju treba kritizirat, ali se ne boji građana”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
