Slavonski ratari su u problemima. Zbog velike količine žitarica koja im je ostala u skladištu od prošle žetve, a koju nemaju kome prodati, u strahu su gdje će skladištiti novu robu. Količine su se nagomilale, kažu ratari, zbog niske otkupne cijene, ali i uvoza ukrajinskih žitarica. Traže pomoć od države.
Stjepan Zorić u skladištu ima više od 400 tona kukuruza koji nije prodao. Kaže, kupaca nema ni na vidiku. “Sadašnja cijena je 195 eura, ali samo deklarativno. Potražnje nema. Ni za 180 eura po toni nikome ga ne možete prodati”, kazao je za Novu TV.
Ratari ističu, globalno tržište žitarica u Europi poremećeno je zbog rata u Ukrajini. Najviše to osjete proizvođači pšenice.
“Najveći kupac je Italija, koja uzima od nas 70 %, Italiju su potopili. 50 brodova u Italiji čeka na istovar. To su humanitarni koridori koji su trebali završiti u Africi. Ta roba se plasira na tržište EU-a”, kaže Petar Pranjić, predsjednik Odbora za ratarstvo HPK-a.
“Nema ni upita da je se uopće i kupi, a kamoli da pregovaramo o cijenama”, kaže Zorić.
A na pitanje zašto robu nisu prodali odmah nakon žetve nego su je odlučili uskladištiti, kažu. “Hrvatska je imala cijenu od dvije kune, dok je u ostalim zemljama bila otkupna cijena u Sloveniji tri kune, u Srbiji 2,60 kn, Mađarskoj 2,80 kn”, rekao je Petar Pranjić, dodajući da su tragom toga to ostavili, da bi sačekali bar takvu cijenu.
“Naši su proizvođači imali priliku prodati te poljoprivredne proizvode po znatno višoj cijeni nego što su danas. Rekao bih da je to možda stvar loše ekonomske procjene”, kaže Igor Mikulić iz HGK-a.
Zbog loše situacije spas traže od države
“Mi očekujemo da se naše tržište zaštiti i da naš seljak može koliko-toliko, ili barem dobiti onu cijenu uloženog”, rekao je Pranjić.
“Ministarstvo poljoprivrede zatražilo je aktiviranje svih raspoloživih mjera pomoći proizvođačima poput aktiviranja poljoprivredne pričuve i drugih”, poručili su iz Ministarstva.
>Troškovi poljoprivredne proizvodnje za 50% veći nego lani
Iako je cijena gnojiva i repromaterijala sada pala, ratarima koji imaju puna skladišta to ništa ne znači. “Ako me ne pojede žižak brašnar i moljac, pojest će me ležarina i ostat ću bez ičega. Crni dani nas čekaju, vjerujte. Crni i teški dani”, rekao je Pranjić.
Ratari ističu, ostalo je toliko pšenice da imamo zaliha za jednu cijelu godinu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
