Nakon dvadesetak knjiga i nekoliko stotina argumentiranih tekstova u medijima neumornih
istraživača logora Jasenovac mogu se uočiti napukline u narativu apologeta jasenovačkog mita. Ali, daleko je to od kraja početka rušenja jasenovačkog mita. Nakon brojnih dokaza o lažnim žrtvama na jasenovačkom popisu, apologeti jasenovačkog mita prisiljeni su na (male) taktičke uzmake. Stalne poraze na znanstvenom polju pokušavaju anulirati takozvanom strateškom dvosmislenosti, odnosno novom novogovornom izmišljotinom jednog od brojnih nesposobnih EU političara. Stratešku dvosmislenost su odavno otkrili Srbi, a memorandumski guru Dobrica Ćosić ju je objasnio kao egzistencijalno laganje, pišu Nikola Banić i Mladen Koić za Hrvatski tjednik.
Ministarstvo istine s prave strane povijesti
Ministarstvo kulture i medija (MKM) kojem je na čelu Nina Obuljen-Koržinek podupire i cijeni dosadašnji rad Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Zanimljivo, prema ministrici njezino ministarstvo je već prije uočilo netočnosti na popisu, ali izgleda da su imali pametnijeg posla pa im nije bilo bitno što se državi iz čijeg proračuna primaju plaću čini ogromna politička šteta. Prema MKM, odnosno šefici Nini Obuljen-Koržinek, znanstvenici mogu revidirati, odnosno piskarati što ih volja o Jasenovcu.
Ali, kako kaže Plenkovićeva ministrica istine s prave strane povijesti, nema promjene jugokomunističkog narativa o Jasenovcu. A posebno se to odnosi na radikalno preuveličavanje ili umanjivanje procijenjenog broja žrtava logora Jasenovac. Iz ovoga se mogu izvući dva zaključka. Bilo kakva procjena je važnija od dokaza. Još gore za znanost i slobodu govora, to znači da uskoro možemo očekivati „hapšenja“ svakog tko ospori stotine „iljada“ maljevima i srbosjecima ubijenih i onda drobilicom dezintegriranih Srba u Jasenovcu. Kako je to bez strateške dvosmislenosti rekla ministrica Nina Obuljen-Koržinek, njezino Ministarstvo kulture i medija će se i ubuduće oštro suprotstavljati svakom pokušaju povijesnog revizionizma. Naravno, osim onima s „prave strane“ povijesti.
>Banić i Koić: Između laži i otkrivanja istine
Istina s dalekovidnice srpskog svijeta
Na jednoj od dalekovidnica u srpskom vlasništvu koje su strateški raspoređene po eteru
„regijona“, odnosno „srpskog svijeta“, jedan profesor povijesti navodno rođak nekog jugokomunističkog „revolucionara i državnika“ je izrijekom povećao broj stradalih u logoru Jasenovac s 83.800 koliko ih je na popisu JUSP-a Jasenovac na procjenu od 120.000.
U aktivističkom zanosu nije naveo izvor za taj podatak. Možemo pretpostaviti i zašto. Naime, srbijanski Muzej žrtava genocida iz Beograda ima „procjenu“ od 130.000 jasenovačkih žrtava, pa ova razlika od 10.000 žrtava izgleda samo kao strateška dvosmislenost u nadi da neće baš svi povezati propagandu iz Srbije s propagandnim pandanima iz Hrvatske. Očita je težnja povratka na šesteroznamenkasti broj jasenovačkih žrtava bez obzira što je broj do sada nađenih zemnih ostataka na području logora Jasenovac tisuću puta manji.
Osim što je profesor povijesti nonšalantno i ne navodeći dokaze prešao u šesteroznamenkasti broj jasenovačkih žrtava, to znači i povećanje broja jasenovačkih žrtava za 50 posto. Je li to prema Plenkovićevoj ministrici Obuljen-Koržinek radikalno preuveličavanje ili ipak nije s obzirom da dolazi s „prave strane“ povijesti?
Premda se nije iskazao u znanstvenom radu o Jasenovcu kojeg učestalo komentira, profesor povijesti je nakon upola povećanog broja jasenovačkih žrtava u stilu strateške dvosmislenosti ponovio mantru iz Porfirijevog kružoka da brojevi (trenutno) nisu bitni. Srpskoj propagandi brojevi trenutno nisu bitni jer se u recentnoj literaturi mogu naći podatci o tisućama lažnih žrtava s mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac pa mitomanima
u ovom trenutku nije oportuno previše se razbacivati procjenama broja stradalih. Lukavi Srbi se trenutno ne upuštaju u za njih vrlo opasne igre s brojevima, već to prepuštaju svojim potrčcima iz Hrvatske.
>Banić i Koić: Jasenovac, povijesni revizionizam židovskog istraživačkog centra
JUSP Jasenovac, mjesto gdje se čuva baština i znanje
U četvrtak 6. lipnja 2024. godine ministrica kulture i medija Nina Obuljen-Koržinek odbila je komentirati zahtjeve koalicijskog partnera Domovinskog pokreta za preispitivanjem njezina rada zbog potpore Spomen-području Jasenovac. U izjavi za medije Obuljen-Koržinek je posebnu podršku dala Upravnom vijeću, ali i dosadašnjem ravnatelju u ostavci Ivi Pejakoviću i instituciji koja na svojim mrežnim stranicama drži lažne podatke koji Hrvatskoj nanose ogromnu štetu. U tipičnom strateški dvosmislenom stilu za Plenkovićevu ministricu Obuljen-Koržinek neupitno je i ključno da je Spomen-područje Jasenovac muzejska ustanova gdje se čuva baština i koje je mjesto znanja i edukacije.
Ima li još netko kome nije jasno o čemu se tu radi i koja je pozicija trenutne vlasti glede istine o Jasenovcu?
Dokazi umjesto ispraznih lamentacija
Apologetima mita lako se je razbacivati procjenama o navodnim stotinama tisuća stradalih u Jasenovcu. Ali, marljivim znanstvenicima je još lakše pronaći nove lažne jasenovačke žrtve. Kao što smo naglašavali više puta i na više načina, pokazano je da je mrežni popis jasenovačkih žrtava Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac masovna prevara budući da sadrži tisuće lažnih žrtava, odnosno osoba koje su stradale na drugim mjestima ili su preživjele rat, ali ih se usprkos višestrukim upozorenjima ostavlja na popisu, u čemu i leži priroda prevare.
Veličina te prevare je tolika da nije problem uzeti nasumce neki izvor podataka o žrtvama iz Drugog svjetskog rata i u njemu pronaći zapise o osobama koji su proturječni onima na jasenovačkom popisu. U nekim slučajevima je to toliko lako da na neki način postaje patetično koliko je mrežni jasenovački popis loše sastavljen. Cilj ovog članka je to pokazati na primjeru samo jedne relativno nedavne objavljene knjige.
Židovi u Srijemu
Naslov knjige „Židovi u Srijemu: od doseljenja do Holokausta“ autorice dr. sc. Ljiljane Dobrovšak izdane 2017. godine sam za sebe govori o tematici knjige. Između ostaloga je u knjizi na više mjesta moguće pronaći pregledno prikazane tablice s popisima stradalih srijemskih Židova pri čemu podaci u mnogo slučajeva uključuju ime, prezime, ime oca i majke, mjesto i godinu rođenja te mjesto i vrijeme stradanja.
U tim tablicama se tako između ostalih nalazi i mnogo žrtava iz njemačkog logora Auschwitz. A ako se, jednostavne provjere radi, njihovi podaci potraže u tražilici mrežnog jasenovačkog popisa, u puno slučajeva je moguće pronaći ne samo potvrdu za prethodno objavljene lažne jasenovačke žrtve, već je moguće pronaći i potpuno nove dosad neobjavljene lažne jasenovačke žrtve, odnosno osobe koje su zapravo stradale u Auschwitzu, a na mrežnom jasenovačkom popisu ih se navodi kao žrtve Jasenovca.
Egzistencijalno laganje
Na mrežnom jasenovačkom popisu se navodi da je Boris Barač rođen 1891. godine u Vukovaru navodno ubijen od ustaša 1942. godine u Jasenovcu. Međutim, u spomenutoj knjizi se na 287. stranici spominje da je Boris Barač iz Vukovara rođen 1891. ili 1892. godine stradao u Auschwitzu 1942. godine. Podatak prema kojem je Barač ubijen u Jasenovcu je u JUSP-u Jasenovac iz knjige M. Švob, a preuzet je iz Obiteljskog lista iz srbijanskog arhiva u Beogradu. Prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) Boris Barač je stradao 22. kolovoza 1942. godine u Auschwitzu. Tako to izgleda kad se istina traži u području srpskog egzistencijalnog laganja.
Srbijanski arhivi kao non plus ultra jasenovačkog mita
Prema mrežnom jasenovačkom popisu, Ajzik Goldenberg rođen ocu Abrahamu u Iloku 1920. godine je navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Međutim, na 302. stranici gore spomenute knjige se navodi da je Ajzik Goldenberg iz Iloka rođen ocu Abrahamu i majci Rosi 10. listopada 1920. godine ubijen u Auschwitzu 1942. godine.
Juda Goldenberg rođen ocu Abrahamu u Iloku 1926. godine je prema mrežnom jasenovačkom popisu navodno ubijen u Jasenovcu 1942. godine. Međutim, na 302. stranici spomenute knjige se navodi da je Juda Goldenberg rođen ocu Abrahamu i majci Rosi 1926. godine stradao u Auschwitzu 1942. godine.
Mrežni jasenovački popis navodi da je Josip Goldenberg rođen u Iloku 1911. godine navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Međutim, na 302. stranici spomenute knjige navodi da se da je Josip Izrael Goldenberg iz Iloka rođen 13. kolovoza 1911. godine stradao u Auschwitzu 1942. godine.
Podatci u JUSP-u Jasenovac su iz knjige M. Švob i srbijanskih popisnica istine. Treba napomenuti da se u srbijanskim popisnicama istine odnosno u Arhivu Beograd glede ovih slučajeva uopće ne spominje prezime Goldenberg već Golberg, a u slučaju Ajzika Goldenberga se spominje Azik Goldeberg. Zanimljivo da se ta imena uopće ne spominju u digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64).
Višestruki dokaz
Prema mrežnom jasenovačkom popisu je Adolf Herzog rođen 1882. godine u Vukovaru navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine pri čemu se u napomenama kao alternativna godina rođenja navodi 1870. uz datum 17. svibnja, a kao alternativno mjesto stradanja Auschwitz. U gore spomenutoj knjizi Lj. Dobrovšak se na 290. stranici spominje da je Adolf Herzog/Hercog rođen ocu Jakobu i majci Regini u Vukovaru 17. svibnja 1873. godine stradao u šumi 1944. godine.
Budući da se na temelju podataka može zaključiti da se vrlo izgledno radi o podudaranju, pri čemu dosta pomaže spomenuti datum rođenja, već iz ovih podataka se može zaključiti da se vrlo vjerojatno radi o još jednoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi koja je stradala drugdje.
Potvrda da Herzog nije stradao u Jasenovcu može se naći u digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) prema kojoj je stradao u Auschwitzu 22. kolovoza 1942. godine. U napomenama mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac čak se navodi i podatak iz Yad Vashema prema kojem je Herzog (17.05.1870.) stradao u Auschwitzu. Ali, politička agenda je očito jača od svih dokaza.
Ni jugokomunisti ih nisu popisali
Za Relu Kaf rođenu ocu Salomonu u Iloku 1911. godine se na mrežnom jasenovačkom popisu navodi da je ubijena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Međutim, na 303. stranici gore spomenute knjige se navodi da je Rela Kaff iz Iloka rođena ocu Salomonu i majci 17. prosinca 1911. godine stradala u logoru Birkenau 1942. godine.
Kako navodi mrežni jasenovački popis, Salomon Kaf rođen u Iloku 1867. godine je navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Međutim, na 303. stranici spomenute knjige se navodi da je Solomon/Salamon Kaff iz Iloka rođen ocu Pinkhasu i majci Miriam u Iloku 15. rujna 1867. godine stradao u Auschwitzu 1942. godine. To su potpuna poklapanja podataka.
U JUSP-u Jasenovac podatci o Salomonu i Reli Kaf su jedino iz knjige M. Švob koja je to preuzela iz beogradskih arhiva i u slučaju Reli Kaf još iz srbijanskih popisnica istine. Zanimljivo je da ovih jasenovačkih „žrtava“ nema u digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64). Znači, tek su naknadno pretvoreni u jasenovačke žrtve.
Laži iz srbijanskih popisnica istine
Osim takvih potpunih poklapanja, postoje i djelomična. Primjerice, Mira Mihajlović rođena
1917. godine je prema mrežnom jasenovačkom popisu ubijena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Međutim, na 279. stranici spomenute knjige se navodi da je Mira Mihajlović rođena Vasiliju Mihajloviću i Žanki Adut u Vukovaru 6. listopada 1918. godine pokrštena 15. siječnja 1942. godine i da je preživjela. Razlika u navedenim godinama rođenja je 1 pa je moguće da se radi o još jednoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi. Jedini izvor podataka o Miri Mihajlović u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac je iz srbijanskih popisnica istine i to bez mjesta rođenja i imena roditelja.
U popisu L64 nema žrtve s bar približno sličnim osobnim podatcima. Po ovome se vidi koliko je za vjerovati srbijanskoj istini koja i žive popisuje kao jasenovačke žrtve.
Iločka revizija
Većina gore navedenih lažnih jasenovačkih žrtava je iz Iloka. Prema Švob (Židovi u Hrvatskoj – židovske zajednice, 2004.) prije rata je u Iloku živjelo 310 Židova, 15 ih je bilo živo nakon rata, a prema mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac samo u tom logoru ih je ubijeno 369.
U popisu L64 su tri rubrike lokacija života: mjesto rođenja, mjesto života prije i za vrijeme rata. U te tri rubrike nema naznaka značajne migracije iločkih Židova kojom bi se mogla objasniti uočena anomalija. Znači prema ravnatelju JUSP-a Jasenovac u ostavci i instituciji kojoj je na čelu, samo u Jasenovcu je ubijeno više iločkih Židova nego ih je tamo živjelo. Za takve manipulacije podatcima su dobili podršku nadležnog ministarstva koje vodi Obuljen-Koržinek. Uz poseban naglasak da nema revizije broja žrtava.
U digitalnom arhivu Yad Vashema je krajem 2016. godine bilo 267 zapisa iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija koji su se odnosili na 199 žrtava iz Iloka. Jasenovac se kao mjesto smrti navodio kod 21 iločkog Židova, a većina tih zapisa je iz 1990-ih ili kasnije. Prema svjedočanstvima, većina mjesta smrti iločkih Židova je u Njemačkoj. Primjerice, Auschwitz se kao mjesto smrti navodi kod 65 žrtava iz Iloka, Bergen-Belsen kod četiri, Birkenau u jednom slučaju, a još se u nekoliko zapisa kao mjesto smrti navodi općenito Njemačka ili Poljska (Banić i Koić, 2023., s. 338).
Puno laži, lakša potraga za istinom
Do sada je objavljeno već na tisuće lažnih jasenovačkih žrtava, a kao što se opet pokazalo, za otkrivanje potencijalno novih je dovoljno samo uzeti bilo koje relevantne povijesne izvore koji već postoje ili koji će možda tek biti objavljeni.
Jasenovački popis je, kako je pokazano, toliko problematičan da se već i uz minimalni trud korištenjem spomenutih povijesnih izvora može pokazati da se radi o masovnoj prevari.
Nikakva ograničenja ni prijetnje efemerne ministarke ne će spriječiti potragu za istinom. Ovo je veće od svih nas. Gdje mi stanemo, drugi će nastaviti. Istina se mora znati!
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa