U jednom od prethodnih članaka pokazano je kako i židovski Istraživački i dokumentacijski centar CENDO preko publikacija kao što su „Baza podataka Istraživačkog i dokumentacijskog centra CENDO – Korekcije i dopune“ (2021.), čija je autorica Melita Švob i koja sadrži puno podataka kao i njezina knjiga „Židovi u Hrvatskoj – Židovske zajednice“ (2004.), također može biti od velike pomoći u otkrivanju novih lažnih jasenovačkih žrtava koje se nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Pišu Nikola Banić i M. Koić za Hrvatski tjednik.
Korak naprijed, dva koraka natrag
Međutim, usprkos toj nehotičnoj pomoći oko otkrivanja novih lažnih jasenovačkih žrtava, ne treba zaboraviti ni da je spomenuta knjiga publikacija Melite Švob isto tako bila korištena u obratnom procesu kod kreiranja više novih jasenovačkih žrtava koje se i danas nalaze na mrežnom JUSP-a Jasenovac, a mnoge od njih su se zapravo lažne kao što je pokazano u knjizi „Jasenovački popis – Lažne žrtve“ (Banić i Koić, 2023.). To znači da se na neki način podatci iz spomenute publikacije i knjiga Melite Švob u smislu navodnih jasenovačkih žrtava nalaze negdje između ponavljanja jugokomunističkih i srpskih propagandnih laži i otkrivanja istine. Da bi se to ponovilo na praktičnom primjeru, cilj ovog članka je pokazati nekoliko novih lažnih jasenovačkih žrtava koje su nastale i na temelju materijala objavljenih od strane M. Švob, odnosno židovskog Istraživačkog i dokumentacijskog centra CENDO.
Povijesna studija
U časopisu Studia lexicographica je 2017. godine objavljen je javno dostupni izvorni znanstveni rad „Židovi u Hrvatskom zagorju“ autorice Ljiljane Dobrovšak s Instituta društvenih znanosti Ivo Pillar. U sklopu tog rada dostupna je i tablica koja sadrži popis stradalih Židova koji su do 1941. godine živjeli u Hrvatskom zagorju. Upravo je na temelju te tablice moguće pokazati nove lažne jasenovačke žrtve.
>Banić i Koić: Jasenovac, povijesni revizionizam židovskog istraživačkog centra
Natalija i Ruža Gostl rođene ocu Hinku u Krapini su prema mrežnom jasenovačkom popisu ubijene od ustaša u Jasenovcu 1941. godine pri čemu je kao jedan od izvora za te tvrdnje navedena spomenuta knjiga Melite Švob čiji podaci su prisutni i u njezinoj spomenutoj publikaciji iz 2021. godine. Međutim, spomenuti izvorni znanstveni rad Ljiljane Dobrovšak navodi kako su Natalija Gostl iz Krapine rođena u Krapini 1901. godine i Ruža Gostl iz Krapine rođena u Krapini 1904. godine ubijene u Auschwitzu 1941. godine. Budući da se u članku „Židovi u Krapini“ iste autorice izdanom u 35. broju glasila Ruah Hadaša Natalija i Ruža Gostl spominju samo jednom, odnosno da ih u Krapini nije postojalo više pa u ovom slučaju nedostajanje informacije o imenu oca nije problematično, očito je da se opet radi o otimanju žrtava Auschwitza i njihova lažnog pripisivanja Jasenovcu, odnosno o novim lažnim jasenovačkim žrtvama.
Komunistički rukopis
Treba napomenuti da Nataliju i Ružu Gostl jugokomunisti uopće nisu spomenuli u popisu žrtava rata iz 1964. godine. U mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac kod Natalije i Ruže Gostl navode se tri izvora podataka. To su knjiga Melite Švob (2004.), jugokomunistički projekt „Dotršćina“ iz sredine 1980-ih i „Hrvatsko Zagorje u revoluciji“, rukopis, II dio, Bedekovčina, 1980. Potonje djelo se nalazi na popisu knjiga na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac, premda se radi o rukopisu koji očito nije mogao zadovoljiti čak niti vrlo niske jugokomunističke propagandne standarde.
Nećakovo svjedočanstvo
U digitalnom arhivu Yad Vashema su po dva zapisa o Nataliji i Ruži (Rozi) Gostl iz Krapine. U dva slučaja izvor je nekakav popis Židova s varaždinskog područja, a u još dva su svjedočanstva nećaka Natalije i Ruže Gostl. Prema ovim izvorima mjesto smrti je logor Auschwitz. U nećakovim svjedočanstvima se precizira da su iz logora Loborgrad (koji je bio pod njemačkom upravom) prebačene u Auschwitz. Znači nisu mogle biti ubijene u Jasenovcu kao što to tvrde jasenovački mitomani u Hrvatskoj.
Fantomska zona
Spomenuta tablica u publikaciji „Židovi u Hrvatskom zagorju“ sadrži još jedan potencijalno koristan navod, a to je da je Fanika Anhalzer rođena u Jesenju 1894. godine stradala u Jasenovcu ili Auschwitzu 1943. godine. U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) su dvije Fanike Anhalcer iz istog mjesta, po nacionalnosti Hrvatice rođene 1886. i 1894., stradale u Jasenovcu 1942. i 1943. godine. To je primjer fantomske zone u kojoj mitomani crpe maštarije za ispunjavanje svoje političko-propagandne agende.
>Banić i Koić: Već 50. put mijenjaju se podaci na jasenovačkom popisu
U mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac trenutno ne postoji Fanika Anhalzer s navedenim podacima, ali je postojala sve do 7. lipnja 2019. godine kad je kao što je opisano u knjizi Banića i Koića (2023., s. 625-627) postala Franjica Anhalzer i postarana je za 10 godina, odnosno godina rođenja joj je promijenjena u 1884., a stari podaci su ostali zapisani u napomenama. Ukratko, radi se o istoj osobi, ali je došlo do značajne promjene podataka. Budući da se radi o istoj osobi, može se zaključiti da se radi o lažnoj jasenovačkoj žrtvi koja je umjesto u Jasenovcu zapravo stradala u Auschwitzu kako to sugerira spomenuta publikacija. Znači osim što su ovime otkrivene dvije nove lažne jasenovačke žrtve još je dodatno objašnjena jedna otprije poznata.
Korisni i nepouzdani
Dodatno se kao mogući uvod u neki budući članak pokazalo da čak i ako su neki materijali korisni za otkrivanje lažnih jasenovačkih žrtava, to ne znači istovremeno da su potpuno pouzdani jer su korišteni i za stvaranje lažnih jasenovačkih žrtava. Radi li se tu o slučajnoj pogrešci, nesposobnosti ili možda o namjernom zamućivanju stvari je nebitno. Sasvim je svjedno radi li se Hrvatskoj ogromna politička šteta slučajno ili namjerno. Pravo je pitanje zašto to vlasti u Hrvatskoj podržavaju i plaćaju.
