Beck: Što pokazuje Milanovićev izbor klape Sveti Juraj za inauguraciju?

Milanovićeva želja da mu himnu na inauguraciji pjeva klapa Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj, a ne Josipa Lisac, nema veze s njezinom katastrofalnom izvedbom prije pet godina, nego pokazuje kako se predsjednik želi predstaviti. To jest, budući predsjednik, što je veoma važna razlika. Milanović jest izabran, ali postat će predsjednik tek na inauguraciji, kad položi prisegu pred sucima. Od tog trenutka zadobit će svoju moć, ne prije, piše Boris Beck za Večernji list.

Postavljanje na neku funkciju daje čovjeku zbilja sposobnosti nedostupne običnim smrtnicima, i zato vlast opija – to je moć da riječima mijenja stvari. U staro doba takva se moć pridavala čarobnjacima, ali pogrešno bi bilo misliti da je nestala, kao što je to uočio oksfordski filozof jezika John Austin. Ono što su nekad čudotvorci postizali izgovaranjem magičnih riječi, danas to ljudi na funkcijama ostvaruju svojim proglasima: ono što požele, postane stvarnost. Mladenci nisu postali muž i žena jer se vole, nego jer je matičar to rekao; zatvorenik nije u zatvoru jer je kriv, nego jer je to sudac rekao; vojnici ne ginu na fronti jer mrze jedni druge, nego jer su im generali rekli da nasrću jedni na druge. I Bog je rekao Neka bude – i tako je nastao svijet.

Vlast i moć

Tko god ima ikakvu vlast, osjetio je i tu slast da mu se ostvaruju želje. Mala vlast daje malo, pa je tako Dabro pucnuo prstima i stvorila mu se nova ministarska limuzina i novi tepih u kabinetu, a Trump ima veću moć, pa i mijenja više toga. Uočljivo je njegovo oduševljenje dok u Ovalnom uredu ponosno pokazuje najnoviji ukaz, i pod njim svoj veličanstven potpis, izveden, možda ste primijetili, crnim markerom, da bude što deblji, masniji i moćniji. Trump je potpuno svjestan da njegova moć proizlazi iz njegova imena, to jest osobe i funkcije, te izvršne naredbe koristi kao čarobni štapić. Puf, i uvedene su carine; puf, i Meksički zaljev je promijenio ime; puf, i svi opet mogu piti iz plastičnih slamki!

>Beck: Moje surfanje identično je mojem šopingu, na kraju mi ostaje nula u glavi i nula u džepu

Riječ inauguracija latinskog je porijekla, a izvedena je iz riječi augur, što je bio naziv za svećenika proricatelja u starom Rimu. Ništa oni nisu poduzimali, a da ne bi pozvali posvećenu osobu koja će protumačiti znakove i odobriti uvođenje u službu upravitelja, najprije Republike, a potom i Carstva. Inauguracija je, dakle, bila sveti čin, a tu je svetost zadržala do danas – Trump priseže na Bibliju, i to čak na dvije, a Milanović mora na kraju zakletve reći „Tako mi Bog pomogao“. I to ima svoje razloge jer obojica dobivaju više ili manje božanske ingerencije. Vidi se da je Trump veseo kao dijete, i toliko opčinjen svojom moći, da maše svojim štapićem po cijelom svijetu, od Paname i Gaze do Ukrajine i Kine. Jest da mu je najduži na svijetu, ali tanak je i mogao bi mu se slomiti.

Milanović dirigent

Hrvatskom predsjedniku štapić je znatno kraći, ali jednu važnu moć ima, a to je zapovijedanje vojskom. U prvom mandatu, a to se vidi po tome što je pozvao Lisicu, želio se predstaviti kao pripadnik urbane kulture, salonske ljevice, tako nešto. Ali i on je, kao i Trump, našao čarobni štapić u ladici i otkrio da čim njime mahne, vojnici stanu mirno pred njim. Ostatak mandata je proveo u vježbanju vojne strogoće, kao da imamo nekog južnoameričkog generala na vlasti, a sad je odlučan da s tim krene od početka mandata. Nije presudno hoće li klapa Sveti Juraj pjevati Thompsona ili ne, presudno je da uopće pjeva vojna klapa – jer u njoj su vojnici, što znači da će im Milanović dirigirati.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr