Vrček: Kemija u vinima

Nedavno je provedena opsežna potraga za fluoriranim kemikalijama u europskim vinima (PAN Europe, Bruxelles, 23. 4. 2025.). Pedesetak sorta vina, uključujući hrvatsku graševinu i malvaziju, ispitano je na prisutnost trifluoro-octene kiseline (TFA) i pesticida čijom razgradnjom nastaje ta kiselina. Za razliku od obične octene kiseline, koja je redoviti sastojak crnoga ili bijeloga vina, TFA je otrovna kiselina, pokazatelj je prisutnosti fluoriranih pesticida i vječna je kemikalija, koja je stabilna i u vinskim destilatima i u octu, piše Valerije Vrček za Glas Koncila.

Vina (ni)su jeftina

Iako je broj odabranih vina ograničen, vidljive su sorte s povišenim dozama TFA, a potječu iz Austrije, Italije, Belgije i Francuske. Pretvorba malih vinograda u plantaže i pohlepa za povećanim prinosima po hektaru čine vino jeftinijim, ali i bogatijim neželjenim kemikalijama. Jeftina vina iz Italije, Austrije ili Francuske na policama hrvatskih trgovina možda s pravom imaju – nižu cijenu. U prosjeku ta vina sadrže stotinjak mikrograma TFA po litri, a to je sto puta više od koncentracija TFA u površinskim i pitkim vodama.

Što je berba ranija…

Zanimljivo je da ni u jednoj boci iz osamdesetih nema TFA u vinu. Ne radi se o tome da vino stari pa postaje »bolje«, nego se u to vrijeme nisu upotrebljavala agresivna fluorirana sredstva za zaštitu vinograda. TFA je konačni produkt raspada fluoriranih pesticida. Ona je kemijski trag uporabe fungicida fluopirama i fluopikolida te mnogih drugih agrokemikalija koji pripadaju polifluoriranim aromatskim spojevima (PFAS). Oni su postali popularni početkom 21. stoljeća. Stoga, prema očekivanju, mlađa vina sadrže više fluoriranih kemikalija.

Poruke iz hrvatskih boca

Nagli porast sadržaja TFA u vinima bilježi se u berbama nakon 2010. godine. Taj trend upravo prati sve veću uporabu kemijskoga arsenala u ratu s plamenjačom, pepelnicom i crvenim paukom. Dobra je vijest najnovijega istraživanja što organska ili ekološka vina sadrže manje TFA, ali ni dvije sorte konvencionalnih vina u Hrvatskoj nisu previše dozirane tom kiselinom. Tako je u istarskoj malvaziji otkrivena najmanja količina trifluoro-octene kiseline (21 mikrogram po litri), a i graševina (berba iz 2024. godine) iz Vukovarsko-srijemske županije sadrži minimalne količine TFA. U istim je vinima otkriven samo jedan pesticid (boskalid, odnosno metalaksil), za razliku od nekih austrijskih cuvéa koji su »obogaćeni« spektrom od osam različitih pesticida i njihovih metabolita.

Eventualnu potvrdu da veći broj hrvatskih vina nije onečišćen kemijom fluora treba iskoristiti kao prednost na europskom tržištu vina. To može biti dodatna vrijednost i nova etiketa. Za to treba samo jedno – ponoviti analize i objaviti brojke. Vino bez TFA je proizvod za koji će upućeni znalac uvijek platiti više. Jer terroir vina nije samo lokacija i profil tla, nego i kemija koju vinova loza upija iz zemlje.

In vino venenum

Poseban su problem europskih vina moguće kemijske reakcije sumpornih i fluoriranih spojeva. Sumpor je prirodni konzervans, a TFA je sintetski, laboratorijski otpad. Budući da sva vina sadrže sulfite, mnoga, eto, sadrže i organofluorne tvari. O reakcijama između stoljetnoga sumpora i »novokomponiranoga« fluora, o mogućim nusproduktima i njihovoj štetnosti, gotovo i nema znanstvenih studija. S trendom porasta količina TFA u vinima reakcije neugodnih iznenađenja postaju sve vjerojatnije. Vino je tako postalo pravi kemijski reaktor, a umjesto istine u njemu je sve više otrova. Sve to ne znači da treba prestati piti vino jer u umjerenim količinama dobrobiti uvijek nadilaze rizike.

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr/Glas Koncila